ZAGREB  Ustavni zakon o provedbi Ustava donijet u listopadu 2010. godine propisuje da se zakone kojima se uređuju parlamentarni izbori mora usvojiti »najkasnije godinu dana prije održavanja redovitih izbora za zastupnike Hrvatskoga sabora«.

Zato su se inicijatori referenduma o promjeni izbornih pravila osigurali i u pitanje o kojem traže izjašnjavanje birača unijeli su da će Ustavni zakon, kojim će se izmijeniti Ustav, stupiti na snagu s njegovim prihvaćanjem na referendumu. To bi, dakle, trebalo jamčiti da će se već idući parlamentarni izbori raspisati po novom modelu, ako, naravno, on prođe na referendumu.

   Tako to shvaćaju i u Kukuriku koaliciji, pa su već unaprijed iskalkulirali kako bi mogle izgledati izborne jedinice po pravilima »U ime obitelji«.

  

Precizni naputci

Naime, Željka Markić i suradnici u Ustav žele ugraditi i prilično precizne naputke o izgledu budućih izbornih jedinica. »U svakoj izbornoj jedinici bira se najmanje 20 zastupnika.

Izborne jedinice ne smiju dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske«, navodi se u prijedlogu ustavnih odredbi za koji se prikupljaju referendumski potpisi. Propisalo bi se također da će se broj mandata po jedinicama izračunati temeljem odnosa »broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj«.

To podrazumijeva da birači neće u svim izbornim jedinicama, kao što je sada slučaj, birati jednak broj zastupnika. »O područjima izbornih jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski sabor donijet će se poseban zakon«, daljnja je ustavna odredba što je »U ime obitelji« daju na referendum.

Ukoliko parlament ne bi izglasao novi zakon o izbornim jedinicama, tada bi cijela Hrvatska, sukladno »referendumskom Ustavu«, bila jedna izborna jedinica.

Odstupanja birača

U prvu izbornu jedinicu spadali bi Zagreb i Zagrebačka županija (biralo bi se 37 zastupnika). Druga bi obuhvaćala Međimursku, Varaždinsku, Bjelovarsko-bilogorsku, Sisačko-moslavačku, Koprivničko-križevačku i Krapinsko-zagorsku županiju (22 zastupnika).

Treća izborna jedinica pokrila bi istok Hrvatske, Osječko-baranjsku, Vukovarsko-srijemsku, Virovitičko-podravsku, Požeško-slavonsku te Brodsko-posavsku županiju (26 zastupnika).

U četvrtu izbornu jedinicu ušle bi, pak, Karlovačka, Primorsko-goranska, Istarska i Ličko-senjska županija (27). Južne županije, Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska bile bi objedinjene u petu izbornu jedinicu (28 zastupnika). To će, eto, biti jedna od posljedica ako uspije referendum o izbornom zakonodavstvu.

   Na ovaj bi se način usvojilo i preporuku Ustavnog suda iz 2010. godine da se redizajniraju izborne jedinice, budući da odstupanja u broju birača između pojedinih sadašnjih jedinica značajno premašuju zakonski maksimum od pet posto.

Banski dvori nisu bili raspoloženi za intervencije u ovu izbornu materiju, da ne bi izazvali kritike HDZ-a i ostatka parlamentarne oporbe da izborne jedinice pokušavaju skrojiti po svojim interesima. Ali, Željka Markić mogla bi takvu raspravu učiniti izlišnom i praktično referendumom odrediti koliko će biti izbornih jednica i kako će one izgledati.