Hitne mjere

Prijevoznici također traže državnu pomoć: 'Odgodite nam plaćanje poreza i kredita'

Marinko Glavan

snimio Ivica Galović/PIXSELL, arhiva NL

snimio Ivica Galović/PIXSELL, arhiva NL

Kriza će završiti, no ne bude li tvrtkama i obrtnicima omogućen opstanak, tko će pružati usluge prijevoza i logistike nakon krize? Prijeti opasnost da izgubimo ne samo tvrtke i obrte, nego i radnike koji će za poslom i plaćom krenuti u inozemstvo



RIJEKA – Država poduzima mjere za pomoć poduzetništvu, ali one nisu dovoljne i ne donose se dovoljno brzo. Smatram da bi u sektoru prijevoza i logistike koji je jedan od najteže pogođenih krizom izazvanom epidemijom koronavirusa, hitno trebalo donijeti niz mjera, poput odgode plaćanja poreznih i kreditnih obaveza ili produženja valjanosti registracije teretnih vozila za razdoblje koliko će potrajati kriza, kaže Željko Mandarić, direktor poznate riječke tvrtke Manšped, najveće u regiji kada je riječ o prijevozu i logističkim uslugama, od skladištenja roba, carinskog posredovanja, do intermodalnog transporta i povezanih usluga kojima se bavi ne samo u Hrvatskoj, nego i okolnim zemljama. Mjere koje predlaže bi tvrtkama i obrtnicima pomogle da prebrode sadašnju situaciju i omogućile im da nastave s poslovanjem kad epidemija završi.


Ugrožene manje tvrtke


– Kriza će završiti, no ako tvrtkama i obrtnicima ne bude omogućen opstanak do tog trenutka, tko će pružati usluge prijevoza i logistike nakon krize. Prijeti opasnost da izgubimo ne samo tvrtke i obrte, nego i radnike koji će, ne budu li neko vrijeme mogli računati na plaće i radna mjesta u Hrvatskoj, otići u inozemstvo. Posebna opasnost prijeti manjim tvrtkama i obrtnicima. Situacija je i kod nas u Manšpedu takva da nam trenutno oko 85 posto kapaciteta ne radi, a imamo više od 350 teretnih vozila, 450 zaposlenih, preko 40 tisuća četvornih metara skladišnog prostora, terminale i ostale djelatnosti, no mi smo velika tvrtka i imamo određene rezerve, iako očekujemo od Vlade donošenje mjera koje će i nama olakšati prevladavanje ove krize. No, kod malih prijevoznika koji imaju jedno ili nekoliko vozila, već jedan mjesec u kojemu će morati plaćati radnike, anuitet leasinga, porez, komunalnu naknadu i sva ostala davanja, a da pritom nemaju gotovo nikakvih prihoda, mogao bi značiti kraj poslovanja – kaže Mandarić.





Velik dio problema s kojima se suočavaju prijevoznici i logističari, ističe, odnosi se na nemogućnost poslovanja u okolnim zemljama, poput Italije i Slovenije, na što hrvatska vlada ne može utjecati, ali ističe kako može donijeti mjere unutar zemlje koje će pomoći gospodarstvu.


– Vjerujem da će pravovremeno reagirati po pitanju odgode naplate doprinosa, kao i dogovoriti s bankama da se odgodi otplata anuiteta kredita i leasinga za vozila. Ne vjerujem ni da je bankama u interesu da plijene teretna vozila od poduzetnika koji neće moći otplatiti anuitet, jer što će s tolikim brojem kamiona, za kojima nema potražnje na tržištu. Odgoda bi trebala trajati od tri do šest mjeseci, ovisno o trajanju epidemije i krize koja ju prati, smatra Mandarić.


Pomoć države


– Ta bi se odgoda trebala primjenjivati i na druga davanja, poput komunalne naknade ili predujma poreza na dobit. Možda će to privremeno prouzročiti manjak prihoda u proračunu, ali dugoročno će se isplatiti jer će poduzetnici opstati i nastaviti s poslovanjem kada kriza završi. Treba razmotriti i mogućnost da se valjanost registracija i plaćanje cestarina i drugih davanja prilikom registracije, produži za također barem tri mjeseca Više od devedeset posto tvrtki i obrtnika sigurno nema dovoljne rezerve za opstanak, uz ovakav pad prometa, bez pomoći države.U suprotnom bi nam se moglo dogoditi isto što se dogodilo u građevinskom sektoru, gdje su domaće tvrtke praktički nestale, a danas velike građevinske poslove dobivaju strani izvođači u kojima, da stvar bude još gora, rade naši radnici i inženjeri koji su morali potražiti posao kod stranih poslodavaca.

Također, ističe Mandarić, treba ubrzati protok informacija o mjerama koje se donose, jer se u praksi često događa da Vlada nešto odluči, a da, primjerice, carinici na granici ne znaju da je odluka donesena i u primjeni.


– Takve se stvari ne bi smjele događati. Protok takvih informacija morao bi biti trenutačan, kako bi sve nadležne službe odmah znale što im je i kako činiti, jer nama je svaki dan u ovoj situaciji važan, zaključuje Mandarić.