Jesmo li dobili bolju ili goru Hrvatsku

Presude koje su uznemirile strasti

Ladislav Tomičić

Četiri presude – Čačiću, Gotovini, Markaču i Sanaderu – izrečene u samo sedam dana izazvale su pravu buru u javnosti. Bilo je tu olakšanja, naslađivanja, nacionalne euforije... Strasti se sliježu, a što bi presude mogle značiti za društvo jasnije se vidi



Četiri sudske presude izrečene u okviru sedam dana toliko su zaokupile pažnju hrvatske javnosti da bi, čini se, jedva zamijećena kraj njih ostala i vijest o smjeni pape Benedikta. Najprije je 14. ovog mjeseca iz Mađarske stigla presuda Županijskog suda u Kapošvaru: prvi potpredsjednik Vlade dobio je godinu dana i deset mjeseci zatvora zbog izazivanja prometne nezgode. Sudeći prema reakcijama na socijalnim mrežama, vijest da Čačić mora u zatvor prosječni građanin dočekao je likovanjem. Potom je objavljeno da se Čačić povlači s dužnosti u izvršnoj vlasti. Sreći poslovično prosječnog građanina nije bilo kraja.


  Nije se nevolji Prvog potpredsjednika »objektivna hrvatska publika« stigla niti nasladiti »kako bog zapovijeda«, a u Haagu su izrečene oslobađajuće presude Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Uslijedila je nacionalna euforija, doček s crvenim tepihom i masovan izljev domoljublja. Još četiri dana prošlo je do četvrte presude, kojom je bivši premijer Ivo Sanader nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora. Opet veselje publike i kolektivni uzdah olakšanja: »Pravda je zadovoljena! «


 


 Radost i razočaranje


Uslijed silnog veselja i naslade, o tezi da je na Sanaderovom suđenju možda ostalo zakinuto pravo još uvijek nismo stigli raspraviti. Sad kad se strasti polako sliježu, valja nam zaključiti što bi za društvo mogle značiti četiri predmetne presude. Razgovarali smo o tome s četvero sugovornika: Vesnom Teršelič, Perom Kovačevićem, Miloradom Pupovcem i Željkom Dilberom. 




  Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću »Documenta« Vesna Teršelić smatra da bi pitanja vezana za presude i kaznena djela zbog kojih su izrečene vrijedilo uvrstiti u neke od budućih istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj. Potrebno je to, ističe, s obzirom na to da je svrha kažnjavanja izražavanje društvene osude, kojom se istovremeno želi utjecati na počinitelja – kako ne bi ponavljao kaznena djela i na društvo – kako ne bi činili slična kaznena djela.



Govoreći o presudama Gotovini i Markaču, predstavnik srpske manjine ističe da je ona »nesumnjivo dobra za generale, kao i za one koji su vjerovali da su oni nevini«.   – Međutim, nakon te presude ostaju različita pitanja. Prvo: ako su Gotovina i Markač nedužni – tko je odgovoran za ono što su nepobitne činjenice, koje je ustanovio i Haaški sud, a koje i mi možemo vidjeti ili smo mogli vidjeti prostim okom, unatoč naporima da nam se uši napune drugačijim činjenicama? Drugo pitanje je omogućava li nam i koliko ta presuda da se susretnemo sa svojim ratnim iskustvom, sa svojom ratnom politikom i uopće s konceptom države i politike kakav je bio zamišljen i kakav je ’90-tih godina bio na djelu, pita se Pupovac. Neki vjeruju, napominje on, da će nakon ovoga Hrvatska biti jača, da je u tom smislu oslobađajuća presuda za generale oslobađajuća i za Hrvatsku. No, ističe, »pravo pitanje jeste je li to doista tako i u kolikoj je mjeri tako«.   – U kolikoj mjeri će doista ta presuda donijeti oslobađajuću energiju, perspektivu i oslobađajuću snagu za hrvatski demokratski potencijal, odnosno za one koji su sve ove godine nastojali razvijati taj potencijal? Nema nikakve sumnje da se već sada počinje govoriti o tome da su ti potencijali – koji su razvijani i s Mesićem i s Račanom, pa i sa Sanaderom u onome u čemu je on nosio nove elemente politike – gurnuti u drugi plan. Ono što se jučer smatralo demokratskom snagom Hrvatske – snaga da se država distancira od ratnih politika, strahota i ratnih zločina – danas mnogi razumiju kao pogrešno. Nakon ove presude Hrvatska ima priliku da se susretne sa sobom na slavljenički način, kao što je to uradila ili na autorefleksivan način, kao što nije uradila. To vjerojatno nije bilo niti realno u ovim danima, ali mi se čini da je neophodno, upozorava Pupovac.


