Darko Berljak / Photo Tomislav Miletic/PIXSELL
Oni na tome zarađuju, a mi na svoj trošak gradimo, uređujemo i brinemo za tekuće održavanje, napominje Berljak
povezane vijesti
Planinarski domovi diljem Europe sve se više prilagođavaju klimatskim promjenama. U Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Italiji, Francuskoj i Sloveniji smanjuju smještajne kapacitete, uvode održive sustave gospodarenja vodom i otpadom te nastoje smanjiti ugljični otisak planinara. Posljedice klimatskih promjena već su vidljive i u Hrvatskoj. Na Zavižanu tijekom ljeta više nije dovoljna kišnica prikupljena u vodospremnicima pa se voda dovozi cisternama, dok je u Sloveniji nestanak triglavskog ledenjaka promijenio način funkcioniranja najpoznatijeg planinarskog doma ispod Triglava. Kako će se hrvatsko planinarstvo prilagoditi novim okolnostima, što donosi nova Strategija razvoja Hrvatskog planinarskog saveza te zašto planinarska skloništa postaju važnija nego ikad, razgovarali smo s predsjednikom HPS-a Darkom Berljakom, alpinistom, alpinističkim instruktorom, gorskim spašavateljem i dugogodišnjim dužnosnikom Saveza. Berljak je 1976. godine prvi u ovom dijelu Europe diplomirao iz područja planinskog turizma, a nakon što je obnašao dužnost predsjednika Izvršnog odbora i profesionalnog tajnika Saveza, danas je pri kraju drugog volonterskog mandata na čelu Hrvatskog planinarskog saveza.
– Jeste li znali da nacionalni planinarski savezi, poput austrijskog ÖAV-a, njemačkog DAV-a, švicarskog SAC-a ili slovenskog PZS-a, aktivno transformiraju planinarske domove u samoodržive ekološke objekte s ciljem smanjenja štetnih emisija, očuvanja vode i racionalnog gospodarenja otpadom? Ekološki otisak, a još više ugljični otisak trenutno je problematika s kojom se vrlo ozbiljno, odnosno čak im je središnja tema, bave najrazvijeniji planinarski savezi na svijetu: u Austriji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji i Švicarskoj, ali i Sloveniji. U njemačkim Alpama, primjerice, ciljano smanjuju broj noćenja u svojim domovima ne samo zbog manje otpada, korištenja vode i energije, već i ukupnog ugljičnog otiska koji planinari naprave u dolasku i odlasku sa svojim vozilima u dolinama ispod najpoznatijih planinarskih odredišta, otkrio nam je Darko Berljak, predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza.
TRAŽIMO RAVNOPRAVAN POLOŽAJ NEOLIMPIJSKIH SPORTOVA
Hrvatski planinarski savez najstariji je od 78 nacionalnih sportskih saveza okupljenih u Hrvatskom olimpijskom odboru. Hrvatska javnost ovih dana prati utrku za novog predsjednika HOO-a. Što očekujete od novog vodstva? – Zanimljivo je da je pri samom završetku izrade naše Strategije, 2. ožujka ove godine, Skupština Hrvatskog olimpijskog odbora usvojila Strateški plan HOO-a za razdoblje 2026. – 2032. Dok smo mi u našoj Strategiji obuhvatili sva područja hrvatskog planinarstva i za svako odredili smjer razvoja i potrebnu potporu, u Strateškom planu HOO-a neolimpijski sportovi, među kojima je i planinarstvo, spominju se tek usput. Još više iznenađuje činjenica da u njemu uopće nije prepoznata sportska rekreacija, kojom se, osim naših članova, bave deseci, pa i stotine tisuća građana. Na to smo tijekom javnog savjetovanja upozorili i zatražili dopunu dokumenta, no naš prijedlog nije prihvaćen. U međuvremenu slijede izbori za predsjednika i 23 člana Vijeća HOO-a. Već su počela lobiranja, neformalni razgovori i predstavljanje programa kandidata, a neolimpijski sportovi nastupaju zajednički s nizom zahtjeva prema budućem vodstvu. Smatramo da je naš prijedlog jedini potpuno konkretan i provediv. Od kandidata tražimo da se unaprijed obveže na pokretanje postupka izmjene Strateškog plana HOO-a kako bi se među njegove strateške smjernice uvrstio i razvoj te potpora ekipnim i pojedinačnim neolimpijskim sportovima, kao i sportskoj rekreaciji. Tek uključivanjem tih područja u ključni strateški dokument hrvatskog sporta osigurat će se ravnopravniji razvoj cijelog sportskog sustava. Naravno, uz to očekujemo i rješavanje svih problema koji su posljednjih mjeseci opteretili Hrvatski olimpijski odbor. |
