U lipanjskom foto finišu premijerka Jadranka Kosor uspjela je izboriti najveću ovogodišnju pobjedu za HDZ i ispuniti obećanje o zatvaranju pregovora Hrvatske i EU. To i datum 1. srpnja 2013. kada bismo trebali postati 28. punopravna članica europske obitelji sasvim sigurno su vjetar u leđa koji bi u predstojećoj predizbornoj kampanji trebao biti uporišna točka Jadranke Kosor u njezinoj prvoj pravoj premijerskoj trci.

Vidljivo je to i iz grčevitog nastojanja HDZ-ove mašinerije predvođene Vladimirom Šeksom da se predsjednika Republike Ivu Josipovića eliminira iz protokola potpisivanja pristupnog ugovora iako mu to pravo pripada kako bi sva europska svjetla reflektora obasjala premijerku.

Europa i prisvajanje zasluga što je Hrvatska konačno savladala Scile i Haribde koje su joj stajale na putu bit će temelj na kojem će Jadranka Kosor i HDZ graditi optimizam da mogu izboriti još jedan mandat na vlasti. Sasvim razumljivo, jer dobrih vijesti je u ovome bilo vrlo malo i ne kapitalizirati povijesni događaj poput ulaska u EU kao najbolje što nam se dogodilo, bio bi potez političkog slijepca. Upravo zbog golemog bremena osmogodišnje vladavine HDZ-a svi se pitaju s čime će Jadranka Kosor izaći pred birače i što im ima za ponuditi.

Team building  

Sasvim sigurno ne treba očekivati da će HDZ-ov propagandni stroj pokušati glasove sakupljati govoreći o teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji u koje je Hrvatsku do dna uvalila upravo njihova vlast. Uostalom, da imaju bilo kakav program, strategiju i taktiku izlaska iz krize, već bi ih do sada primijenili i povukli bilo kakve poteze osim uvijek dodatnog zaduživanja i reprogramiranja dugova. No, HDZ nikada u izborno vrijeme ne valja podcijeniti, jer uvijek na izborima može računati na svoje vjerne birače kojima će biti dovoljno zasvirati u domoljubne diple samostalne hrvatske države i Oca domovine pa njihov glas za pojas zadjenuti.

Također, HDZ nikada nije na izbore izlazio grlom u jagode već je stranačke dužnosnike i volontere mjesecima ranije pripremao i provodio svojevrsni »team building« uz asistenciju i mentorstvo najboljih PR stručnjaka i srodnih političkih opcija iz zapadnih demokracija, što i sada čini.

Ipak, toliko se jada i čemera nakupilo u ovih osam godina pogotovo u socijalno najugroženijim slojevima i među nestranačkim biračkim tijelom, bez kojeg se ne mogu dobiti izbori, da je, uz datum ulaska u EU, Jadranki Kosor potrebno još nekoliko kapitalnih trofeja misli li ostati na vlasti.

Uz demonizaciju glavnog konkurenta Zorana Milanovića i SDP-a kao stranke crvenih opasnih namjera za većinski katoličku Hrvatsku, što je već za posjeta Pape počelo, HDZ se po svemu sudeći odlučio dobiti izborni rat na dvije izazovne ali i izuzetno riskantne bojišnice. Prva je Ivo Sanader odnosno proces desanaderizacije Hrvatske koji će Jadranka Kosor poput ordena pokušati okačiti na svoja junačka prsa procesom koji se zbog kriminala i korupcije vodi protiv bivšeg joj šefa i premijera.

Skliski teren  

Nema sumnje da je Ivo Sanader trenutno najomrznutija osoba u Lijepoj našoj i rasplet priče o stotinama milijuna kuna pokradenih iz državne blagajne ili stečenih mitom i korupcijom, bit će izazovni mamac na koji bi se moglo uhvatiti simpatizere svih političkih opcija. Ali, Sanader je i skliski teren za HDZ na kojem bi mogao skončati svoju karijeru možda i zauvijek, jer su i Jadranka Kosor i njezine glavne uzdanice iz HDZ-ove vrhuške izašle upravo iz njegove političke kabanice, do posljednjeg dana vjerno mu služeći.

