Elem, joint iliti džoint, frula, đoks, fulja, gens, pljuga… Ima li itko da mu nije na pamet pao ovakav nekakav niz riječi kad je čuo, ili pročitao, da se u Zagrebu otvorio prvi hrvatski Muzej kanabisa, odnosno konoplje, zvan Cannabis Museum.

Ima li itko da mu na licu nije zatitrao osmijeh kad je čuo da se muzej smjestio praktički preko puta zgrade MUP-a u Petrinjskoj ulici!? A bome, ništa manje vesela nije ni informacija da osim djelatnika policije, besplatan ulaz u Muzej kanabisa imaju i zaposlenici dvaju ministarstava pod čijom je nadležnošću sve vezano u kanabis u Hrvata, ono zdravstva i ono poljoprivrede!? Onaj tko je smišljao projekt muzeja, očito osim o kanabisu zna podosta i o marketingu. Tu je i ulaznica taman tako dizajnirana da po obilasku postava u nju možete staviti i zamotati što vam dragao, pa lagano popušiti zanimljivu pričo o kanabisu.

Elem, joint ili ti džoint, frula, đoks, fulja, gens, pljuga….Nije to nižepotpisani pripadnik sedme sile ponavljao gradivo što se, u pravilu, uči u nekoj mladosti, već ga je jedan od segmenata izložbe suočio s činjenicom da je naš jezik kadikad iznimno bogat. Mudrim se i zato činilo da nas kroz izložbu provede Tvrtko Kračun, vlasnik i osnivač Muzeje kanabisa. Krećemo od ulaza, blagajne, prostora koji je zapravo sjajno opremljena trgovina zanimljivih proizvoda tvrtke Hemps.hr, sve, dakako, na bazi konoplje. Onaj koji od svih muzeje na svijetu možda ponajviše žudi za posjetom Muzeju pršuta, tu se namah kači za čokolade, lizalice, čokoladne kekse na bazi konoplje. Ma, važnije nas stvari čekaju. Jer, nije tu ništa od jučer kad priča o kanabisu ima lijepih 6.000 godina svoje povijesti!

Amsterdamski muzeji

Mi našu priču počinjemo od – Amsterdama, činjenice da muzej kanabisa i tamo postoji.

– U Amsterdamu su dva muzeja i nisu kao ovaj. Jedan je koncipiran na kolekcionarskoj zbirci koja je zaista bogata i mislim da možda tako nešto fali našem muzeju, dok je s druge strane, osim te zbirke, jako puno toga što je zanemareno. Drugi muzej, istih vlasnika, nalazi se u Barceloni, ali taj ni izbliza ne prikazuje ovako detaljno povijest, način upotrebe i što se sve s konopljom može. Jedini koji bi možda bio panadan ovom muzeju je onaj u Los Angelesu, no u njih je nemjerljivo veći budžet – veli nam Kračun.

Zato je ono što ga veseli veliki interes za naš muzej, ne samo u Hrvatskoj već i van granica Lijepe naše.

– Mogu vam u startu dati ekskluzivu. U Beču se jednom godišnje održava Cultiva hemp expo, ogroman sajam kanabisa koji u tri dana posjeti oko 50.000 ljudi. Prostori za izlagače se kreću od 1.500 eura za mali štandić, do čak 19.000 eura za štand od 100 kvadrata. Prošli tjedan bila nam je u posjetu delegacija iz Beča pa su nam dali 300 kvadrata izložbenog prostora u glavnom dijelu sajma i još su nam odobrili budžet da sve opremimo pa da na sajmu bude Muzej kanabisa Zagreb – pohvalio se Kračun.

Nema on dileme čime je Muzej kanabisa osvojio Bečane. Inovativnost, smislenost i način na koji su muzej odradili ti su razlozi. Samo, što je sve te medije, obične ljude, poslovnjake natjeralo na tolik interes, tim prije što se na spomen kanabisa prvo pomisli na ono što u nas nije legalno!? Sajam u Beču je, kaže Kračun, priča o čistom poslovanju.

– Što se tiče medija, uvijek je tu prisutna ta tabu-tema koju mi, upravo s našim muzejem preko puta MUP-a, želimo srušiti. Ne mogu reći da se mi bavimo čistim aktivizmom, ali je li muzej dio aktivizma – ja smatram da apsolutno je. Svaka čast svim aktivistima koji su radili i performanse i mitinge unazad 20-ak, 30-ak godina, ali nijedna stvar nije ovako svjetski odjeknula kao Muzej kanabisa u Zagrebu – ističe Kračun.