STRATEGIJA RAZVOJA
Nešto nalik tome događa se u Sloveniji, kaže Berljak, gdje je ograničen broj ulaska osobnih vozila u nafrekventnije doline, te se organizira besplatni javni prijevoz, a privatna vozila ostaju parkirana prije doline. Ne samo zbog ekološkog otiska, već zbog klimatskih promjena, isto tako u Sloveniji, Kredarica, najpoznatiji planinarski dom ispod vrha Triglava, radi sa smanjenim kapacitetom za noćenje, ali i ponude hrane. Zašto? Jer, je nedaleki triglavski ledenjak zbog klimatskih promjena nestao, a iz njega su crpili tehničku vodu za pripremu hrane, pranje posuđa, sanitarije i ostalo. Helikopterom mogu dovesti potrebnu hranu i pića, ali i ne tolike količine tehničke vode.
– Slično se događa na našem Zavižanu. Nije smanjen kapacitet ili usluge, ali vatrogasne cisterne kroz ljeto dovoze vodu jer više nije dovoljna samo ona od kišnice iz vodospremnika. HPS se još prije 25 godina ne samo iz takvih razloga opredijelio za skloništa gdje sve donesemo sa sobom i kasnije odnesimo smeće. Bio sam u planinama Južne Koreje gdje odavno imaju takav princip. U kuću s nekoliko prostorija i bez kreveta planinar donese svoju spavaću vreću i prostirku, hranu i kuhalo. Ako nema nekog obližnjeg izvora, vodu čak i ne treba donijeti jer imaju automat u koji se ubacuju kovanice – ovisno koliko trebamo vode za piće i pripremu hrane, opisuje Berljak.
Hrvatski planinarski savez nedavno je usvojio Strategiju razvoja hrvatskog planinarstva za razdoblje 2026. – 2030., kojom su kao ključni ciljevi postavljeni povećanje sigurnosti planinara, daljnje uređenje i održivo upravljanje planinarskom infrastrukturom, unaprjeđenje sustava školovanja te jačanje planinarskih udruga i komunikacije s članstvom i javnošću.
– U našoj Strategiji osnovni je smjer postavljanje skloništa, odnosno jednostavnih objekata. Međutim, već se ukazuje s čime ćemo imati problem. Domaće, ali i strane agencije za pustolovni turizam u svojim programima imaju po datumima predviđena noćenja na nekim od tih objekata na Velebitu, ne može im se zabraniti da u njima noće jer su ionako otključana i besplatna. Oni na tome zarađuju, a mi na svoj trošak gradimo, uređujemo i brinemo za tekuće održavanje, napominje Berljak.
DRUŽENJE KROZ PLANINARENJE
Berljaka smo pitali i što bi poručio svima koji razmišljaju o planinarenju. Preporučuje da prve korake naprave kroz organizirano planinarenje, učlanjenjem u neko planinarsko društvo. – Ne samo zbog sigurnijeg i kvalitetnijeg stjecanja znanja i iskustva, nego i zbog važnog društvenog aspekta. U planinarskim se društvima mnogo družimo, a upravo toga u današnjem načinu života sve više nedostaje. Osim toga, članovi mogu aktivno i kreativno sudjelovati u brojnim aktivnostima, ne samo radi vlastitog zadovoljstva, nego i na dobrobit zajednice, ističe Darko Berljak. |
AKCIJSKI PLAN
Od samog početka organiziranog planinarstva prije 150 godina, ono u Hrvatskoj, kao i kod najjačih nacionalnih planinarskih saveza na svijetu, počiva na četiri osnovna stupa, bolje reći oslonca, a to su planinarski objekti, planinarski putovi, edukacija članstva i zaštita prirode.
