Pitanje pomilovanja bivših obavještajaca Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, za koje je svoj potpis dao i dio hrvatskih generala poput Ante Gotovine, nova je tema na kojoj se izjašnjavaju udruge branitelja, pa tako i Zajednica udruga postrojbi ZNG-a i HV-a koju vodi dragovoljac Domovinskog rata iz Slavonskog Broda i 80-postotni ratni vojni invalid Pavo Naletilić. Stav je branitelja u toj udruzi da se pomilovanjem dvojice bivših obavještajaca zapravo želi rehabilitirati bivši sistem i osobe koje su ga vodile.

Vaša je udruga protiv pomilovanja. Zašto?

– Tako je, osuđujemo način na koji se pokušava rehabilitirati bivši sustav i osobe iz tog vremena. Jasan je stav da zločini ne zastarijevaju, i da ne možete nešto svesti pod zasluge iz Domovinskog rata, a počinjeno je prije Domovinskog rata. Mi ne podcjenjujemo pozitivnu ulogu gospode Perkovića i Mustača u Domovinskom ratu, ali ono što se događalo prije 1991. godine sigurno nema veze s našim ratom. Ovdje se radi o ljudima koji se nisu pokajali, nisu se ispričali žrtvama obitelji Đureković, čiji je i sin bio žrtva jer je kasnije poginuo, niti se ispovjedili, kako bismo u katoličkom duhu rekli, pa da im treba dati pomilovanje. Oni su osuđeni za teško kazneno djelo ubojstva, zašto bi se sada preko toga prelazilo? Na žalost, Hrvatska se nikad nije suočila sa svojom prošlošću.

Zasluge vojnika

Kako to mislite, zašto je to u ovom slučaju bitno?

– Pa pogledajmo koliko je zločina počinjeno protiv hrvatskog naroda u bivšem režimu i bivšoj državi, a da za to nitko nije odgovarao. Sprečavalo se Hrvatsku da se u Domovinskom ratu obrani, a ljudi koji su u tome sudjelovali i danas mirno šeću po Zagrebu. Isto je tako i s lex Perković, kad se svim silama pokušalo spriječiti izručenje Perkovića i Mustača, i kad je jasno kakva je uloga nekih u vrhu hrvatske vlasti bila u tome.

Ipak, potpisnici pisma kojim se od predsjednika Milanovića traži pomilovanje su i hrvatski generali, Gotovina, Čermak…

– Ja sam hrvatski branitelj, dragovoljac i invalid, i mirne duše mogu reći da nijedan hrvatski general nema veće zasluge i nema veću vrijednost od bilo kojeg običnog vojnika koji je ležao u blatu i u vodi da bi obranio svoju domovinu. Nitko nema neko veće pravo ili zaslugu da traži oslobađanje ili oprost za osobe koje su sudjelovale u ubojstvu hrvatskog emigranta Đurekovića. Oni se nisu pokajali, ni tražili oprost. Zato njihovo pomilovanje ne bi bilo pomilovanje, akt milosti, nego rehabilitacija.

Hoće li se branitelji na ovome podijeliti?

– Neće. Nas 99 posto isto misli o ovoj situaciji, održavaju se koordinacije i sastanci na kojima se vidi da gotovo svi mislimo isto. Jedinstveni smo u tome da smatramo da je temelj stvaranja hrvatske države Domovinski rat, i ono što se događalo prije toga pripada drugoj kategoriji. To nema veze jedno s drugim, to ne treba vezivati.

Unošenje sukoba

Tko je po vama imao motive da se ova priča ponovo otvori?

– Pretpostavka je da je Ured predsjednika Republike povezan s tim.

On tvrdi da nije.

– Mi poštujemo izborni legitimitet predsjednika Milanovića, nama su izbori svetinja, ali ja osobno ne mogu da si ne postavim pitanje jesmo li mi za predsjednika izabrali klauna ili kočijaša. On treba zastupati državne interese, to treba biti kulturna osoba, diplomat. Ali rječnik koji ovih dana koristi ne ide u prilog tome. Predsjednik je sklon sukobima, on dijeli društvo. To nas branitelje iritira. Imali smo potres, pa pandemiju, pa sad rat u Ukrajini, i sad novi društveni konflikt. Pitamo se kome to treba. Mi imamo trodiobu vlasti formalno, ali osim Sabora, Vlade i sudstva, mi imamo i četvrtu vlast, predsjednika Milanovića koji vodi svoju politiku, to je politika konflikta. Njegovo ponašanje nije primjereno, to se ne može raditi. Ne govorim ni o kakvim pučevima, poštujemo legitimitet predsjednika, ali naša je poruka da se građani zapitaju hoće li na sljedećim izborima trebati ponovo birati takvu osobu koja u društvo unosi sukobe. Mislim da se branitelji slažu da to ne bi bilo pametno.