Potkrepljuje to podatkom da su u dva dana imali preko sto objava u globalnim medijima, od The Suna nadalje.

– Mislim da je Muzej dio aktivizma, a služi naravno i kao kanal za informiranje o benefitima, baš kao i o negativnim stvarima – ističe Kračun.

Savršena država

Eto zašto je ulaz slobodan svima što zakone kroje, neke dođu pa se informiraju te donesu valjanu odluku vezano za kanabis i njegovu možebitnu sveobuhvatnu legalnost.

– Apsolutno! Vrata su im otvorena. Moram naglasiti da ne omalovažavam ničije ekspertize, ali ljudi koji rade u institucijama što drže šape na legalnosti ove biljke u potpunosti – MUP, Ministarstvo poljoprivrede i zdravstva – neka dođu i neka pogledaju kako to zapravo izgleda na temelju znanstvenih istraživanja i što bi se sve moglo i što se sve može da se ta biljka legalizira – veli Kračun.

Možemo, kaže, pričati kakav to ima utjecaj na ekonomiju, utjecaj na zdravstvo. Navodi primjer američke savezne države Oregon u kojoj je jasno propisano što se radi s novcem prikupljenim od poreza na prodaju. Tu desetka posto budžeta odlazi na prevenciju, a ostatak na edukaciju, školstvo, zdravstvo…

– Mi smo savršena država za legalizaciju ako pričamo u sferi turizma. Jednako tako, zašto mi ne bismo imali izvozne proizvode, zašto bi bili uvijek zadnji i zašto bismo izmišljali toplu vodu kad je na svijetu toliko modela da možemo samo preslikati onaj koji nam odgovara – kaže Kračun.

Priča s kanabisom, vidi se tu u maloj trgovini, veliki je biznis. No, zanimljivo je da tvrtka kojoj je Kračun na čelu ne samo da ima lanac trgovina Hemps.hr, nego su evo postali i dio programa Pučkog otvorenog učilišta kroz program o ljekovitom bilju.
– Studenti su to sami tražili kad su shvatili da pričaju o ljekovitom bilju, a ne pričaju o najljekovitijoj biljci koja postoji. Uveli su to u svoj program i imali smo već prvu grupu u muzeju, što je super. Još jedna ekskluziva za vas je da ćemo s našim partnerima GrowShop iz Slovenije raditi radionice na temu selektivnog uzgoja legalne konoplje – najavljuje Kračun.

To hoće reći da će se subotom događati program kloniranja, zakorjenjavanja, a oni koji prođu program imat će mogućnost kupiti klona od ekipe prije koja će im ostaviti i prigodnu poruku na biljci. Za to su u muzeju dobili i dozvolu ministarstva poljoprivrede, a oni koji će klon kupiti, morat će prijaviti uzgoj. Sve legalno i za sve su dobivene dozvole.

Posve u – kanabisu

Tvrtko Kračun je marketinški stručnjak, no kad je zakon dozvolio da se otvore trgovine ove vrste, to je i učinio. I ne čudi to kad, kako kaže, od svoje 18., 19. godine proučava ovu biljku. Ono što je počelo kao projekt sa strane, naraslo je toliko da je danas posve izvan marketinga i, slikovito rečeno, posve u – kanabisu.

Sam muzej se sastoji od nekoliko tematski uređenih prostorija. U prizemlju se priča o morfologiji, povijesti i uzgoju. Gornji kat sadrži tematski uređene prostorije koje govore o rekreativnom korištenju, odnosno entogenoj upotrebi, a onda i o medicinskoj i univerzalnoj upotrebi kanabisa. Kako su u prizemlju već bili posjetitelji u obilasku, krenuli smo s vrha. Vidi se, muzej je pomno uređen.

– Sve što vidite, od arhitekture do hodograma, svog dizajna što ga vidite oko sebe, napravio sam sam – priznaje Kračun.

Prolazimo i kraj prostora za fotografiranje za napraviti dobar selfie zavaljen bezbrižno u ležaljci. Na zidovima povijesti rekreative, pušenja zapravo, koja je stara nekoliko tisuća godina.

– Nije da koristimo muzejsku terminologiju, već se entogena upotreba odnosi na korištenje bilo kojeg psihodelika u svrhu postizanja drugog stanja svijesti. To mogu biti gljive, lizanje žaba, svašta – pojašnjava Kračun.

