Hrvatski eurozastupnik iz redova SDP-a Predrag Fred Matić član je, među ostalim i Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta, i s te pozicije ovih je dana upozorio na činjenicu da se Vladin Program za ribarstvo i akvakulturu RH za razdoblje 2021. -2027. nalazi na javnom savjetovanju, ali samo s rokom od – tjedan dana. Zato je vladajuće upozorio da produlje taj rok i dopuste ribarima da dobiju dovoljno vremena da se očituju na takav dugoročni program.

Zašto ste reagirali i prozvali Vladu?

– Zato jer nema tog stručnjaka kojem je dovoljno sedam dana da detaljno prouči 100 stranica programa i u ovako kratkom roku napiše i svoje primjedbe. Reagirao sam, da tako kažem, politički, da apeliram da se taj rok produži, a onda će ljudi od struke dobiti više vremena da se očituju. Ovo sada je krajnje neodgovorno. Obratili su mi se ribari putem cehovskih udruga i upozorili na to.

Strateški dokument

O kakvom se programu radi?

– U prvom redu – manjkavom. Dakle, Program za ribarstvo i akvakulturu RH za programsko razdoblje 2021. – 2027. objavljen je u srijedu, s propisanim rokom od tjedan dana za javno savjetovanje sa zainteresiranim građanima. Ovdje je riječ o jednom od najvažnijih sektora gospodarstva, i to je podcjenjivački. Ne znam prema kojim su se kriterijima nadležni iz Ministarstva vodili prilikom određivanja roka za savjetovanje sa zainteresiranom javnošću, jer se radi o opsežnom dokumentu koji govori o šestogodišnjem razvoju ribarstva u Republici Hrvatskoj. To nije odluka tipa koji okus sladoleda kupiti – vaniliju ili čokoladu, nego strateški dokument koji govori o jednoj od najznačajnijih gospodarskih grana u Hrvatskoj i koji, ako ništa drugo, zahtijeva punu ozbiljnost u pristupu.

Očekujete li reakciju vladajućih?

– Bez obzira na kratak rok, ja pozivam sve građane da pošalju svoje primjedbe. Sada, u prijedlogu, nisu uključene pojedine mjere koje bi pridonijele očuvanju Jadranskog mora i suočavanju s problemom prekomjernog izlova ribe. Uostalom, te predložene mjere također nisu u potpunom skladu ni s obvezama preuzetim iz europskih legislativa o 30 posto zaštićenih morskih područja do 2030. kao i dugoročnom smanjenju prekomjernog izlova. Znamo da je tu riječ o ZERP-u, koji je presudno važan. Uz to, novi Program za ribarstvo i akvakulturu RH za programsko razdoblje 2021. – 2027. ne spominje nikakvo povećanje financijskih sredstava za izradu stručnih podloga za proglašenje zaštićenih područja, što je omogućeno novim europskim fondom, a izrazito važno za naše javne ustanove za upravljanje i održavanje zaštićenih dijelova prirode. Izrazito je bitno dobro upravljati tim područjima, a posebice imati učinkovit nadzor na moru jer bez kontrole nema niti zaštite. Uz to je i teže uvjeriti dionike na uspostavu novih zaštićenih područja kada se niti postojeća zaštita i ograničenja u ribolovu ne provode učinkovito. Ali moramo krenuti od nečega.

Vi ste Slavonac, Vukovarac, kako ste se snašli u Odboru za ribarstvo?

– Mislim dosta dobro, ljudi mi se dosta obraćaju, kao i cehovske udruge. Ono za što sam se posebno zainteresirao je tema alternativnih izvora energije na moru.

Off-shore elektrane

Što je uopće to?

– Vjetroelektrane i solarne elektrane na moru. To Nizozemci i Nijemci naveliko razvijaju, a posebno je aktualno u kontekstu rata u Ukrajini i smanjivanja europske ovisnosti o ruskim energentima. Projekti alternativnih izvora energije u EU sada više nisu na razini programa 2030-2050. godina, nego 2025-2027., sve se stoput ubrzalo. Ovo su off-shore elektrane koje se grade na oko pet-šest kilometara od obale i kao takve su ekološki puno prihvatljivije od onih na kopnu, koje nisu možda niti lijepe za oko. Off-shore elektrane su daleko od gradova i ljudi, a u kontekstu ribarstva važne su jer uza se vežu morsku faunu, odnosno riblji fond. U tom smislu mogu biti korisne i za ribare, a uz to ribari koji su stalno na moru za određene naknade u državama koje posjeduju takve elektrane, mogu obavljati manji dodatni dio tehničkih poslova vezanih uz rad tih sustava. To nisu skupi projekti, a višestruko su korisni, pa sam se za to zainteresirao radeći u Odboru za ribarstvo.

Ali nijedan takav projekt u Hrvatskoj još ne postoji?

– Ne u fazi realizacije, ali da u idejnoj fazi. Uostalom, gradnja takvih sustava bila bi korisna i za naše firme, »Đuru Đakovića«, »Končara« i slično. Hrvatska ima na Jadranu odlične uvjete za takve projekte, to je ogromna perspektiva za nas, pri čemu možemo postati i izvoznici energije.

Kako općenito procjenjujete status hrvatskih ribara, nakon iskustva s pogledom iz EP-a?

– Ne možemo se nikada mjeriti s Talijanima ili Španjolcima, ali mislim da se nastoje osigurati što bolji uvjeti, uz istodobnu zaštitu ribljeg fonda i Jadrana. Uz turizam, ribarstvo je najvažnija grana na moru, i zato mi je bilo bitno progovoriti o ovom novom programu, jer to je djelatnost od koje ovise tisuće ljudi u Hrvatskoj.

General Gotovina je uzgojem tune pokazao da se ribarstvo u Hrvatskoj može razvijati uspješno.

– Da, on je pokazao da se može. Možda mu je bilo lakše nego nekim drugima, ali upravo zato je važno svima dati šansu.