Odnos Zoran Milanović – Radimir Čačić ključan je za opstanak nove Vlade. To je potencijalno najslabija karika i nagazna mina za Kukuriku koaliciju, no ako šef SDP-a Zoran Milanović i šef HNS-a Radimir Čačić uspiju prevladati sve Scile i Haribde koje ih čekaju kroz naredne četiri godine, tada njihov odnos može postati upravo suprotno – najčvršća karika u lancu mogućeg uspjeha nove Vlade. 

Premijer će sigurno učiniti sve da zadrži najbolje moguće odnose sa strateškim partnerom, HNS-om, u Vladi i jednako tako s Čačićem kao alfom i omegom ne samo narodnjaka, nego i master mindom nekih od najproduktivnijih ideja hrvatske izvršne politike, operativcem i pragmatikom prve klase koji zna što želi i ne preza da čini upravo kako želi. HNS je važan partner, i na vjerodostojnosti suradnje dvije najveće stranke Kukuriku saveza, leži i vjerodostojnost cijelog tog političkog projekta.

No, problemi su nastali već na prvoj okuci; imenovanje Čačićevog prijatelja i suradnika Srećka Ferenčaka u NO Janafa bez znanja premijera Milanovića težak je početni udarac povjerenju u savezu. Zato ne čudi odluka šefa SDP-a da svoje ministre najmanje jednom mjesečno zajedno s članovima Predsjedništva okuplja u centrali na Ibleru, gdje će se ključne odluke formulirati van dosega HNS-a.  

 Hiperaktivni dječak

Činjenica da šef HNS-a autonomno kadrira u tvrtkama koje spadaju u kvotu HNS-a nije dobra, pogotovo jer se pritom radi o kadrovima koji za sobom vuku brojne repove, ne samo Ferenčak, već i primjerice Tomislav Dragičević, Savkin zet, na kojem Čačić opet inzistira za Inu, a koji također za sobom ima kaznene prijave – bio je osumnjičen za utaju poreza (642.000 kune) prijavivši lažnu adresu stanovanja, pa je plaćao manji prirez nego što je trebao. Sigurno svemu ne pridonosi ni činjenica koju HNS-ovci olako izriču, a to je da im ne pada na pamet revno »prijavljivati« baš sve svoje kadrove novoosnovanom povjerenstvu za provjeru biografija kandidata, koje je Milanović osnovao nakon udara s Ferenčakom. 

»Neće nas nitko kontrolirati«, kažu HNS-ovci, uvjereni da SDP-ova klika čini sve da opstruira imenovanje najjačih HNS-ovih kadrova u tvrtke i uprave.

– Neke medijske kuće plasiraju takve svinjarije o nama HNS-ovcima da se svaki pokušaj rješavanja problema putem imenovanja najsposobnijih ljudi odmah minira. Pogledajte napise o Dragičeviću, Zoranu Kopiću koji je naš kandidat za Plinacro, i drugima. To nažalost izlazi iz SDP-ove PR radionice, kažu u HNS-u, ogorčeni što se Čačića percipira isključivo kao bahatog i beskrupuloznog političara, a zanemaruje se, kažu, što je sve već dosad učinio za Hrvatsku i što će tek učiniti.

Čačić je »enfant terrible« Vlade, i ponaša se poput hiperaktivnog djeteta čija je pamet iznadprosječna, ali si ne može pomoći u nepodopštinama koje čini, pa Mirelu Holy vuče za kiku, a s Milanovićem pokušava igrati »pecke« – provocirajući, pa dok ide, ide. Takva mu je cijela karijera, puna oprečnosti, uspona i padova. Uostalom, kao dijete bio je odličan đak, ali i bježao od kuće na dva tjedna, pa je očito da se radi o sindromu koji je teško iskorijeniti u njegovu liku i djelu.

Na njegovu žalost, dok je u ratu bio heroj i spašavao Varaždin od JNA, sada je »zločinac«; čeka ga presuda u Mađarskoj za prometnu nesreću s dvoje poginulih, o kojoj ovisi ne samo njegova karijera nego i stabilnost Vlade. Osim jedne teške i dvije lakše prometne nesreće u dvije godine, ne ide mu u prilog ni pitanje sumnjivog poslovanja tvrtke Coning u vlasništvu njegove supruge, zbog koje je bio optužen za sukob interesa – ali, i oslobođen.

HDZ-ovci u liku Krunoslava Markovinovića su tada tvrdili: »Čačić je rekao da je 2000. godine prenio tvrtku Coning na odvjetnike, a ne govori da ju je krajem te godine vratio na svoje ime radi isplata dividendi. On je konstantno time muljao. Ima više tvrtki Coning i u nijednoj se više ne spominje Čačićevo ime, osim u Coning Alfa koja ionako vuče sve konce«.  

 Slučaj Coning

Tvrtku Coning Čačić je osnovao u vrijeme Jugoslavije kao jednu od prvih privatnih tvrtki u bivšoj državi. Od 1985. do 1989. prošao je put od optužbe za rušenje samoupravnog poretka do dobitnika nagrade za uspješne privrednike. Nedavno, tri dana prije parlamentarnih izbora 2011. Coning je dobio kredit od Croatia osiguranja u iznosu od četiri milijuna kuna, bez obzira na dug od 700 tisuća kuna koji su imali upravo prema Croatia osiguranju.

