Stalni izvjestitelj Europskog parlamenta za odnose sa Sjedinjenim Državama, eurozastupnik Tonino Picula, u razgovoru za naš list analizira američke predsjedničke izbore te pojašnjava zbog čega je došlo do političkog uspona Donalda Trumpa, kao i izazove s kojima će se suočiti Joe Biden, naravno ako 20. siječnja sljedeće godine postane novi stanar Bijele kuće.

– Promatrao sam izbore u dvadesetak zemalja. U pet slučajeva sam bio i predsjednik promatračke komisije. Bio sam i na izborima u Americi. I to dva puta, 2008. i 2012. kada je Obama pobjeđivao. I svi dojmovi koje imam u ovoj izbornoj kampanji mogli bi se svesti na to da je riječ o jednom izbornom trileru koji ima puno obrata.

Neki čak govore i o elementima horora kada analiziraju ovogodišnje predsjedničke izbore u Americi. Činjenica je da se tu sve vrti oko trenutačnog predsjednika Donalda Trumpa. Ovo očito nisu izbori u kojima se koplja lome oko poreza, oko stvari koje analitičari inače stavljaju u prvi plan.

Dakle, teme o ekonomiji, okolišu, o svemu onome što se događa u Americi u industrijskom i postindustrijskom dobu. Ovo je prije svega referendum o Donaldu Trumpu. To je moj najsnažniji dojam. On je čovjek koji je oštro podijelio biračko tijelo.

Mora mu se priznati da ga je u jednom procesu uspio i galvanizirati i podijeliti. Jer nikad toliko Amerikanaca nije izašlo na izbore. Procjene su da je 150 milijuna ljudi izašlo na birališta. To je izuzetno veliki odaziv. To glasanje često ima i karakteristike protestnog iskazivanje političkog stava. I to neovisno glasa li netko za ili protiv Trumpa. Ovo je bio referendum o Donaldu Trumpu.

Kriza kao stil

Kako biste ocijenili njegov mandat na čelu Sjedinjenih Država?

– On je očito jedna vrsta, kako kažu u Americi, transformacijskog predsjednika. Čini mi se da je također važno kazati da je jedan od razloga ovako visokog odaziva i ovolike neizvjesnosti činjenica da je jedna stvar doći na vlast demokratskim putem, jer Trump je došao na vlast demokratskim putem, a posve je druga stvar vladati poštujući demokratska načela.

Što Trump ne radi. On je na neki način projicirao to svoje političko ponašanje i ta svoja uvjerenja, taj svoj habitus, na veliki dio birača. I zato imamo takvu napetu, tenzičnu situaciju u kojoj se čak govori i o mogućim sukobima nakon završetka glasanja.

Kako komentirate njegove istupe nakon izbora?

– Trump je tijekom mandata inaugurirao krizu kao politički stil. I on je tu krizu uvijek kreirao kako mu je trebalo. I on je svoj politički mandat definirao i preko kriza i u svijetu i u Sjedinjenim Američkim Državama. I zato sada, jer je tako naviknuo, generira krizu u američkom izbornom sustavu.

Nikada ni jedan američki predsjednik nije, prije nego što je završeno prebrojavanjem glasova, cijelu stvar proglasio prevarom i otimačinom. I izrazio na ovaj način nepovjerenje u mehanizme izražavanja građana kao što je to sada napravio Donald Trump.

Prema tome on i u izbornoj noći radi ono što je cijelo vrijeme radio. On je politizirao javne službe Ministarstva pravosuđa, sigurnosnih službi i State Departmenta. I dodatno pridonio militarizaciji ne samo policije u Sjedinjenim Državama nego i militarizaciji društva.

Inaugurirao je razmišljanje da se u demokraciji neke stvari mogu rješavati čak i oružjem. Prema tome, ovdje se radi o referendumu o Trumpu. S tim da njegovim eventualnim izbornim porazom slika Amerike neće biti promijenjena preko noći kao što se to dogodilo u studenom 2008. kada je Obama naslijedio Busha mlađeg nakon njegova dva mandata koji su ostavili nasljeđe opterećujuće za Ameriku.

Biden će, ako postane predsjednik, imati to teško breme Trumpovog mandata. Naslijedit će podijeljenu zemlju. I imat će velikih problema oko toga kako povezati tako podijeljeno društvo. To će mu, pretpostavljam i odnijeti najveći dio energije. Sigurno je da neće apstinirati od vanjske politike, ali čini mi se da će se prije svega morati koncentrirati na jednu vrstu kriznog i postkriznog menadžmenta koji će se odnositi na Ameriku.

Reprezentant nezadovoljnika

Govori li ova situacija i o tome da su političke, gospodarske, medijske i ine elite u Americi, a slična je situacija i u Europi, odavno izgubile svaki osjećaj za stvarno stanje u njihovoj zemlji, za to kako ljudi zaista žive, i time kreirale politički vakuum u koji onda ulaze ljudi kao što je Trump?

