Snimio Silvano Ježina / NL arhiva
Sindikat EKN-a smatra da rafinerija ne može opstati bez koking postrojenja, te izjave direktora rafinerije Erkkija Rante da mogu nastaviti s poslovanjem i bez ulaganja smatra neozbiljnima i neutemeljenima
RIJEKA Rafinerija nafte Rijeka ne može opstati u uvjetima tržišnog poslovanja, bez realizacije druge faze modernizacije, odnosno izgradnje koking postrojenja, tvrdi Ivica Perinić, povjerenik Sindikata Elektrokemije i nemetala (EKN) u Ininoj rafineriji.
Perinić izjave direktora rafinerije Erkkija Rante, iznesene u našem listu, o mogućnosti da rafinerija nastavi s poslovanjem čak i ako se ne izgradi koking postrojenje, o čemu još nema službene odluke uprave Ine, smatra neozbiljnima i neutemeljenima, te ističe kako bi opstanak rafinerije bez prerade teških ostataka nafte bio moguć isključivo kao posljedica nekakve političke odluke, ali ne i tržišnih principa poslovanja.
– Točno je, nije nemoguće za Rafineriju Rijeka da može preživjeti bez kokinga. Doduše, to bi bilo preživljavanje u induciranoj komi – na taj način se život može održavati, ali se u biti na živi – ironičan je Perinić.
Perinić je potvrdio kako su sindikati i Radničko vijeće od poslodavca primili prijedlog organizacijskih promjena, prema kojima je devedeset radnika riječke rafinerije višak, od čega njih sedamdeset iz proizvodnje, o čemu je također nedavno izvještavao Novi list.
– Zastupam i zastupat ću stav da organizacijske promjene mogu biti prihvatljive jedino uz preduvjet stvarnog podizanja tehnološke razine rafinerijskih procesa, dakle automatizacije proizvodnih procesa na postrojenjima, te osiguranja realizacije postrojenja za obradu teških ostataka. Tek potom, razumni bi poslodavac trebao razmišljati i provoditi postupak eventualne procjene i smanjenja broja izvršitelja. Radnicima Rafinerije nafte Rijeka radno mjesto je osnova životne egzistencije, a onima koji iza nekakvog poboljšanja organizacijske učinkovitosti nastoje provesti smanjivanje broja radnika, rafinerija je samo prolazni poligon za stjecanje prava na bonus – kaže Perinić.
Radnici-nindže
U osvrtu na Rantine izjave u razgovoru za Novi list, Perinić ističe kako je suglasan s namjerama stvaranja uspješne rafinerije kojoj će biti osigurana budućnost, ali se protivi objašnjenju iz prijedloga organizacijskih promjena, odnosno novog vala otpuštanja pod izlikom neučinkovitosti rafinerijskih radnika.
– Povećanje kompetencija radnika, uz edukaciju i osposobljavanje u neprimjereno kratkom roku, te nakon toga mač selekcije nad glavom, selekcije koja će za određeni broj radnika biti prisilni prestanak radnog odnosa, nije nešto s čime se kao predstavnik radnika mogu složiti. Temeljem osobnog iskustva, odgovorno tvrdim da se u roku koji predviđa poslodavac, radnici ne mogu osposobiti za nove kompetencije, znanja i preuzimanje odgovornosti za rad u drugim pogonima. Rafinerijski proces nije posao, primjerice, prelaska s jednog, za volan drugog vozila, već je puno kompleksniji. Usto, i starosna struktura rafinerijskog osoblja – prosjek godina rafinerijskog osoblja je oko ili više od 50 godina starosti, ovaj proces čini krajnje upitnim. Zar netko misli da će radnici u tim godinama, uz kratkotrajno osposobljavanje, postati radnici-nindže koji će skakati s pogona na pogon – pita se Perinić.
Organizacijske promjene, smatra, mogu biti prihvatljive, ali samo uz podizanja tehnološke razine rafinerije. Projekti koje je najavio Ranta, prema Perinićevim riječima, neće pridonijeti tom cilju.
– Radi se o projektima koji su u stvari tekuće održavanje, a ne podizanje tehnološke razine rafinerije. Prvenstveno ugradnja blokadnih sustava, sustava za automatsko vođenje rotacijske opreme, shutdown sustava, sustava za automatsko gašenje peći – to su mjere za modernizaciju rafinerije i preduvjet da, uz novo koking postrojenje, Rafinerija Rijeka ima osiguranu budućnost – kaže Perinić.