Teško će, gotovo nemoguće biti uvjeriti građane medijski svakodnevno bombardirane novim i novim Sanaderovim grijesima da punih šest godina nisu primjećivali i znali za njegov mračni, paralelni život.

Izbrisani HDZ-ovci poput Damira Polančeca već su pokazali zube i najavili da neće šutjeti te je za očekivati da će prljavi stranački veš idalje iznositi u javnost. U tome Polančec ima i svesrdnu pomoć svoga odvjetnika Ante Nobila koji je pokazao da zna političke igre i zakonitosti jednako kao i pravne, pogotovo svojim otvorenim pismom glavnom državnom odvjetniku Mladenu Bajiću u kojemu ga »upozorava« da Jadranka Kosor u procesu njegovom klijentu u najmanju ruku može biti svjedok, a možda čak i osumnjičenik!

Sanader će stoga biti vrući krumpir kojega neće biti lako ohladiti Jadranki Kosor, a još manje od njega napraviti ukusnu salatu, jer i njegov novi odvjetnik Čedo Prodanović zna javnost animirati da pomno prati istragu odnosno vjerojatno suđenje stoljeća za Hrvatsku. Ivo Sanader sasvim sigurno sve svoje bivše sudruge pozna u dušu i jako dobro zna svaku njihovu manu ili slabost koja mu je na koncu i omogućila despotsku vladavinu čineći ih svo vrijeme slugama pokornim. Također, ništa ga ne priječi da vrh svoje bivše stranke i Predsjedništvo HDZ-a prikaže kao sudruge u zločinu odnosno zločinačkom pothvatu, što bi u oporbi spremno dočekali gorljivim predizbornim govorima da se HDZ-u zabrani djelovanje a učinjena šteta naplati iz njihove imovine.

Desanaderizacija Hrvatske dakle moglo bi u konačnici završiti prikazanjem Jadranke Kosor kao heroine, Jean d’Arc koja nas je u posljednji trenutak spasila od pohlepne aždaje, ali i njezinim poistovjećivanjem sa Sanaderom čija je prva suradnica bila, poslušno slušala i potpisivala sve što bi joj stavio na stol. I sam je Sanader zglajzao na programu detuđmanizacije pretvorivši se na koncu u većeg Tuđmana i od samog Tuđmana koristeći svoju apsolutnu vlast da postane apsolutno korumpiran.

Rat dionicama  

Treća karta i adut na koju je zaigrala Jadranka Kosor možda je dugoročno i za nju i za Hrvatsku najrizičnija, jer je javno otvaranje fronte spram mađarskog MOL-a zbog državnog suvlasništva u Ini i pokušaj njegove redifinicije u korist Hrvatske potencijalno najveći dokaz domoljublja nakon Domovinskog rata, ali i međunarodni skandal nesagledivih razmjera. Rat dionicama eskalirao je do otvorenih optužbi i istrage DORH-a da je MOL glavnu ulogu u hrvatskoj naftnoj kompaniji stekao korumpirajući Sanadera s 10 milijuna eura i to preko svog čelnog čovjeka, Zsolta Hernadija! Mađari su već žestoko reagirali a službena Budimpešta poziva Zagreb da hitno dokaže je li Hernadi podmitio Sanadera, jer bi ratifikacija pristupnog ugovora s EU mogla biti usporena, ljuti što im je zbog javnog skandala napravljena šteta i vrijednost kompanije pala.

Dakle, pokaže li se priča s MOL-om pucnjem u prazno, Jadranka Kosor mogla bi umjesto borca za nacionalne interese koji je narodu vratio ono što su Račan i Sanader rasprodavali ispasti remetilačkim faktorom sa susjedima, što bi i njezin glavni adut, zatvaranje pregovora i datum ulaska Hrvatske u EU, pretvorio u predizborni ćorak.

Ušavši svjesno u bermudski trokut, EU–Sanader–MOL, Jadranka Kosor mora na sva tri fronta pobijediti želi li se pokazati hrvatskom Čeličnom Lady. U protivnom ostat će zapamćena tek kao djevojčica koja se igrala žigicama.