– Iako se tih uporišta držimo desetljećima, Strategijom želimo naglasiti da u vremenima koja dolaze hrvatsko planinarstvo treba biti sigurno i odgovorno, prepoznatljivo i dostupno svim generacijama, raznovrsno i usmjereno na očuvanje prirode, inovativno i prilagodljivo, organizacijski i financijski stabilno te razvijeno na cijelom prostoru Hrvatske, naglašava predsjednik Saveza.
Za provedbu su ključni sljedeći preduvjeti: dugoročna zaštita planinskog prostora, razvoj kulture sigurnosti, povećanje znanja i stručnosti na svim razinama, razvoj i dostupnost školovanih vodiča, održiva i uređena planinarska infrastruktura, digitalizacija i dostupnost informacija, jačanje kapaciteta planinarskih udruga i volonterstva, te kvalitetno upravljanje planinarskim destinacijama.
Planinarsko sklonište Miroslav Hirtz / Foto HPS
– Članove planiramo privući autentičnim doživljajem prirode, sigurnim i kvalitetno organiziranim aktivnostima, otvorenom i uključivom planinarskom zajednicom, raznovrsnim sadržajima za mlade, obitelji i početnike, kvalitetom sadržaja i edukacija, suvremenom komunikacijom i dostupnošću informacija, međunarodnom suradnjom i razmjenom iskustava te sve boljim pogodnostima i vrijednostima članstva, otkriva Berljak.
Da to ne ostane samo mrtvo slovo na papiru u Strategiji su u Akcijskom planu po godinama do 2030. izdvojili 46 vrlo precizno definiranih mjera kada i kako to planiraju ostvariti.
– Javna rasprava je zapravo održana dva puta. U prvim mjesecima ove godine organizirane su tematske rasprave o Nacrtu strategije izravno s predstavnicima planinarskih društava po područjima na šest mjesta u Hrvatskoj, a nakon e-rasprave sa svim članicama finaliziran je konačni prijedlog Strategije koju usvaja naše najviše tijelo, Skupština HPS-a, opisuje.
|
160 planinarskih objekata u sustavu je HPS-a 3.400 kilometara planinarskih putova uređeno je u posljednje tri godine 3.000 novih putokaza postavljeno je kroz projekt SOPI 42 planinarska objekta uređena su i opremljena u posljednje tri godine 1,16 milijuna eura uloženo je kroz projekt Sigurna i održiva planinarska infrastruktura 7 milijuna eura HPS je iz članarina uložio u planinarske objekte tijekom posljednjih 25 godina |
PLANINSKA INFRASTRUKTURA
U planinama i općenito u prirodi ljudi je sve više, stoga nas je zanimalo na koji način HPS planira surađivati s javnim ustanovama kako bi se spriječila prekomjerna turistička valorizacija na štetu prirode.
– Ta priča ima svoj vrlo važni uvod. Naši dužnosnici, većinom predsjednici Saveza, bili su inicijatori osnivanja mnogih nacionalnih planinskih parkova u Hrvatskoj, čak i prije II. svjetskog rata – Bijele stijene, Štirovača, Plitvička jezera – zatim iza njega – ponovo Plitvička jezera, Paklenica, Mljet, Risnjak – i kako je to završilo? Svima njima, a poslije i javnim ustanovama na tanjuru smo predali izgrađenu planinarsku infrastrukturu, dakle planinarske putove i objekte koji su ne samo sigurnosni već sadržajno možda i najvažniji njihov današnji resurs, kaže Berljak.
