ZAGREB Vlada je u prošloj godini uspjela spustiti udio javnog duga u BDP-u ispod 75 posto i tako je, uz izuzetak propale nabave aviona i nedostatnog zakupa kapaciteta LNG terminala na Krku, ipak uspjela ostvariti jedan od svojih važnijih planova za prošlu godinu.

Vlada je u fiskalnim projekcijama planirala na kraju 2018. godine imati udio javnog duga u BDP-u od 54,6 posto i podaci Hrvatske narodne banke za listopad prošle godine govore da će taj svoj plan i ostvariti i to unatoč tome što je morala platiti čak 2,5 milijarde kuna jamstva za Uljanik, što je oko 0,7 posto BDP-a. Prema podacima HNB-a u listopadu je javni dug bio 380,3 milijarde kuna, odnosno za godinu dana je smanjen za 3,1 milijarde kuna, a povećanje BDP-a dodatno smanjuje njegov udio, pa analitičari Raiffeisenbank Austria procjenjuju da bi i podaci za kraj 2018. godine mogli pokazati da Vlada drži dug ispod 75 posto. U to da će podaci središnje banke pokazati da su uspjeli u svom naumu sigurni su i u Vladi.

Niže kamate

Od početka mandata Vladin je plan godišnje smanjivati udio javnog duga u BDP-u za tri postotna poena i od kraja 2015. godine kad je taj udio iznosio 83,7 posto uglavnom im to i uspijeva i to zahvaljujući povećanju BDP-a, što povećava prihode i smanjuje deficit, ai samo po sebi povećava baza na kojoj se računa taj udio. Uz to Vlada je protekle dvije i pol godine uspijevala refinancirati dug po dvostruko nižim kamatama od onih koje je Hrvatska dotada plaćala, što umnogome može zahvaliti politici Europske centralne banke, koja još uvijek drži niske kamate.

Plan je do 2021. godine smanjiti udio javnog duga u BDP-u na 65,4 posto, što znači da joj u tri godine, uključujući i ovu, treba i dalje barem ista razina rasta BDP-a, ne smije joj se dogoditi nekontrolirani rast rashoda i mora zadržati, ako ne i spustiti, sadašnju razinu kamata koje država plaća na svoje zaduženje.

Što se tiče ovog posljednjeg Ministarstvo financija je prošli tjedan izdalo milijardu eura trezorskih zapisa, odnosno kratkoročno se zadužilo na 15 mjeseci uz kamatu od nula posto. Time je Ministarstvo osiguralo financiranje bez ikakvih troškova. Uz to je izdana trogodišnja obveznica od 500 milijuna eura uz prinos od 0,66 posto, dok je za desetogodišnju obveznicu od pola milijarde kuna ostvaren prinos od 2,4 posto. Prema predviđanjima analitičara Europska centralna banka zadržat će sadašnju politiku kamata moguće i do sredine sljedeće godine, što znači da Hrvatska i dalje može računati na sadašnju razinu kamata, pa će njihov doprinos smanjenju javnog duga i dalje ostati pozitivan.

Eventualno povećanje kreditnog rejtinga, koje također utječe na visinu kamata, Hrvatskoj vjerojatno ne bi donijelo puno niže kamate jer je se investitori obično unaprijed u kamate ugrade promjene kreditnog rejtinga i prije nego rejting agencije objave promjene, bile one poboljšanje ili smanjenje rejtinga. Ipak, za Hrvatsku bi to moglo donijeti određene pozitivne pomake, jer bi nakon dugo godina njezin rejting postao investicijski, odnosno više ne bi bio u »smeću«.

Proračunske »mine« 

S obzirom na to da svaki dan iz okruženja stižu vijesti o usporavanju, stagnaciji ili čak recesiji na najvažnijim tržištima za Hrvatsku, poput Njemačke i Italije pitanje je hoće li Hrvatska u sljedeće tri godine uspijevati održavati rast svog gospodarstva oko 2,5 posto godišnje, ako se situacija u tim državama dodatno pogorša, što bi se osim na domaću industriju onda moglo snažno odraziti i na turističke pokazatelje, jer su putovanja i odmori prvo na čemu počne štedjeti stanovništvo neke države koju je pogodila recesija. U tom slučaju ugrozit će se i prihodi državnog proračuna, a onda i plan o niskom deficitu i smanjenju javnog duga.

Hrvatska takvo iskustvo ima na prijelazu iz 2008. na 2009. godinu. Još u srpnju 2008. godine Vlada je donijela rebalans zbog većih proračunskih prihoda od planiranih i to za oko četiri milijarde kuna, da bi u travnju iduće godine morala ići na rebalans proračuna zbog velikog pada proračunskih prihoda.

Uz to Hrvatskom proračunu prijete i neke »mine« koje nemaju veze s kretanjima na globalnom ili europskom tržištu koje su isključivo Hrvatske, poput arbitraže s MOL-om, vrijedne tri milijarde kuna, sanacije Uljanika, te tužbi zaposlenih u javnom sektoru, primjerice, liječnika, koje također prijete naplatom nekoliko milijardi kuna iz proračuna.