Svi mi gubitnici smo radi ljudi koji su nezasluženo dobili status invalida i invalidske mirovine. Gubitnici smo pred narodom i pred istinom. Ispada da lažemo mi koji smo stvarno stradavali, a lažemo i sami sebe ako to prihvaćamo, kaže Željko Jakovljević
Već godinama u Hrvatskoj egzistira javna tajna koja kaže da se među desecima tisuća korisnika »vojnih invalidskih mirovina« nalazi priličan broj ljudi koji te mirovine nisu zaslužili, nego su ih ostvarili uz pomoć korumpiranih liječničkih komisija. Država do sada nije nalazila snage provesti cjelovitu reviziju, koja bi otkrila tko je i na koji način na krvi i ranama ljudi koji su uistinu stradali u Domovinskom ratu za sebe osigurao lagodan život bez rada.
Prema statističkim podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za listopad ove godine, broj korisnika invalidskih mirovina umirovljenih prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata do sad je narastao na nešto više od 58 tisuća. Minulog tjedna bivši zamjenik ministra branitelja Pero Kovačević putem našeg lista upozorio je da je još 1998. godine Državnom odvjetništvu i »mirovinskom zavodu« predao spisak od 5.100 korisnika invalidskih mirovina za koje je postojala osnovana sumnja da su mirovinska prava stekli ilegalno. Aktualni ministar branitelja Predrag Matić Fred potvrdio je ovu informaciju, napominjući da je reviziju vrlo teško provesti zbog pritiska određenog broja braniteljskih udruga. Tom prilikom napomenuo je da protiv revizije najmanje dižu glas oni koji su invalidske mirovine nedvojbeno zaslužili na prvim crtama fronta. Naš list kontaktirao je nekoliko invalida Domovinskog rata s namjerom da ih pitamo kako gledaju na problem dodjele invalidskih mirovina ljudima koji barut nisu niti primirisali, odnosno ljudima koji su se, iako zdravi, »snašli« i osigurali invalidske mirovine na temelju kupljenih potvrda o trajnom gubitku sposobnosti za rad.
Časni o nečasnim ljudima
– O tim ljudima nema se što razgovarati. Oni su nečasni, taj problem treba napokon riješiti i dovesti u red neke stvari, kaže Željko Jakovljević, koji je tri puta ranjavan u akcijama kao zapovjednik jedne od bojni Prve gardijske brigade Tigrovi.
Naš sugovornik, koji je 1991. i 1992. godine ranjavan na južnom bojištu i u zapadnoj Slavoniji, kaže da se u HVIDRA-i često vode rasprave na ovu temu te da je opći zaključak takav da nitko od vojnih invalida koji su zaslužili svoje mirovine nema ništa protiv poštene revizije.
– Dapače, nemam ništa protiv toga i sebe bih prvo stavio na listu za provjeru. Neka provjere najprije mene, a potom neka provjere sve ostale. Nemam ništa protiv toga, kao niti bilo tko od onih što su uistinu stradali u Domovinskom ratu, zaključuje umirovljeni zapovjednik bojne Tigrova.
Vojni invalid Darko Kralj svjetski je rekorder u bacanju kugle za paraolimpijce, osvajač medalja na Paraolimpijskim igrama u Pekingu i Londonu. U Domovinskom ratu sudjelovao je kao pripadnik pričuvnog sastava MUP-a te postrojbe za posebne namjene, a teško je ranjen prilikom raketiranja Dalja 1991. godine. Amputirana mu je lijeva natkoljenica. Ni on ne vidi nikakav problem u provođenju revizije koja bi utvrdila tko su uistinu hrvatski ratni vojni invalidi. Kao i naš prethodni sugovornik, Kralj odmah kaže: »Ako se radi revizija neka se krene od mene pa da idemo sve ispočetka.«
– Revizija kao revizija, ja sam uvijek za i nikad neću biti protiv. Treba je napraviti od samog početka, da se utvrdi sve što treba. Pritom morate imati sve argumente, a ne da gledate papire i utvrđujete – bio je ili nije bio. Sve se vrti u krug, jer se gleda samo medicinska dokumentacija. Tu ima jako puno posla, jer potrebno je utvrditi tko je gdje bio, kad je i kako ranjen. Nama je svima u interesu da se to riješi. Nije nam svejedno što je netko iskoristio krv ljudi koji su dali dijelove svog tijela. Naravno da nam je u interesu da se to riješi. Ne podnosim parazite koji su iskoristili našu kalvariju i na sramotan načine se ukrcali u kategorije invalida, kaže Kralj.