Dodaje kako su se oni o tome brinuli i desetljećima te resurse čuvali.
– Ipak, nešto smo, ironično rečeno i dobili. Planinari s iskaznicom HPS-a ne plaćaju cijenu ulaznice u nacionalnom parku kao odrasli već kao studenti i umirovljenici! U parkovima prirode ne postoje ulaznice, pa nismo ništa dobili ni izgubili. Krajem devedesetih prošlog stoljeća čak smo bili i u Upravnim vijećima tih ustanova, no ubrzo smo iz nepoznatih razloga zamijenjeni. Zato se danas ne možemo pohvaliti s uzornom suradnjom s tim javnim ustanovama, ponekad je ima, ali u više slučajeva koji su nama važni, je nema, ukazuje na nelogičnosti.
PD SKRADSKI VRH
Caption:
Planinarsko sklonište Rudetova bajta / Foto HPS
Posebno su osjetljivi na politiku pojedinih parkova koji su pokrovitelji i potiču masovne pohode nekih privatnih agencija što vide kao promociju Hrvatske i naših planina. Međutim, te agencije od domaćih i stranih sudionika ubiru visoke kotizacije i profit koristeći puteve koje HPS održava. Čak im je za vrijeme obilaska dozvoljeno kampiranje, što je planinarima oduvijek zabranjeno, čak i u slučaju pokraj nekog skloništa ako u sezoni tu noć više nema mjesta ni na podu za prespavati.
– U Strategiji smo zamislili da ćemo osim osnaživanja aktivnosti čuvara prirode u nadzoru konkretnog stanja i isticanja predvidivih šteta u planinskom prostoru o tome kontinuirano obavještavati te javne ustanove, po potrebi to dogovoriti i uskladiti s Ministarstvom zaštite prirode i zelene tranzicije, otkriva Berljak. Naime, već je vidljivo da su zbog klimatskih promjena ljeta sve toplija i turisti svoj godišnji odmor sve više žele provesti na područjima s umjerenim temperaturama, a to su većinom planine.
PIONIRI SVJETSKOG PLANINARSTVA
Hrvatski planinarski savez jedna je od najstarijih hrvatskih udruga. Osnovan je 15. listopada 1874. u Zagrebu pod nazivom Hrvatsko planinsko društvo, a utemeljilo ga je 12 uglednih građana, prirodoslovaca i ljubitelja prirode. Bio je to deveti nacionalni planinarski savez u svijetu, nakon Ujedinjenog Kraljevstva te alpskih zemalja – Njemačke, Švicarske, Austrije, Italije i Francuske. Time se Hrvatska svrstala među pionire organiziranog planinarstva i zajedno s tim državama ispisala prve stranice njegove svjetske povijesti. U te 152 godine djelovali su na ovom prostoru u šest država i tri društvena uređenja, znali se nositi s time te ostvarili niz postignuća. Danas je HPS krovna planinarska udruga koja objedinjuje 340 pravnih osoba, od toga 292 planinarska društva i kluba, 10 županijskih i gradskih saveza, 12 stanica planinarskih vodiča, Hrvatsku gorsku službu spašavanja (HGSS) i njenih 25 stanica. Krajem prošle godine u Savezu je bilo registriranih 43.627 individualnih članova, od toga 27.125 seniora, 8.767 mladih i 7.735 umirovljenika.  Planinarsko sklonište Šugarska duliba / Foto PRIVATNA ARHIVA – Za razliku od sličnih planinarskih saveza u svijetu, najvjerojatnije smo najraznovrsniji jer se stručno bavimo – organiziranih putem komisija – s planinarskim putevima, objektima, svim vrstama planinarskog školovanja, zaštitom prirode, alpinizmom, speleologijom, planinarskim skijanjem, vodičkom službom sa sedam međunarodnih standarda te izdavačko-nakladničkom djelatnošću, navodi predsjednik HPS-a. Od početka do danas rad i ostvarenja Saveza tradicionalno su zasnovana na volonterskom djelovanju članova te entuzijazmu i zajedničkoj motivaciji, kaže, ali i altruističkim vrijednostima, ne samo u sklopu Saveza, već i za dobrobit šire društvene zajednice. |
PLANINARSKI OBJEKTI
Pritisak brojnih posjetitelja kao i ugljični otisak na taj vrlo osjetljivi dio prirode nezaustavljivo i ubrzano raste pa je potrebno uspostaviti ravnotežu kako taj i planinski pretjerani turizam ne bi bio u suprotnosti s čvrstom opredijeljenosti Saveza da su njegovi članovi bili prvi i uvijek aktivni u zaštiti planinske prirode.
