Screenshot YouTube
Skakao sam i prije, ali s ovakve visine nikada. Nisam imao orijentaciju kako ću pasti. Nakon pada u more, bio sam pri svijesti, ali nisam osjećao noge, ispričao nam je 33-godišnji Vedran Matić iz Vrbovca, koji je svoju avanturu zamalo platio životom
PULA – Muškarac koji je skočio s Šibenskog mosta s visine od 40 metara, a sve je promatrao i snimao drugi muškarac, operiran je u pulskoj bolnici. Na snimci koja je postala viralna, a prenijeli su je i neki strani mediji, prije tog suludog pothvata u kameru je poručio: »Ako poginem, reci ljudima da sam dobar«.
Potom je prešao zaštitnu ogradu i skočio. Na svu sreću ostao je živ, iako je zadobio teške ozljede i slomio zdjelicu. Službeno je potvrđeno da nije imao suicidalne namjere, a na skok se odlučio iz avanturizma. Inače, visina Šibenskog mosta od razine mora je 40 metara, dvostruko više od onoga u Mostaru, i skakanje s njega je strogo zabranjeno.
Deset dana kasnije, stradali Vedran Matić, 33-godišnjak iz Vrbovca, koji se nakon izuzetno komplicirane i zahtjevne operacije zdjelice dobro oporavlja na traumatologiji pulske bolnice, iskreno žali što je ovo učinio. Kad smo ga posjetili nije bio pričljiv, a očito je da bi sve što se dogodilo najradije trajno izbrisao iz sjećanja. Nitko ga nije tjerao na skok i svjestan je da pogriješio.
»Letio« 100 km/h
– Ne znam što mi je bilo. Sad mi je jasno da sam mogao poginuti. Nikad više, kaže Vedran, zaljubljenik u adrenalinske sportove.
Pri padu s mosta »letio« je brzinom od 100 kilometara na sat, a umjesto na noge, u zraku se okrenuo i pao na bok. Ljut je što se snimka proširila po društvenim mrežama i u medijima, no kad smo ga podsjetili da je upravo njegov prijatelj sve snimao i proširio dalje, rekao nam je da tog čovjeka uopće ne poznaje.
– Upoznali smo večer prije. Netko je stavio video na YouTube, ne znam tko, ali snimka će uskoro biti maknuta. Nismo se snimali da bi se to širilo. Skok je sniman mojim mobitelom, to je trebalo biti samo za mene. Nemam pojma tko je to pustio van. Taj koji me snimao kaže da snimku nije dao nikome. Nismo se čuli od tada, nije me nazvao, kaže Matić kojemu su opasni skokovi očito velika strast.
– Skakao sam i prije, ali s ovakve visine nikada. S takve visine nisam imao orijentaciju kako ću pasti. Planirao sam skočiti na noge. Nakon pada u more, bio sam pri svijesti, ali nisam osjećao noge. Uspio sam nekako doplivati do obale i u plićaku sam čekao pomoć. Kad je stigao čamac brzo su me izvukli van, priča nam Matić dramatične trenutke nakon skoka. Sad se, kaže, osjeća dobro, puno ga manje boli. Još neko vrijeme provest će u bolnici, a onda slijede oporavak i fizikalna terapija.
Priznaje da je napravio ogromnu glupost i žali zbog svega.
– Došli su mi roditelji iz Vrbovca i smješteni su tu u Puli jer me posjećuju u bolnici svaki dan, rekao nam je Matić.
Nakon brutalnog pada, Matić je najprije hitno odveden u šibensku bolnicu gdje je proveo par dana dok mu se stanje nije stabiliziralo. S obzirom na težinu i specifičnost ozljede zdjelice, šibenski su liječnici odmah kontaktirali pulskog kirurga dr. Nadomira Gusića, jednog od najvećih stručnjaka na tom području u Hrvatskoj, ali i šire.
Dr. Gusić, pročelnik Službe za kirurške bolesti i uži specijalist traumatologije, u svom se dugogodišnjem radu usko specijalizirao za najkompleksnije operacije kod ovakvih ozljeda. Ovo nije prvi put da se slične ozljede operiraju baš u pulskoj bolnici, što samo potvrđuje činjenicu da pulska bolnica može biti ponosna na svoje liječnike čije znanje, iskustvo i profesionalnost itekako cijene i prepoznaju bolničke ustanove i klinički centri diljem Hrvatske, Srbije, Crne Gore.
Teška ozljeda
– Pacijent je operiran u pulskoj bolnici zato što želimo da pacijenti imaju najbolju moguću skrb. Upravo je primarijus dr. Nadomir Gusić ekspert za liječenje prijeloma zdjelice ne samo u Hrvatskoj, nego i puno šire, rekao je dr. Marin Vidošević iz šibenske bolnice koji je prvi kontaktirao pulskog kolegu. Kako je protekla operacija otkrio nam je dr. Gusić.
– Nazvao me kolega iz Šibenika i proslijedio snimke. Pitao je da li bih mogao obaviti tu operaciju i brzo smo dogovorili zahvat u Puli. Radilo se o izuzetno teškoj ozljedi, a operacija je trajala nešto više od dva sata. Da koji slučajem nije operiran, Vedran bi doživotno bio teški invalid, kazao je dr. Gusić.
– Ne znam što mu je bilo, ali s jedne strane mu se divim na hrabrosti ili bolje rečeno ludosti i odvažnosti. Skidam mu kapu što je imao petlje, ali napravio je ludost i toga je svjestan. Vedran je dobar dečko i najvažnije je da se sada dobro oporavlja. Kako je došao na ovu ideju nikome nije jasno, ali imao je jako puno sreće i dobro što nije tragično završilo, kaže dr. Gusić. Naglašava da je u Pulu dovezen s višestrukim prijelom zdjelice.
– Radilo se o jako kompleksnoj operaciji, jer se uz zdjeličnu kost nalaze sve vitalne strukture. Pokojni dr. Bilić i ja imali smo jako puno takvih operacija, najviše nakon teških prometnih nesreća, ozljeda uljanikovaca, ali i prijeloma nastalih uslijed padova s maslina. Pomalo smo sve to dizali na viši nivo, a osobno sam uložio na tisuće sati, a boga mi i dosta vlastitog novca, u razna usavršavanja i edukacije.
Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji Trauma centar prvog reda, iako smatram da bi trebao postojati barem u četiri klinička centra. Uz naš veliki trud u pulskoj bolnici, muku oko svladavanja tog problema, veliku energiju i volju, slobodno možemo reći da imamo odličan i vrhunski tim, kaže dr. Gusić.
Priznaje da osobno voli izazove. Što je nešto kompliciranije, to me više vuče.
– Kod ovakvih teških ozljeda rijetko se tko usudi operirati, jer su operacije jako rizične. Na operacije zdjelice ne troše se veliki materijalni resursi, ali iziskuju veliku koncentraciju i stručnost, sabranost i odličan tim. Bez toga nema ništa, kaže dr. Gusić.
