Moje je dijete danas veliko, na pragu je punoljetnosti, ali morala sam realizirati ovaj projekt jer on je dug kako meni osobno jer se dulje od četvrt stoljeća profesionalno, novinarski bavim i sigurnošću prometa, kao i svojoj obitelji, posebno ocu koji se kao član DVD-a na žalost nagledao posljedica prometnih udesa, premnogih i s tragičnim posljedicama.

Sandru Mikulčić, uglednu novinarku, izrazitu profesionalku »starog kova« kojoj su činjenice i zanatski postulati novinarstva svetinja znamo dugo, no unatoč tome iznenadila nas je svojim projektom »Prometna abeceda«. Riječ je o iznimno kompleksnom te po pitanju medija na kojima se nalazi vrlo široko disperziranom projektu u čijem je središtu zanimanja sigurnost najmlađih u prometu. Svjedoci smo naime da je i dalje izrazito velik broj mladih koji stradavaju u najrazličitijim nezgodama i nesrećama povezanih s dinamikom kretanja. Najnovija tužna epizoda dogodila se nedavno na Viru kad su stradala djeca – vozači romobila.

NIŠTA NIJE »USPUT«

I inače novi mediji, ne samo po pitanju mobilnosti nego i komunikacije donose nove probleme u kretanju mladih, bez obzira na to radi li se o relativno sređenim urbanim sredinama, prometnicama bez organiziranih pješačko-biciklističkih staza, ruralnim područjima ili nekim drugim opcijama. Uzmimo li kao primjer hodanje sa slušalicama, što znači isključenje jednog osjetila, jasno je kako se na taj način u velikoj mjeri oduzima mogućnost sigurnog kretanja.

– Mnogo je problema i oni su svakim danom sve veći. Kako sam istaknula, desetljećima mi je u fokusu promet s naglaskom na sigurnost djece. I sama sam majka tako da znam što sam sve prolazila u nekoliko faza odrastanja moje kćei. Prve su nam traume donosili odlasci u osnovnu školu u našem kvartu, sad je riječ o srednjoškolskim izazovima što kombiniraju nekoliko vrsta prometnih kretanja. Dakako da sam se svakodnevno sudarala i s brojnim problemima, od kojih su neki i lakše rješivi – primjerice bolje i sigurnije uređenje pješačkih koridora s posebnim naglaskom na uklanjanje vozila s tih prostora, ali mislim da je ipak edukacija ispred svega. Ne kažem da se po tom pitanju u školama kao i na najvišim institucionalnim razinama kao što su to neka od ministarstava ne radi na tome, ali moram priznati da sam nakon dubinskog istraživanja ipak bila neugodno iznenađena s nedostatnošću materijala koje bi na djeci razumljivi način bila oblikovana. Odlučila sam stoga »uzeti stvari u svoje ruke« te uz sugestije, ali i likovnu pomoć kćeri koja se i školuje u smjeru likovnosti i dizajna, napraviti ne samo digitalnu nego i »običnu«, tiskanu priču koja će pomoći djeci u boljem i lakšem snalaženju u prometu. Ali i još jednom upozoriti roditelje kako po sigurnost njih osobno, a posebno djece, ne postoji mogućnost uvažavanja ičeg do maksimalnih sigurnosnih elemenata vožnje i drugih oblika kretanja u prostoru. Jer »samo ćemo skočiti do trgovine« pa se »ne treba« vezati ili zbog kratkoće vožnje dijete pravilno smjestiti u njegovu sjedalicu može imati nesagledive posljedice. Tragedije se jako često i događaju kad se nešto radi »usput«, pojašnjava nam Mikulčić.

NAJUGROŽENIJI – NAJMLAĐI

Iako smo svi pomalo zaboravili kako izgleda kad se pisani i crtani materijali doživljavaju na nekoliko razina naših osjeta, nerijetko i zbog razmišljanja kako su »nepotrebni«, ugodno smo se iznenadili, ma i oduševili kad smo vidjeli tiskani materijal u režiji Sandre Mikulčić. Silno su sugestivne primjerice bojanke koje zabavljaju i educiraju i to na način da djecu u tom procesu vode na interaktivni način, bez da ih se »tjera« na neku posebnu pažnju koja je njima unaprijed »dosadna«. Na vrlo sličan način funkcioniraju i radne bilježnice ili radni listovi.