– Teško nam je razumjeti da nas ministarstvo i te javne ustanove nedovoljno uvažavaju kao najveću nevladinu udrugu za zaštitu prirode. Zato ćemo nastojati ponovo uključiti naše članove u upravna vijeća planinskih nacionalnih i parkova prirode, bez naknada ili honorara koje primaju članovi tih vijeća. Želimo sudjelovati makar kao vanjski suradnici, promatrači ili u bilo kojem svojstvu kako bismo podijelili svoje iskustvo budući da smo još od sredine prošlog stoljeća kontinuirano prisutni na tim prostorima, obrazlaže predsjednik HPS-a.
Zanimalo nas je koji su konkretni projekti predviđeni za modernizaciju i održavanje gotovo 8.000 km planinarskih putova te više od 160 planinarska objekta.
– Zvali ih projektima ili nekim drugim imenom, to radimo točno 148 godina, od našeg prvog planinarskog doma Gradske kuće na Sljemenu i 144 godine od prvog markiranja planinarskog puta na Medvednici. U tom razdoblju radili smo najbolje što znamo isključivo kao volonteri, a nemali broj puta ako je trebalo financirati materijal išlo je iz članarina ili vlastitog džepa, naglašava.
Da je riječ o važnom iskoraku i uspješnoj modernizaciji, ostvarenoj unatoč brojnim izazovima, najbolje potvrđuje podatak da je Hrvatski planinarski savez od početne izgradnje jedne planinarske kuće i nekoliko kilometara planinarskog puta izrastao u mrežu s više od 8.000 kilometara uređenih planinarskih staza i oko 160 planinarskih objekata.
Foto HPS
– Skupštinskom odlukom 2000. godine odredili smo da 20 posto prikupljenih članarina svake godine namjenski utrošimo na izgradnju, obnovu i održavanje planinarskih objekata. Iako su nam članarine vrlo niske, u tih četvrt stoljeća prema današnjoj vrijednosti izdvojili smo ukupno sedam milijuna eura, za nas izuzetno visoka sredstva, i s njima održali funkcioniranje stotinjak objekata, točnije, spasili ih od propadanja, ilustrira Berljak. Najmanje trideset od njih bilo je na državnom zemljištu za čije se vlasništvo država tek nedavno sjetila da uopće postoje i stavila ih u Registar državnih nekretnina.
PUTOKAZI S QR KODOM
Međutim, do izrazite i vrlo pozitivne promjene došlo je 2022. kada je s Ministarstvom turizma i sporta potpisan Sporazum o dugoročnoj suradnji na razvoju i unapređenju planinarske infrastrukture u funkciji turizma te se svake godine provode ugovori projekta SOPI – Sigurna i održiva planinarska infrastruktura.
U protekle tri godine kroz te projekte uređeno je više od 3.400 kilometara registriranih planinarskih putova, postavljeno više od 3.000 putokaznih ploča te su uređena i opremljena 42 planinarska objekta za što je utrošeno 1.159.826,44 eura pribavljenih iz Ministarstva. U planu je nastavak s novim projektom iste godišnje vrijednosti u 2027. godini.
U pogledu modernizacije, treba naglasiti da dodatnu dimenziju brige za planinarske putove predstavlja prikupljanje i povezivanje podataka s terena u jedinstvenu bazu podataka. Upravo je u tijeku inventarizacija svih planinarskih putokaza, na način da će svi putokazi dobiti svoj QR kod kojim će biti povezani s bazom podataka na serveru Hrvatskog planinarskog saveza.
