U ovom se slučaju dogodilo da je sudska vlast prekoračila svoju nadležnost, uvjeren je profesor Davor Derenčinović, sa zagrebačkog Pravnog fakulteta. Možda su u pitanju neki politički razlozi, ne bih nagađao. No, neosporno je da suci nisu poštovali zakon, veli njegov umirovljeni kolega Petar Novoselec
ZAGREB Nekadašnji šef jugoslavenske Službe državne sigurnosti Zdravko Mustač jučer je bio izveden pred istražnog suca Saveznog vrhovnog suda u Karlsruheu koji je odlučivao hoće li se pridružiti Josipu Perkoviću u istražnom zatvoru u Münchenu. U priopćenju njemačkog Glavnog državnog odvjetništva navodi se i da je Mustač osumnjičen da je »kao voditelj bivše jugoslavenske tajne službe SDS Josipu P., protiv kojeg se također provodi istraga, dao nalog za planiranje i logističku pripremu ubojstva Stjepana Đurekovića«.
Dakle, ta dva bivša visokorangirana obavještajca iz razdoblja komunizma, koje je Franjo Tuđman politički amnestirao i dodijelio im visoke pozicije u hrvatskom obavještajnom aparatu, u razmaku nešto manjem od tri mjeseca izručena su Njemačkoj. Za Mustača i Perkovića završena je tako priča o europskim uhidbenim nalozima, no u Hrvatskoj se tek očekuje odgovor na pitanje zašto hrvatski suci, pa i Vrhovni sud, nisu željeli primjeniti Zakon o pravosudnoj suradnji, odnosno njegovu odredbu da je zastara obvezujući razlog za odbijanje europskog uhidbenog naloga. Taj odgovor još je važniji zbog činjenice da je Njemačka zbog nastupanja zastare odbila već drugi uhidbeni nalog za hrvatske državljane, nakon Ivana Radoševića izvan domašaja hrvatskog pravosuđa ostala je i tročlana obitelj Zvonimira Rilovića.
Koji su motivi
Objašnjenje što se dogodilo hrvatskim sucima i s kojim su motivima odobrili izručenje Mustača i Perkovića, potražili smo kod dvojice profesora s Katedre za kazneno pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta, jednog umirovljenog Petra Novoselca i Davora Derenčinovića koji je aktivan. Bezuspješno.
– Pravnik sam i ne mogu procjenjivati razloga zašto su suci donosili ovakve odluke o europskim uhidbenim nalozima, ali one sasvim sigurno nisu bile utemeljene na zakonu. Činjenica je da u Zakon o pravosudnoj suradnji postoje određene nespretnosti, primjerice u rasporedu pojedinih normi, ali to nije takvog karaktera da bi ostavljalo mogućnost interpretacije da se zbog neprovjeravanja dvostruke kažnjivosti institut zastare ne može primjenjivati na europske uhidbene naloge. U Zakonu je jasno zapisano da je zastara zapreka izručenju. A Okvirnom odlukom o europskom uhidbenom nalogu nije uvedena nikakva nova definicija dvostruke kažnjivosti, to je termin iz klasičnog ekstradicijskog prava i znači samo da države članice EU ne mogu odbiti izručenje osobe ako je neko kazneno djelo u njihovom zakonodavstvu malo drukčije opisano, rekao nam je Derenčinović.
On smatra da je prilikom odlučivanja sudaca o Mustaču i Perkoviću, ali i o drugim osobama čiji su uhidbeni nalozi odobreni unatoč zastare, došlo do poremećaja u funkcioniranju podjele vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu.
– U svakoj demokratskoj državi postoji trodioba vlasti, kako niti jedna od tri vlasti ne bi preuzimala ingerencije druge vlasti. U ovom se slučaju dogodilo da je sudska vlast prekoračila svoju nadležnost, uvjeren je Derenčinović, koji je o tome da je zastara prepreka izručenju pisao i u mišljenju koje je od njega zatražilo Državno odvjetništvu i uvrstilo ga u žalbe na odluke o izručenju spomenutog dvojca.
Apsurdna situacija
Derenčinović misli da je moguće pronaći rješenje iz ove apsurdne situacije.
– Kao prvo, zadaća je svih nas koji smo u toj poziciji da to komentiramo i upozoravamo da su sudovi donosili odluke protivne zakonu. Ne znam kako će se točno riješiti ovaj problem, edukacijom sudaca, vjerodostojnim tumačenjem Zakona ili zakonskim izmjenama. Ali, možda je rješenje u kombinaciji te tri stvari, zaključuje Derenčinović.
Njegov umirovljeni kolega Novoselec priznaje da mu je ponašanje sudaca potpuna zagonetka na koju nema dogovor.
– Možda su u pitanju neki politički razlozi, međutim doista ne bih nagađao. No, neosporno je da suci u ovim slučajevima nisu poštovali zakon, naglašava nam je Novoselec.
On je na zamolbu saborske većine napisao jednu verziju vjerodostojnog tumačenja Zakona o pravosudnoj suradnji, ali nekako mu se čini da od toga neće biti ništa.
– Tim bi tumačenjem Sabor prisilio suce da primjenjuju Zakon, ali nisam siguran da u Saboru i Vladi i dalje namjeravaju posegnuti za takvim rješenjem. Prošlog tjedna u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti ustavni sudac Davor Krapac imao predavanje o europskom uhidbenom nalogu i iz njegovih se riječi moglo shvatiti da bi Ustavni sud oborio vjerodostojno tumačenje. Možda je je zato Vlada odustala, procjenjuje Novoselec. Za njega opcija izmjene Zakona nije realna jer je on posve jasan, a promjenama bi Vlada zapravo implicitno dala za pravo sucima koji tvrde da prema postojećem Zakonu zastara nije zapreka izručenju.
– Budući sam pravnik, teško mi pada ova situacija. Suci krše Zakon, ali možda se tu ništa ne može napraviti, pesimističan je Novoselec.