Također, on napominje da je greška nastala u sustavu, jer da se »postupalo po zakonu koji donesen 1993. godine ne bi se dogodilo to što se dogodilo.« Državne institucije, zaključuje Kralj, dužne su napraviti svoj dio posla i riješiti problem ljudi koji nezasluženo primaju vojne invalidske mirovine.
Manipuliranje za političke bodove
Zagrepčanin Miroslav Tesla sudionik je Domovinskog rata od samog njegovog početka, a njegova 100-postotna invalidnost posljedica je ranjavanja na južnom bojištu. Ni on nema ništa protiv revizije, a nije mu svejedno što se ova tema na dnevni red stavlja svakih nekoliko godina, a da se pritom ništa ne rješava.
– Gledam na to kao na manipuliranje u određenim trenucima za skupljanje političkih bodova. Ako netko posjeduje konkretne podatke o ljudima koji su nezasluženo dobili invalidske mirovine neka se to napokon riješi. Čitao sam o 5.100 ljudi na koje je upozorio Pero Kovačević i čini mi se da u pitanju nije broj koji je paušalno iznesen. Ako postoje saznanja o takvim slučajevima, čudno je da ne postoji politička volja da se to pokrene i raščisti, kaže Tesla. On napominje da bi, da ima takvih saznanja, osobno odmah prijavio svakog tko prima nezasluženu vojnu mirovinu, »bez ikakve grižnje savjesti ili bilo čega«.
– Ako nisi bio na bojištu, ako nisi ranjen – ne zaslužuješ to. Radi takvih pojedinaca cijela jedna grupa ljudi koji su prolijevali krv naziva se privilegiranom. Moja jedina privilegija je što sam imao čast braniti svoju domovinu. Ostalo je preživljavanje i borba sa svakodnevicom, kaže naš sugovornik. U ovoj državi, napominje, postoje ljudi koji su spremni prodati dušu vragu da dobiju novac.
Pripadnik »Turbo voda«
– Ponekad se pitam postoje li zapravo ti ljudi koji su sređivali mirovine, a onda pročitam slučaj poput ovog sa 5.100 ljudi o kojima govori Kovačević, koji nam daje nagovijestiti da takvi ljudi ipak postoje. Čudi me da su podaci o njima otišli prema Odvjetništvu, a da to i dalje nije odrađeno kako je trebalo biti odrađeno. Svi govore o lažnim braniteljima, a kad dođu do imena u prezimena tih osoba nitko ništa ne poduzima, nego slučajeve drže u ladici dok im ne ustrebaju u određenom trenutku. Ne znam kako bih to drugačije vidio. Ovakve stvari periodično se javljaju u novinama kad strankama treba pokriće za skretanje pozornosti s tema koje su škakljive. Ako imaju ime i prezime jednog čovjeka koji prima invalidsku mirovinu a da je nije zaslužio, sramota je da se to već nije riješilo, kaže Tesla.
Za kraj smo kontaktirali i hrvatskog branitelja koji je branio Vukovar. Bio je pripadnik »Turbo voda«, a pravi vukovarski branitelji znat će što to znači.
– Vjerujte mi, s tim se uopće ne želim baviti. Svjestan sam da ima 50 posto takvih, koji invalidske mirovine nisu zaslužili a primaju ih. Bio sam s Blagom Zadrom na Trpinjskoj cesti, brat mi je ubijen na Ovčari, a ja sam završio u logoru. Dao sam sve i nemam snage razmišljati više o tome o čemu govorite. Ako budete radili prilog o Blagi Zadri, o Vukovaru… – rado ću se odazvati. O ovome ne želim govoriti, rekao je pripadnik Turbo voda. Dakako, ne želi biti imenovan. Ovakvih priča sit je za tri života.