To će omogućiti da izravno s planinarske staze jednim klikom dobijemo ažurne podatke o mjestu na kojem se nalazimo i svemu što nas okružuje. Značajno je spomenuti i to da su za potrebe školovanja markacista u HPS-u već razvijene suvremene metode vizualizacije pomoću virtualne stvanosti i umjetne inteligencije.
– U pogledu planinarskih objekata, naglasak – kako na europskoj razini, tako i kod nas – je na njihovoj ekološkoj održivosti, dostupnosti vode te na sustavima za pročišćavanje voda. Ponosni smo i na činjenicu da će HPS, na inicijativu Europskog planinarskog saveza (EUMA), ove jeseni biti organizator i domaćin prve europske konferencije o planinarskim objektima na kojemu će upravo te teme biti u fokusu, naglašava Berljak.
Darko Berljak / Foto HPS
VAŽNOST SKLONIŠTA
Zanimalo nas je postoji li plan rješavanja imovinsko-pravnih odnosa planinarskih domova na državnom zemljištu kako bi se omogućila ulaganja u sigurnost na što odgovara da su ti odnosi uglavnom riješeni kroz Zakon o upravljanju nekretninama u vlasništvu RH donesen krajem 2023. U nacrtu tog zakona oko tih objekata planinarska društva trebala su izgubili sva stečena prava i upravljanje te su predviđene neke izuzetno visoke najamnine za one koji bi ih preuzeli s mogućnošću njihove prenamjene u neku drugu vrstu objekata.
U mnogim žustrim razgovorima u tri ministarstva, onim za državne imovine, turizma i sporta i zaštite okoliša, i vrlo aktivnog i konstruktivnog sudjelovanja u e-savjetovanju, HPS je postigao da se to u velikoj mjeri izmjeni i na kraju je zakonom propisano kako će tim objektima u zaštićenim područjima upravljati javne ustanove planinskih nacionalnih i parkova prirode, izvan njih Ministarstvo državne imovine, a HPS i njegove članice koje su do tada upravljale tim objektima postaju njihovi korisnici na neodređeno vrijeme i bez naknade. Ti novi upravljači na sebe su preuzeli investicijsko održavanje i osiguranje.
– Osim nemale ogorčenosti što je kao krpom izbrisana višedesetljetna briga planinara, ulaganje i održavanje tih objekata za koje država nije ni znala da postoje i sigurno bi propali, takav model bio je najmanje loš; vlasnici i upravljači, država i javne ustanove trebale bi biti financijsko sposobniji nego planinarska društva koja ih od sada besplatno koriste, ali ipak će i dalje snositi troškove tekućeg održavanja. Koliko i kako će to funkcionirati ostaje za vidjeti, većina tih objekata u stanju je da im je prvenstveno potrebno investicijsko održavanje, upozorava predsjednik HPS-a.
Međutim, ta tri ministarstva, a posebno javne ustanove previdjeli su da osim planinarskih domova, postoji još jedna vrsta planinarskih objekata na državnom zemljištu i to puno važnija, a to su planinarska skloništa. Savez je još prije četvrt stoljeća donio odluku da iz niza razloga ne može i neće graditi planinarske domove već ih samo održavati da ne propadnu, ali će graditi i poticati postavljanja skloništa u hrvatskim planinama, jer ne samo što su manje štetni za okoliš od domova, već su jedino jamstvo sigurnosti u slučaju loših vremenskih uvjeta te pružaju skroman i nužni smještaj pod krovom na udaljenim i teško dostupnim područjima.
– Najvažnije je da su zbog te svoje osnovne funkcije nezaključana i stalno otvorena. Od tada ih je izgrađeno dvadesetak, gotovo svake godine jedno, a tako je i planirano u našoj Strategiji za sljedećih pet godina. U tome imamo veliku pomoć od strane HGSS-a jer nam je zajednički cilj prevencija i povećanje sigurnosti u planinama, naglašava Berljak.
