Kunizacija se povezuje s monetarnom reformom Mosta čiji strateg Ivan Lovrinović upravo godinama govori o potrebi za reformiranjem domaće monetarne politike
RIJEKA Umjesto da se približava kriterijima iz Maastrichta koji su uvjet da se uvede euro, Hrvatska se sve više od njih udaljava, a i sam euro kao valuta podložan je i političkim i ekonomskim potresima pa je sve jasnije da se ne može računati na uvođenje eura ni u kratkom ni u srednjem roku, a i dug rok sve je neizvjesniji. Hrvatska narodna banka, u takvim uvjetima, kreće u snažnije promoviranje domaće valute kune kroz oslobađanje kunskih viškova likvidnosti putem strukturnih repo operacija koje je guverner Boris Vujčić najavio za siječanj, a kojima bi se omogućilo lakše i povoljnije kreditiranje i privatnog sektora i države – u kunama.
Ovaj zaokret u monetarnoj politici, kojim se ona snažnije okreće domaćoj valuti, može se tumačiti kao, prvo, konačno aktiviranje »plana B« ili izlazne strategije u uvjetima kada je »plan A« ili bazni scenarij uvođenja eura sve manje izgledan; drugo, kao uočavanje potrebe za snažnijom monetarnom ekspanzijom za poticanje rasta, pogotovo kada se vani uvjeti financiranja sve više zaoštravaju, ali i kao, pod treće, zaokret koji nije posve imun na politički kontekst u kojem HNB i, konkretno, Vujčić, sada djeluje.
Promocija kune
Naime, kunizacija se povezuje s monetarnom reformom Mosta čiji strateg Ivan Lovrinović upravo godinama govori o potrebi za reformiranjem domaće monetarne politike u tom pravcu. Doduše, on se zalaže i za daleko radikalniji pristup, pa je stručna javnost bliska HNB-u prvo »skočila«, da bi se potom guverner našao s predstavnicima Mosta i Božom Petrovom, te su usuglašavani stavovi i razmijenjena mišljenja. Vujčić je na ovotjednom brifingu u HNB-u, na pitanje novinara, demantirao da je njegova snažnija promocija kune povezana sa sastankom s Mostom. Na pitanje pak kako to da je Most nakon tog sastanka izašao s priopćenjem da je Vujčić prihvatio njihove prijedloge, Vujčić je odgovorio, »ali koje, nisu rekli koje prijedloge«.
HNB naravno na promociji domaće valute, odnosno naše službene valute, godinama radi prije svega tako što osigurava njenu stabilnost i stabilnost sustava, i tu nema dvojbe. Osim toga, manevarski prostor HNB-a je ograničen u uvjetima kada je većina štednje u eurima, pa su onda i krediti uz klauzulu. No, bio je jedan moment pred samu krizu, 2006. ili 2007., kada se udio kunske štednje gotovo izjednačio s eurskom, povjerenje građana u kunu je raslo. No, došla je kriza a depoziti odmah »preselili« u eure. No, i euro se u krizi tresao – je li HNB još tada možda imao povijesnu priliku da zemlju snažnije orijentira na kunu, veliko je pitanje.
S Mostovim idejama na monetarnom planu, a u žaru pregovora o sastavljanju Vlade, složili su se i HDZ i SDP. Politika dakle pozdravlja monetarni zaokret, i monetarni zaokret (preventivno) se desio. Samo je pitanje gabarita. Je li to slučajno, za mišljenje pitamo Damira Novotnyja, ekonomskog analitičara.
– Nije to baš tako veliki zaokret, više je riječ o prilagođavanju političkom kontekstu. Središnja banka ovime šalje signale da je spremna na značajniju monetarnu ekspanziju, a to je više povezano s time da se država ima potrebu sve više financirati kod kuće, jer financiranje duga vani postaje sve veći problem. To onda odgovara svim političkim akterima, pogotovo ako se to poveže s time da guverner sada prvi put govori i da nam ne trebaju baš tako veliki rezovi. Njegovo postupanje dakle ima ekonomsko opravdanje, štoviše, poželjno je, ali je obojeno i političkim kontekstom. Mislim dakle da je sve to posljedica šireg konsezusa, u kojem Vujčić pomiruje i zajednički interes svih aktera, odnosno domaćih političkih faktora, te europskih komesara, ali malo gleda i na svoj mandat, ocjenjuje Novotny.
Hvatanje pozicije
Kaže da Vujčić ovdje sad »hvata poziciju anarhiste u okviru zakona«, prihvaća dakle dio prijedloga Mosta, popušta koliko može u dijelu u kojem su granice prihvatljivosti rastezljive, a kako bi stvorio prostor da politika odbije dio zaista radikalnih ideja, primjerice o financiranju države i slično. »Ne bih dakle rekao da Vujčić želi biti novi Lovrinović i tako se približiti mandataru nove vlade, ali ovi koraci pogoduju njegovom reizboru«, zaključuje Novotny.