– Da je Trump toliko dominantan, on bi već dosad glatko pobijedio.

Ali imamo situaciju u kojoj su svi glavni stupovi društva protiv njega, a on, barem zasad, igra utakmicu u kojoj je rezultat barem neriješen.

– Nisam siguran da su svi protiv njega. To me podsjeća na situaciju kada je, u jednom od svojih boljih političkih govora, Richard Nixon prihvaćajući Republikansku predsjedničku nominaciju 1972. godine, rekao da je on reprezentant šutljive većine.

Nisu li na tom tragu i ova događanja. Trump možda i nije reprezentant većine, ali jest velikog broja nezadovoljnika.

– Trumpova pobjeda 2016. nije incident. Bila je to logična posljedica promjena koje su se dogodile u Americi u zadnjih 20 ili 25 godina. Trump je, naravno, jedna bizarna politička osoba. To je čovjek koji je heroj reality showova.

I kao osoba u potpunom neskladu s ljudima koji su dio protesta do kojeg je došlo zbog očito vrlo velikog nezadovoljstva velikog broja Amerikanaca, a koje se akumuliralo u razdoblju od 1990. do 2016. godine. Ali on je to nezadovoljstvo iskoristio.

Kako je došlo do tog nezadovoljstva?

– Amerika je velika zemlja koja je često samoj sebi kriterij i koja je kreirala jednu vrstu međunarodnih odnosa ne samo političkih nego i ekonomskih u vidu globalizacije. Globalizacija traje već tridesetak i nešto godina. I dok se u sklopu nje poslovalo na način koji je pogodovao američkim tvrtkama.

Koje su otvarale biznise tamo gdje je radna snaga kudikamo jeftinija – od Kine i Indonezije preko Pakistana i Bangladeša – onda je, naravno Amerika respektirala tu vrstu globalizacije. Čak ju je i poticala.

Međutim, onog trenutka kada su u toj utakmici i drugi ojačali, kada su i oni počeli dobivati u toj globaliziranoj ekonomiji, a Amerika više ne, tada je ona odlučila promijeniti pravila igre. Prije svega, očito zbog nezadovoljstva velikog dijela ljudi koji su gubitkom radnog mjesta izgubili i sigurnost da će moći živjeti barem na razini svojih očeva, baby boomera rođenih nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Mijenjanje Amerike

Je li to glavni razlog nezadovoljstva zbog kojeg se veliki dio Amerikanaca okrenuo Trumpu?

– Zadnji demokratski predsjednik koji je imao podršku bijele radničke većine bio je Lyndon Johnson. Bilo je to sada davnih šezdesetih godina. Već je tada postalo jasno da se ta industrijska Amerika više ne može nositi s konkurencijom.

Tada su i nadnice počele padati. Kada usporedite tadašnju nadnicu radnika iz Walmarta s onom koju on ima danas, kada se gleda kupovna moć, ispada da je ona sada dvostruko manja. To je ta vrsta nejednakosti i frustracije koja je u Sjedinjenim Državama jačala godinama.

Ako malo pratite ono što govori Steve Bannon, nekadašnji strateg Donalda Trumpa u njegovoj prvoj fazi, on smatra da je eksploziju te vrste nezadovoljstva izazvala svjetska financijska kriza iz 2008. godine. Odnosno, točnije način na koji je ona rješavana kada je američka vlada sanirala propale banke i osiguravajuća društva s Wall Streeta golemim ulijevanjem proračunskog novca. Iako su one svojim nesavjesnim poslovanjem dovele gospodarstvo do ruba pucanja.

I u tom trenutku, po Bannonu, ali i nekim drugim analitičarima, štednja je prestala vrijediti. Na štednju u banci više se nije mogla dobivati kamata kao prije kakvih 30 ili 40 godina. Tada je srednja klasa imala nekakvo uvjerenje da će se prosperitet nastaviti i da će moći nešto ostaviti svojoj djeci.

Puno je tih ekonomskih, financijskih i socijalnih razloga koji su doveli do tako velikog nezadovoljstva u Americi. I to je bio osnovni razlog pobjede Donalda Trumpa 2016. godine. I on je u ove četiri godine kao izraziti transformacijski predsjednik takvu Ameriku i dalje nastavio mijenjati.

Takva je Amerika omogućila Trumpa, a onda je on mijenjao nju. A onda naravno i odnose u svijetu na koje Amerika može utjecati. I to je, naravno, po mom sudu, možda malo pojednostavljeno, razlog i ove neizvjesnosti ne samo u Americi nego i u svijetu.

Jer establišment nisu samo bogati bankari. To su neki odnosi za koje cijeli svijet, a time i mi u Hrvatskoj, moramo biti zainteresirani, pogotovo za multilateralni sustav rješavanja sporova, kroz koji se dogovorno, sporazumno za stolom rješavaju ozbiljni problemi. I o tome se radi kada su u pitanju američki predsjednički izbori.