– Jako sam bila zadovoljna kad sam vidjela prve reakcije djece u dobi prijelaza iz vrtićkog u osnovnoškolski uzrast. Držim da su ona i najugroženija jer su premala da bi pojmila opasnost od mogućnosti stradavanja u prometu. Brzo su pokazala, kroz zabavno bojenje, kako su usvojila poruku. Kako im je postalo jasno da ne postoji prometna situacija u kojoj se smije imati bilo što osim najveće pažnje. Kao i to da nakon problema koji se u prometu događaju jako često, na žalost, nema povratka. Reakcije su dakle pozitivne, a iskreno se nadam da će materijale koje sam osmislila prihvatiti i institucije društvene zajednice kao što su to općine, gradovi ili županije, kao i njihovi prometni savjeti te mi pomoći u njihovoj distribuciji do onih kojima su i namijenjene – učenicima te djeci završnih godina vrtića. Da će prepoznati koliko je važna edukacija po pitanju prometne problematike kad su djeca u pitanju. Uložila sam u sve mnogo svog znanja – kao novinarka i sama sam prošla niz edukativnih radionica koje su nam, iako smo prije njih mislili kako sve znamo, vrlo plastično pokazale do kakvih tragedija dolazi u trenucima »neopreznosti«. Sekunda je u prometu strahovito velika mjerna jedinica, to je ono što i sama želim prenijeti djeci putem edukativnih materijala koje sam osmislila i realizirala u »vlastitoj režiji«, pojašnjava nam Mikulčić te dodaje kao se i u prometu, kao i u ostalim disciplinama nikad ne prestaje s učenjem i usvajanjem novih spoznaja.

DŽUNGLA NA ASFALTU

Na nama je pak da njezino »popunjavanje« edukativnog prostora po pitanju sigurnosti djece prenesemo najširoj javnosti. Tim više što je i »timing« optimalan. Za tjedan dana počinje nova školska godina. Da, prvih nekoliko dana ključne pravce kretanja učenika, najvažnije »zebre«, čuvat će i na poseban način regulirati promet policija.

No, prvu polovinu rujna jako će brzo zamijeniti kraći dani, kiše, slaba vidljivost kojima treba pridodati i cjelogodišnje izostanke dodatnih sigurnosnih pješačkih koridora, primjerice u vidu nadvožnjka, za koje se nikad nema »dovoljno sredstava«. Tada, a kako smo istaknuli jako to brzo dođe, djeca ostaju sama u prometu.

Ako ništa drugo, kako ističe i Sandra Mikulčić koja i dalje, kao jedna od rijetkih, novinarstvo doživljava i kao društveno odgovorni posao, dajmo im stalnu i kvalitetnu edukaciju. Prometna abeceda je svakako to – moderan, interaktivan način učenja kako preživjeti sve težu i kaotičniju »džunglu« na asfaltu i izvan njega.

Interaktivne radionice i edukativna bojanka

Prometne radionice osmišljene su za djecu predškolske i niže školske dobi. Pokrivaju opća problematična područja, poput pješačkog prijelaza s i bez semafora, ali i teme koje su dosad bile zanemarene, a upravo se u njima kriju uzroci velikog broja stradavanja djece. Djeca ne bi istrčala na cestu da su znala da ih iza parkiranog automobila ne vide vozači drugih vozila. I na pješačkom bi prijelazu više pazila da ih je netko upozorio da vozač možda gleda u mobitel, umjesto na cestu; da možda ne vidi ni njih ni zebru. Tijekom radionice djeca s edukatoricom razgovaraju o svom doživljaju prometa, o problemima i sigurnim rješenjima. Crtaju i bojaju na posebno osmišljenim radnim listovima koji su, poput bojica i dodatnih papira za crtanje, uključeni u cijenu radionice. Radni listovi mogu se dopuniti bojankom sa zadacima iz područja prometa, nazvanom »I ti možeš biti superpješak!«. Zanimljiv dio radionice je i igra uloga, kao i prepuštanje djetetu da osmisli vlastita pravila za sigurno sudjelovanje u prometu.

Budući da djeca najlakše uče kroz igru i crtanje, na radionice Prometna abeceda nadovezuje se prva hrvatska bojanka sa zadacima prometne tematike, posebno osmišljena za djecu predškolske i niže školske dobi.

Auti su se promijenili, djeca moraju usvojiti nove navike

Kroz program radionice Prometna abeceda djeca će se kroz igru i crtanje upoznati s osnovnim prometnim pojmovima. Ponovit će ono što već znaju o sigurnom sudjelovanju u prometu, a naučit će i mnoge nove stvari. Primjerice, mogu li se brže zaustaviti kao pješaci ili kao biciklisti, vidi li ih vozač ako se pred njega spremaju iskoračiti iza parkiranog auta.

Vrijedi li još uvijek onaj savjet »ako ne vidiš nailazi li auto, osluhni«? Ne vrijedi. Električni auti (gotovo) se ne čuju. Promet se zadnjih godina puno promijenio. Automobili su se promijenili. Vozači su se promijenili. Pogled im je na mobitelu češće nego na cesti. Ako ne gledaju u ekran mobitela, gledaju u dodirni zaslon automobila.