Kad je nakon izbora upitan da prokomentira potencijalni sukob interesa, Čačić je bio vrlo ljut na novinare, no ipak je iznio argumente poput onih da to nije njegova tvrtka i da je, uostalom, kredit osiguran hipotekom 25 puta većom od bankovne garancije. Croatia osiguranje naknadno je objavilo da je taj kredit ipak visokorizični i da će ga se pomno pratiti.

Malo prije toga Trgovački sud u Varaždinu donio je i presudu po kojoj tvrtka Ingprojekt, nastala iz Coning Holdinga, mora platiti 44 milijuna kuna za neizgrađenu školu u Zadru, a tijekom prošle godine u Coningu je bilo problema i s isplatom plaća koje su kasnile i po tri mjeseca.

Povezanost s tvrtkom Čačića prati cijelo vrijeme njegove političke karijere i protivnici su ga stalno optuživali za pogodovanje i sukob interesa, a u najmanju ruku je bio prozivan da kao političar radi jedno, a kao (su)vlasnik tvrtke drugo, ne izvršavajući obaveze ni prema partnerima ni prema radnicima, te je njegov moralni habitus već 20 godina pod lupom javnosti.

Pred izbore čak je izašla i knjiga stanovitog Krešimira Kovača o njegovu liku i djelu, u kojoj se među ostalim navodi da je Čačić kao direktor prouzročio stečaj težak 324 milijuna kuna uključujući i nikad vraćeni dug prema državi od 51 milijun kuna; da je predvodio privatizaciju Coninga, tvrtke vrijedne preko 16 milijuna njemačkih maraka, koja je prodana u bescjenje; da je malverzacijama prebacivao imovinu s tvrtke na tvrtku kako bi izbjegao plaćanje stotina milijuna kuna dugova.

S druge strane, Čačić je prije nekoliko godina izdao vlastitu knjigu pod nazivom »Ostvarenja«, u kojoj je pobrojao sve svoje uspjehe iz vremena Račanove Vlade u kojoj je osmislio i uspješno proveo izgradnju autocesta po cijenama i peterostruko nižim nego je kasnije HDZ nastavio graditi prometnice. Ukratko, zasad nema presude koja bi ga povezivala s Coningom.  

 Borac za ljude

Veliki gaf bile su i njegove izjave o primanjima – na sudu je izjavio da mu je plaća jedva nešto preko 5.000 kuna, što je upravo smiješno zna li se da je po imovinskoj kartici jedan od najbogatijih ljudi u politici. Poslije je objasnio: »To je moja plaća jer sam ja predsjednik stranke, a stranka ima pravilo da predsjednik stranke prima prosjek hrvatskih primanja. Sud me pitao kolika je moja plaća i što imam od nekretnina i to sam rekao. Da me pitao što imam od dionica i to bih rekao. Moja imovina je na sudu evidentirana s datumom 8. siječnja 2009. pa, dakako, nema broda. Ali ja ne živim od plaće. Od dionica koje imam dobivam dividende od oko 350.000 do 400.000 kuna«.

Osim tvrtke i imovine, velik teret na njegovim leđima upravo su njegovi stranački kadrovi – nije Ferenčak, osuđen za malverzacije sa zemljištem u aferi Nanbudo, jedini slučaj. Dovoljno se prisjetiti slučaja varaždinskog gradonačelnika Gorana Habuša. I u Rijeci je Čačić ranije bio štitio svog čovjeka od povjerenja Đanija Poropata. Takvih primjera je mnogo, što dokazuje da se Čačić lavovski bori za svoje ljude, pa i po cijenu nepopularnosti u javnosti, a i netrpeljivosti kod koalicijskih partnera.  

 Neizvjesna sudbina

No, ono što je život Radimira Čačića sigurno najviše obilježilo u zadnje vrijeme sigurno je udes koji se dogodio 8. siječnja 2010. na autocesti za Budimpeštu, za koji se presuda očekuje sredinom travnja. Svi znaju da je Čačića neizmjerno destabilizirao taj događaj, o kojem mu danas ovisi sudbina.

– Ako budem bezuvjetno kažnjen, zbog razine mog nehata koji je neupitan, povući ću se iz politike. Ali ako optužnica ne bude promijenjena, neću biti osuđen niti na novčanu kaznu, rekao je Čačić nakon posljednjeg ročišta u Kaposvaru.

 Zapravo, u vladajućoj Kukuriku koaliciji, u kojoj su Čačićevi sukobi s već cijelim nizom ljudi obilježili početak mandata, čeka se presuda i dan D – 17. travnja. Ako Čačić bude bezuvjetno osuđen, bit će prisiljen dati ostavku i problem na relaciji SDP-HNS bit će elegantno i trajno riješen sam od sebe.

Ukoliko Osječanin i ministar graditeljstva Ivan Vrdoljak potom naslijedi Čačića u stranci i u Vladi, nikako neće, barem ne odmah, moći naslijediti i njegov utjecaj i autoritet, i HNS će po inerciji postati mnogo manje relevantan faktor u koaliciji.

Time će SDP postati i ostati potpuno dominantna poluga aktualne Vlade, i Milanović više neće imati nikakve smetnje da preuzme apsolutnu moć. No, možda će mu nedostajati gospodarski vizionar, čovjek od projekata i rada koji zna osmisliti projekt, naći investitora i izgraditi ga. Ni Slavko Linić ipak sve ne može sam.