  – Kroz presudu Radimiru Čačiću sud u Mađarskoj poslao je poruku o vrijednosti ljudskog života i pokazao da je moguće dosuditi zatvorsku kaznu zbog usmrćenja u prometu i kad za volanom sjedi utjecajan političar. Sjetite se koliki su odmahivali rukom i sumnjali zbog prethodnih presuda u drugim slučajevima usmrćenja, gdje su poznate osobe osuđene samo na uvjetne kazne. Vjerujem da su presudom zadovoljni obitelj usmrćenih i svi koji su izgubili bližnje u drugim prometnim nesrećama i nisu dočekali sudski epilog. Nadam se i da će u smislu opće prevencije presuda djelovati na ponašanje u vožnji, komentira Teršelić presudu Čačiću.


  Što se presude Ivi Sanaderu tiče, naša sugovornica ističe da je njome Županijski sud u Zagrebu poslao poruku da nema nedodirljivih.   – Tko bi pomislio da će ikada biti izrečena takva presuda dok je Ivo Sanader bio na vrhuncu političke moći? Presudom su zadovoljni svi porezni obveznici i obveznice koji s ljutnjom prate suđenja u vezi korupcije i pitaju se gdje bi Hrvatska bila da su svi ti novci umjesto u privatnim džepovima bili uloženi u razvoj i obrazovanje, zaključuje voditeljica Documente.

  Za treću presudu, onu izrečenu Gotovini i Markaču, Teršelič kaže da je »obradovala većinu stanovnika Hrvatske, ali je razočarala obitelji žrtava«.


   – Očekivali su priznanje patnje i nadali se presudi koja će izraziti društvenu osudu počinjenih zločina. Nisu je dočekali u Haagu, a sada je odgovornost za procesuiranje zločina i podizanje optužnica za stotine ubijenih civila, za krađe i paljenje sela ostaje na Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Uz procesuiranje smatram da je neophodno i distanciranje od politike zataškavanja zločina i otežavanja povratka od strane tadašnjeg hrvatskog državnog vrha na čelu s predsjednikom Tuđmanom. To je zadaća političara i hrvatskog društva. Po mom bi mišljenju svatko trebao osuditi počinjene zločine i politiku koja je onemogućavala njihovo procesuiranje, zbog čega u Hrvatskoj ni danas nemamo niti jednu pravomoćnu presudu za ratne zločine u tijeku i nakon operacije Oluja, primijetila je Teršelić, dodajući za kraj pitanje: »Kad ćemo kao društvo moći izdržati istovremeno slavlje pobjede i izražavanje žaljenja zbog civilnih žrtava?«    

Rat prepustiti povijesti


Naš drugi sugovornik Željko Dilber dugo vremena bio je poznat po tituli »prijatelj generala Gotovine«, ali odnedavno figurira i kao HDZ-ov ministar branitelja u sjeni.   Komentirajući pravomoćnu presudu koja je Radimira Čačića koštala zatvora, Dilber najprije kaže: »Moram reći da mi je izuzetno žao što je do toga došlo, prvenstveno zbog ljudi koji su stradali, a i zbog Čačića što je došao u tu poziciju.«

  – Svi smo mi vozači i ne znamo čeka li koga od nas tako nešto. Što se vladajućih tiče, svakako držim da je bilo avanturistički imenovati na tako odgovornu dužnost čovjeka u situaciji u kakvoj je bio Čačić, kaže Dilber.


  Zatvorska kazna Prvom potpredsjedniku, predviđa HDZ-ov ministar u sjeni, neće Hrvatskoj donijeti ništa, izuzev političke činjenice da je mađarskom presudom »poljuljana vladajuća koalicija«.   Oslobađajuću presudu Markaču i Gotovini Dilber smatra »velikom pobjedom«, nakon koje »Hrvatska može reći da je završila s oslobodilačkim ratom«.

  – Po meni, riječ je o jedinoj ispravnoj i pravednoj presudi. Koliko god je ta presuda dobro došla i jako puno znači svima, ne samo Markaču i Gotovini, još je vrjednija za državu. U mnogo čemu je olakšala rad i ove vlade i svih drugih vlada u budućnosti, jer ono što je sam Gotovina rekao: stavljena je točka na i, crta je podvučena. Ratno vrijeme sad treba prepustiti povijesti i povjesničarima, kaže Dilber.


  Na pitanje hoće li oslobađajuća presuda značiti nešto za aktualna politička zbivanja, Dilber odgovara: »Ne mislim da će ona donijeti nešto bitno u smislu tekuće politike. Euforija je logična i očekivana, ali život ide dalje, svi skupa se moramo okrenuti realnim problema s kojima živimo, moramo popraviti postojeću ekonomsku situaciju u državi i slično.« Naš sugovornik nada se da će se vremenom primiriti i strasti na relaciji Hrvatska – Srbija, odnosno da će susjedna zemlja »prihvatiti pravomoćnu i konačnu presudu u Haagu«.


  – Presuda je na neki način zaustavila nekakvu pomirbenu politiku, ali za dobrobit i jedne i druge strane morali bi poraditi na boljim odnosima, zaključuje.   Govoreći o nepravomoćnoj presudi za Ivu Sanadera, Dilber napominje da se zbog nje ne raduje i ne likuje, bez obzira što ima negativan stav prema Ivi Sanaderu.

