Glavinjanje

Prestaju li nagodbe biti alat tužiteljstva? Kazna pokajniku, a ostalima sloboda

Danko Radaljac

U oslobađajućoj presudi Vladimiru Šišljagiću – ništa sporno / Foto: Vlado Kos / Cropix

U oslobađajućoj presudi Vladimiru Šišljagiću – ništa sporno / Foto: Vlado Kos / Cropix

U pravnim sustavima koji duže primjenjuju institut nagodbi, uloga sudaca često je da utvrde tek je li ona u zakonskim okvirima, ali u srž postupka gotovo nikad ne ulaze, odnosno svedeni su na »javne bilježnike«, kako je primijetio sudac Turudić



ZAGREB Dvije sudske odluke ovog su tjedna svakako poljuljale vjeru u institut nagodbi, koji je tužiteljima trebao biti dodatni alat u lovu na krupne ribe kriminala, kako onog »običnog«, tako i gospodarskog i političkog. Najprije je sudac Ivan Turudić odbio potvrditi nagodbu koju je USKOK postigao s tajkunom Željkom Žužićem, koji je priznao kako je dao sto tisuća eura mita bivšoj sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel, uz opasku da suci ne smiju biti svedeni na javne bilježnike. Jučer je pak Županijski sud u Osijeku oslobodio krivnje Vladimira Šišljagića i Martina Marolina, koje se teretilo da su od gospodarstvenika tražili povrat i do 80 posto županijskih dotacija. Bivši predsjednik Županijske skupštine Zlatko Maksimović priznao je djelo i nagodio se s USKOK-om, no osječki sud nije uvažio svjedočenje njega i njegove supruge. Smatraju kako drugih dokaza protiv Šišljagića i Marolina nema, te su ih oslobodili.


Novi institut


Domaće sudstvo, naime, pamti osuđujuće presude i s manje dokaza od ovih u Osijeku. Sam sudac Turudić je osudio Vladimira Zagorca zbog primanja mita u vidu dijamanata, koje nitko nikad nigdje nije našao, a njihovo postojanje priznavali su samo Hrvoje Petrač, koji je osuđen za otmicu Zagorčeva sina, te Petračeva prijateljica, koja je jedno vrijeme bila i tajnica Zagorcu. Tada je na osnovu ta dva svjedočenja donesena višegodišnja osuđujuća presuda. U osječkom slučaju tako dolazi do apsurda da je onaj koji je priznao i surađivao s tužiteljstvom na kraju kažnjen, dok su druga dvojica oslobođena, jer nije uvaženo ono što je Maksimović govorio USKOK-u.

O ovoj problematici porazgovarali smo s jednim eminentnim hrvatskim odvjetnikom, koji je želio ostati anoniman, zbog mogućnosti da i sam sudjeluje u ovakvim postupcima.


– Najprije treba kazati kako glavinjanje oko nagodbi, koje je očigledno, zapravo i nije neko veliko čudo. To je novi institut u našem pravu, neke procedure i pravni običaji ne postoje, i sigurno će trebati godine dok se to dovede u red i ujednači koliko se može na razini svih sudova i tužiteljstava, kaže naš sugovornik


Javna percepcija




– Anglosaksonski pravni sustav mnogo duže se koristi nagodbama, ali čak i kod njih se zna dogoditi nesporazum i nezadovoljstvo neke od uključenih strana, kaže odvjetnik, dodajući kako u pravnim sustavima koji su se uigrali kod nagodbi suci zapravo jesu svedeni na zapisničara. Njihova je uloga najčešće da utvrde tek je li nagodba u zakonskim okvirima, ali u samu srž postupka gotovo nikad ne ulaze.


– Veliki je problem što ovakav sustav nužno nosi velike probleme s javnom percepcijom. Dosta je lako steći dojam da se pogoduju ljudima koji imaju bolje veze, tako da se sad dio loše percepcije sudstva zasigurno prebacuje i na tužiteljske institucije, kaže odvjetnik, koji napominje kako, što se samog kaznenog postupka, u oslobađanju Šišljagića i Marolina nema ništa sporno, jer je sve u gabaritima sudskih mogućnosti.