NESREĐENA SITUACIJA
Trenutno u njima postoji 47 skloništa, neka su po broju ležajeva blizu planinarskim domovima, država bi trebala upravljati s njih 14 koja nisu u zaštićenim područjima, a javne ustanove parkova s njih 33 u NP Paklenica 3, Risnjak 2 i Sjeverni Velebit 1, a u PP Papuk 1, Učka 2, Biokovo 2, Velebit 10 i Dinara 12.
– Od donošenja zakona samo je jedan planinski park prirode o tome uopće htio razgovarati s planinarskom udrugom i HPS-om, a ostali, imamo osjećaj ne žele ni započeti razgovore, a kamoli ugovorom preuzeti upravljanje, platiti osiguranje i donijeti plan investicijskog održavanja. Dosadašnji upravljači, planinarska društva, sada kao korisnici osim troškova tekućeg održavanja snosit će valjda sve troškove koje mogu nastati od bilo koje vrste posjetitelja, jer su ti objekti cijele godine nezaključani, negoduje.
Foto HPS
Donekle je razumljiva nevoljkost tih javnih ustanova ne samo da plaćaju osiguranje i planiraju investicijsko održavanje, već i da upravljaju takvim objektom, jer planinari sami znaju da to nije jednostavno. Ali, to su radili volonterski i s voljom, a i stalno su bili na tom prostoru, sve pratili, i ako bi zapazili bilo kakvu štetu od vremenskih ili nekih drugih razloga, odmah sanirali. Zato je trenutna nesređena situacija oko planinarskih skloništa, velika prijetnja sigurnosti u tim dijelovima naših planina koja su i zaštićena područja, pa je upitna i zaštita samih posjetitelja bili oni registrirani planinari, domaći i strani turisti.
SURADNJA S HGSS-OM
Kakva je strategija suradnje s HGSS-om u preventivnim akcijama, posebice na najposjećenijim lokacijama, pitamo ga.
– HGSS prema Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama temeljem svoje procjene sigurnosti i prevencije da je na nekoj udaljenoj lokaciji potrebno sklonište isto može postaviti bez građevinske dozvole i glavnog projekta, naravno uz suglasnost lokalne uprave. Zajedno s HPS-om pronalazi izvor financiranja i nakon postavljanja, HGSS upravljanje povjeri nekom najbližem planinarskom društvu, odgovara.
Sva navedena skloništa u posljednjih dvadesetak godina izvedena su na taj način. Osim toga suradnja s HGSS-om provodi se u svim vrstama edukacija u HPS-u od Malih, Općih i specijalističkih škola (alpinizam, speleologija, planinsko skijanje) s obveznim predmetom “Postupci u slučaju nesreće i HGSS” koji provodi pripadnik HGSS-a. Na većim skupovima planinara, HGSS bez naknade obavlja dežurstva te sudjeluje u mnogim aktivnostima u planinama zajedno s HPS-om.
Foto HPS
– To je vrlo logična obostrana suradnja, uostalom organizirano gorsko spašavanje nastalo je 1950. godine u Planinarskom savezu Hrvatske i djelovalo kao Komisija za GSS do 2002. kada su HGSS i njegove stanice postale pravne osobe, ali i dalje statutarno povezane s HPS-om čije su i danas članice, a HPS je osnovni kadrovski bazen za nove pripadnike te Službe, opisuje Berljak.
Svi pripadnici HGSS su i članovi nekog planinarskog društva, nastavlja, a posljednjih godina HPS i HGSS putem Ministarstva turizma i sporta partneri su u projektu SigurneStaze.hr, odnosno istoimenoj aplikaciji na internetu. U Strategiji HPS-a planirana je još šira suradnja i novi zajednički projekti po pitanjima sigurnosti u planinama, posebno na ažuriranju interaktivnih zemljovida dostupnih svima preko računala i mobitela u zemlji i inozemstvu.
