– Jesi li ti, trafikant, uspio shvatit zašto su hrvatski vojnici povučeni iz UN-ove mirovne misije na Golanu? Da li zbog naoružavanja ili zbog razoružavanja? 

  – Kakvog naoružavanja i kakvog razoružavanja? 

  – Zašto se praviš blesav? 

  – Zato što nas po tom pitanju uredno prave blesavima. 

  – Tko nas pravi blesavima? 

  – Svatko kome dopustimo. I Milanović i Josipović i oni koji tvrde da nam je Milanović lagao o stvarnim razlozima povlačenja, a da Josipović, eto, nije. 

  – Ako je istina ono što je rekla zamjenica ministra obrane Višnja Tafra, a rekla je da se na Golanu »tijekom mjeseca veljače dogodilo devet ozbiljnih incidenata u području odgovornosti austrijske bojne, dogodila su se dva ozbiljna incidenta u području odgovornosti filipinske bojne, a jednako tako su se tijekom veljače dogodila tri incidenta u području odgovornosti satnije Hrvatske vojske« i da su »naši vojnici u tom trenutku bili izloženi oduzimanju oružja i nakon toga se dogodilo da je donijeta odluka o povlačenju«, onda je Milanović fakat lagao i domaćoj i svjetskoj javnosti kada je izjavio da se hrvatska satnija povlači zbog teksta u New York Timesu o naoružavanju sirijskih pobunjenika presvijetlim hrvatskim oružjem. 

  – A predsjednik države, za razliku od premijera, ne laže kada nas i danas uvjerava da razoružavanje hrvatskih vojnika spada u uobičajene incidente kakvi se događaju u mirovnim misijama, ali da »oni nisu razlog povlačenja naših snaga«, nego da su hrvatski vojnici – kako oni razoružani, tako i oni koje sirijski pobunjenici nisu stigli razoružat – povučeni zbog »objave informacije koja je na potpuno drugačiji način artikulirala našu prisutnost i ugroženost naših vojnika na terenu«? Nadam se da nisi prečuo vrlo zanimljiv detalj: da je za Josipovića ono što je objavljeno u New York Timesu ipak informacija, a ne dezinformacija. 

  – A za Milanovića kao nije? 

  – On je barem pokušavao demantirat. Istinabog, ne baš uvjerljivo, nego više onako reda radi. 

  – Da, nezaboravna mu je bila ona: »Koliko god demantirali takve članke u najuglednijim svjetskim novinama, ne možemo ih nikad demantirati! Svi su ih već pročitali.« I šta je onda pravi razlog povlačenja: tekst u New York Timesu ili to što su sirijski pobunjenici razoružavali hrvatske vojnike, možda čak i pomoću hrvatskog oružja? 

  – Pitaj Josipovića, a možeš i Milanovića. 

  – Josipović kaže da su »naši vojnici tamo bili percipirani kao nepristrani«, ali da je nakon informacije objavljene u New York Timesu »percepcija lokalnih snaga promijenjena«. A meni je u svemu tome najnejasnije: zašto bi sirijski pobunjenici išli razoružavat mirovnjake iz zemlje koja ih naoružava?! 

  – Valjda ljudi nemaju novaca za platit baš svaku pušku, pa nešto moraju i zaplijenit. 

  – Ali kako to da se naši vojnici nisu snašli pa im objasnili da nije pristojno razoružavat saveznike? 

  – Nisu im saveznici naši vojnici, nego naši trgovci oružjem. 

  – Misliš: Vlada i Ministarstvo obrane? 

  – Ne mislim, jer nema dokaza da im je Vlada prodala oružje. 

  – Ali Vlada Republike Hrvatske je priznala sirijske pobunjenike, odnosno oporbu, kao jedinu legitimnu vlast u Siriji… 

  – Šteta što i ta »sirijska legitimna vlast« nije uzvratila istom mjerom, pa priznala hrvatsku oporbu kao jedinu legitimnu vlast u Hrvatskoj. 

  – Zar ne bi bilo nezahvalno od njih da nam dovode Karamarka na vlast? 

  – Njima bi bilo svejedno. Karamarko i Jandroković ne bi bili ništa neposlušniji prema američkim tvorničarima »arapskog proljeća« od Milanovića i Vesne Pusić. A ni ostatak sadašnje oporbe po pitanju takozvanih vanjskih poslova Republike Hrvatske ne bi bio ništa drugačiji od aktualne vlasti. 

  – Kako znaš da ne bi? 

  – Čuo si valjda onog laburističkog mudraca Mladena Novaka u Saboru! Njemu je jedino bitno: »Je li eventualno bila u pitanju naša neka trgovina, koju rade i sve ostale države u svijetu, pa prema tome od toga ne treba bježati; koju su eventualno pronjušili, nanjušili neki naši konkurenti, pa su zbog sprečavanja nas, odnosno da bi ostvarili svoju trgovinu, neke svoje interese, pokrenuli kampanju putem medija?« I kaže: »Ako je to tako – onda se trebamo zapitati kako rade naše službe, koje to ipak trebaju raditi na malo suptilniji način. Takve stvari ipak nisu nešto za što bi se smjelo dozvoliti da se pojavljuje u medijima.« Po njemu je, dakle, čitav zajeb samo u tome što naše tajne službe nisu uspjele zaustavit New York Times. 

  – Taj bi, dakle, mrtav-hladan dilao oružje, bez obzira na embargo? 

  – Pa da. Njemu je važno jedino to da se oružje uredno plati i da se priča o trgovini nipošto ne objavi. To ti je ta hrvatska laburistička, i ne samo laburistička, suptilnost. Takva nam je čitava politička klasa skupa sa svojim medijskim kaplarima. 

  – Po čemu to zaključuješ, trafikant? 

  – Po tome što svima njima puca kupac i za oružje i za Siriju i za sve one koji će tim oružjem bit ubijeni.