Budući predsjednik HDZ-a Andrej Plenković zadnjih je tjedana više puta rekao da će jedan od temelja na kojem će stranka raditi svoj izborni program biti i analiza IFO instituta. A jedna od temeljnih postavki koje spominju bavarski gospodarski stručnjaci jest i nužno povećanje konkurentnosti hrvatskog gospodarstva. Po njihovom mišljenju, jedna od nužnih postavki da bi se to dogodilo jest i smanjivanje minimalne plaće koja u ovom trenutku u Hrvatskoj iznosi 3.120 kuna bruto što u neto iznosu iznosi oko 2.450 kuna. Vrlo je vjerojatno da će tijekom izborne kampanje radno zakonodavstvo biti jedna od važnijih tema bez obzira na to što stranke često inzistiraju na povijesnim temama.

Ministar rada i mirovina u Vladi Zorana Milanovića Mirando Mrsić naglašava da je stajalište SDP-a vrlo jasno.

– Za razliku od HDZ-a u četiri godine koliko smo bi na vlasti odmrznuli smo minimalnu plaću i ona je rasla. Minimalna plaća je jedan od temelja politike tržišta rada. SDP će nastaviti ovim putem, odnosno da minimalna plaća bude korektna i da s vremenom raste. Nikakvo zamrzavanje i smanjivanje ne dolazi u obzir, rekao je Mrsić.

Ugrožena radna mjesta

Dodao je da što se tiče reguliranje minimalne plaće po sektorima da je za to potreban konsenzus Vlade, poslodavaca i sindikata kao što je to slučaj u Njemačkoj.

– Tamo se ovo pitanje regulira kroz socijalni dijalog. To se dakle ne radi administrativno, da to odredi Vlada, nego kroz dijalog socijalnih partnera. U svakom slučaju ako SDP pobijedi na izborima minimalna će plaća nastaviti rasti i pratiti situaciju na tržištu radne snage. Neće biti nikakvih smanjivanja ili zamrzavanja, kaže Mrsić.

Gospodarski strateg HSLS-a, stranke koja će na izbore izaći najvjerojatnije zajedno s HDZ-om, Josip Budimir slaže se s time da bi trebalo diferencirati minimalnu plaću po sektorima.

– Međutim, problem s minimalnim plaćama jest to da s jedne strane zaista štitite najslabije plaćene radnike, ali i da s druge strane dio njih ostaje bez posla zbog niske konkurentnosti njihovih proizvoda. Posebno je to problem u niskoakumulativnim djelatnostima gdje tvrtke ne mogu ni opstati čak i s tako malim plaćama. Dakle se jedne strane zaista imate zaštitu, a s druge ugrožavate radna mjesta, smatra Budimir. Po njegovom mišljenju, rješenje ovog problema neće biti administrativno, odnosno neća ga donijeti ni Vlada ni Sabor.

– Naime, zbog velikog iseljavanja radne snage nakon ulaska u EU poslodavci su bili primorani povećati plaće. Posebno se to odnosi na građevinsku industriju, turizam i IT sektor. Ti poslodavci sada puno teže mogu doći do radne snage zbog toga jer postoji veliki odljev u EU. Radna je snaga sada postala puno mobilnija i ovaj će problem plaća kroz ponudu i potražnju riješiti samo tržište, smatra Budimir. Dodaje da se povećanjem plaća sigurno ne povećava konkurentnost domaće industrije, ali da bi se ovaj problem mogao riještiti kroz fleksibilizaciju radnih odnosa.

– Treba naprosto pojednostaviti zapošljavanje i otpuštanje. Treba poslodavcima omogućiti da lakše dolaze do motiviranih radnika koji imaju dobre radne vještine. U sadašnjoj situaciji poslodavac mora ostati s radnom snagom koju je zatekao i s njima se baviti, a ne može posegnuti na zavod za zapošljavanje i tamo naći zamjene, smatra Budimir.

Dvije plaće

S njim se oko toga da tržište dijelom regulira politiku plaća slaže i Mirando Mrsić.

– To se već sada vidi u turizmu. Ako poslodavac želi adekvatnu radnu snagu onda i plaća mora biti adekvatna, smatra Mrsić.

Nekadašnji prvi potpredsjednik Vlade zadužen za gospodarstvo Radimir Čačić smatra da mimimalnu plaću ne treba ni povećavati niti smanjivati, ali da je svakako treba diferencirati po sektorima.

– U ovom trenutku de facto zbog deflacije imamo povećanje realnih plaća. Ali što se tiče politike plaća imate slučaj u Italiji gdje se oni čak u nekim regijama oslobodili poslodavce plaćanja doprinosa čime su uspjeli spasiti tekstilnu industriju. Slična je situacija na sjeveru Hrvatske gdje su najniže plaće u Hrvatskoj, ali je zato najviši postotak obitelji koje imaju dvije plaće, smatra Čačić. Po njegovom mišljenju, puno je veći problem tržišta rada od minimalne plaće činjenica da se sve veći broj ljudi zapošljava na određeno vrijeme.

– Nedavno se u javnosti pojavio podatak da je čak 93 posto novozaposlenih u Hrvatskoj zaposleno na određeno vrijeme. To vam praktički znači da su svi zasposleni u realnom sektoru zaposleni na određeno. Ovih sedam posto najvjerojatnije su zaposlenja u državi. Što pak znači da su oni u podređenom položaju – nemaju sigurnost, ne mogu podizati kredit i slično. Siguran sam da bi dio onih koji rade u niskoakumulativnim djeatnostima pristalo na čak i smanjenje minimalne plaće ako bi zauzvrat dobili priliku da budu zaposleni na određeno vrijeme, kaže Čačić.

Pažljivo kod povećanja

Njegov nekadašnji stranački kolega i ministar gospodarstva u Vladi Zorana Milanović, predsjednik HNS-a Ivan Vrdoljak, također smatra da bi bilo potpuno pogrešno smanjivati minimalnu plaću.

– Međutim, smatram da bi u nekim sektorima minimalnu plaću trebalo čak i povećati. Ali to bi naravno trebalo raditi jako pažljivo kako ne bi došlo do toga da se povećanjem minimalne plaće ugrozi čak i opstojnost nekih gospodarskih grana koje posluju s minimalnom ili nikakvom dobiti. A što se tiče radno intenzivnih djelatnosti gdje su plaće ionako male – kao što je na primjer tekstilna ili kožarska industrija – tu ne bi trebalo dirati minimalnu plaću u smislu smanjivanja. I to zbog toga jer je u tom sektoru već provedeno restrukturiranje kao i uvođenje novih tehnologija tako da tu nema potrebe za smanjivanjem minimalne plaće kako bi se eventualno povećala konkurentnost, smatra Vrdoljak.