  – U principu, žao mi je što je do toga došlo, jer njegov odnos prema svima nama je u mnogo čemu pogoršao cjelokupnu situaciju u državi. Mislim da će cijeli taj proces biti opomena ljudima koji dolaze u visoku politiku, odnosno opomena za sve koji se politikom bave.


   

Izazov za Vladu


Predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj Milorad Pupovac presudu Radimira Čačiću vidi izazov za Vladu i Čačićevu stranku – HNS pa u tom smislu i za odnose u koaliciji, odnosno na političkoj sceni.   – Nema nikakve sumnje da će trebati iznimna mudrost i vještina da se na taj izazov odgovori na najbolji mogući način, jer ako se to ne bi dogodilo presuda bi proizvodila daljnje negativne učinke, možda i veće od ovoga koji je do sada proizvela. To prije svega ovisi o troje ljudi, Zoranu Milanoviću, Ratku Čačiću i Vesni Pusić. Oni drže u rukama tu vrstu odgovora na izazove i nadam se da će pronaći najbolje moguće rješenje, kaže Pupovac.   Govoreći o procesu bivšem premijeru, predstavnik srpske manjine u Hrvatskoj presudu smatra očekivanom.   – Samo je bilo pitanje kolika će biti kazna, kaže Pupovac. Kao zanimljivost on ističe činjenicu da kazna nije ni simbolična ni drastična, nego je, smatra, »vrlo ozbiljna, k tome još popraćena kvalifikacijama koje nisu pravne, nego moralne i političke prirode.«

  – Možda je bilo moguće da presuda i ne sadrži taj dodatak. Ne bi bila ništa manje uvjerljiva. Ono što ne bi bilo dobro jeste da ta presuda, kao i presude koje bi mogle uslijediti u drugim procesima protiv Sanadera, bude svedena na sublimaciju odgovornosti za različite oblike ratnog profiterstva, kriminala i korupcije, koji su u Hrvatskoj postojali ili postoje. Ne bi bilo dobro da sve bude svedeno isključivo ili samo na osobu bivšeg premijera. Svi dobro znamo da su ratno profiterstvo i korupcija postojali i prije Sanadera, odnosno da na žalost postoje i nakon Sanadera, zaključuje Pupovac.


   

Skinuta ljaga s Oluje


Bivši saborski zastupnik Pero Kovačević, koji je kao pravni stručnjak sudjelovao u procesu koji se u Haagu vodio protiv generala Ivana Čermaka, presude Gotovini i Markaču smatra »velikom stvari za povijest i budućnost Hrvatske«.


  – Konačno smo skinuli ljagu s Domovinskog rata i Oluje. Mi znamo što se o Domovinskom ratu pisalo i kakvo je bilo stajalište pojedinih međunarodnih čimbenika, koji su nam htjeli prikrpati genocidnost i ustašoidnost. Utjecaj presuda na politička zbivanja bit će vrlo pozitivan, jer nam u međunarodnim okvirima više nitko ne može prigovarati za etničko čišćenje, smatra Kovačević. Gotovina, Markač i Čermak po njemu su »žrtveni jarci svih dosadašnjih vlada«.


  – Glavni je strateški cilj države bio ulazak u EU, a Haaško tužiteljstvo u tome je bio ključni element. Njihovo mišljenje bilo je presudno za sve faze procesa pristupanja, a službena vlast je nastupala kao produžena ruka tužiteljstva, tvrdi Kovačević.


  Presudu Radimiru Čačiću smatra očekivanom, »jer ipak je dvoje ljudi poginulo«. To je za nas, ističe Kovačević, možda čudno, »ali s obzirom na pravnu praksu – presuda je posve normalna«. Posljedice za politiku, tvrdi, presuda nije ostavila.


  – Navodno je Čačić pripremao nekakve investicije, a došlo je do pada investicija. Dakle, nikakvih posljedica nema. Niti od jednog projekta koji je on započeo nema ništa. Posljedice će eventualno osjetiti HNS kao stranka, a narušena je i vjerodostojnost Vlade, kaže Kovačević.


  Presudu Sanaderu smatra dobro došlom, jer »to bi mogao biti početak uspostave pravne države i načela vladavine prava«.


  – Nije samo Sanader trebao odgovarati. On je bio predsjednik Vlade, a svi članovi su glasali za štetne odluke, zbog kojih je, između ostalog, kažnjen, kaže Kovačević. Bivši saborski zastupnik začudnom smatra činjenicu da je samo Sanader do sada osuđen za ratno profiterstvo.


  – Podnio sam nekoliko prijava da se poduzme kazneni progon zbog sankcioniranja nezakonitosti i privatizaciji, ali ništa od njih nije bilo. Pravna država šuti, zaključio je Kovačević.