Tu je i priča o bongu starom 2000 godina i tome kako se koristio. Priča se i o hašišu, različitim načinima tog najstarijeg dobivanju koncentrata iz kanabisa, a na zidu između ostalog i pojašnjenje što je to što se u nas kolokvijalno zove marokanac.

– Pričamo i o rastafariju, neki kažu pokret, neki kultura, neki religija. Gandža je vrlo bitan segment njihova života. Pričamo o hipi pokretu, o Amsterdamu kao neizostavnoj meki i oazi u koju se odlazilo konzumirati, pušiti travu. Pričamo o poznatim ljudima koji puše ili su pušili kanabis. Na primjer Abraham Lincoln je baš pušio travu, zapalio bi si lulicu na trijemu nakon napornog radnog dana i onda bi nakon toga svirao usnu harmoniku – kazuje Kračun.

Eto nama i segmenta o povijesti džointa što smo ga citirali na početku za ilustraciju o bogatstvu hrvatskog jezika.

– Neki su ga možda vidjeli, neki su ga možda i koristili, ali o njegovoj povijesti se jako malo zna, a cool je. Prva zabilježena upotreba seže u Meksiko 1856. godine kada je jedan farmaceut provirio kroz prozor i vidio par Meksikanaca kako motaju kanabis u papirić, pa se vratio u sobu i napravio zapis o tome. Već 14 godina nakon toga 1870. godina mogli ste u trgovinama kupiti tzv. Grimaltove indijanske cigarete koje su sadržavale kanabis i neke druge tvari, a promovirale su se kao cigarete protiv napada kašlja i upale bronhija – kazuje Kračun.

Različiti proizvodi

Priča vodi i do prohibicije u SAD-u i do, kako kaže Kračun, početka demoniziranja riječi marihuana. Džoint se našao na meti, o čemu svjedoče i plakati iz tog doba, baš kao destominutna kompilacija videa nastalih u dobu od 40-ih do 70-ih godina snimljenih u ime kampanje protiv korištenja kanabisa. Danas svi djeluju pomalo smiješno, što produkcijski, što sadržajno. Posjetitelji će se zato, barem dobar dio njih, prepoznati u muzejskoj instalaciji od milja nazvanoj ‘dva studenta koja su odlučili preskočiti semestar’. Tu je dnevni boravak taman takav da odgovara naslovu instalacije i dobrom dijelu naših studentskih dana. U tri vitrine izloženi su brojni primjeri proizvoda kojih se da naći na tržištima gdje je sve vezano uz kanabis legalno. Nema u njima, naravno sadržaja, jer se ne smije u nas imati stvari koje sadrže THC, ali vidi se ambalaža, proizvođači, brendovi. U taj čas eto u viziti i momaka u radnim odijelima što su u građevinskim radovima na Muzeju sudjelovali. Kroz rad su naučili sve, ma su i opet u obilasku, što podosta govori o kvaliteti muzeja.

Sljedeća prostorija djeluje ozbiljnije, kako dolikuje priči o medicinskoj upotrebi. Tu se govori o mnogočemu, recimo o kanabioidima, trepenima, spojevima, korištenju u medicinske svrhe i to za najteže oblike bolesti. No, nije se preskočilo spomenuti ni negativne posljedice koje se mogu pojaviti nakon, kako kaže Kračun, dugotrajne, višedesetljetne zlouporabe kanabisa kao što su anksioznost, depresija, paranoje… Zadnja soba pak donosi čudesa što ih se od kanabisa da napraviti.

– Neki kažu da se preko 50.000 stvari da napraviti, mi smo stavili da ih je 20.000, od goriva nadalje. Recimo, Henry Ford je napravio vozilo koje je imalo karoseriju od konoplje i vozio se na gorivo od konoplje dok nije bila zabranjena. Može se raditi sve, od brašna, do ulja i suplemenata. Imamo primjer betona od konoplje koji služi kao materijal za ispunu koji je vatrootporan, vrhunski izolator i naravno prirodan i dugotrajan – pokazuje Kračun.

Pet zvjezdica

Imamo mi u Donjem Miholjcu i proizvođača hrane za životinje na bazi konoplje, tu su i umaci koje Kračunova tvrtka proizvodi od ljutih papričica na bazi ulja od konoplje, a tu su i Miret tenisice, skoro sto posto ekološke, u kojima je također konoplje.

Dok silazimo u prizemlje, tamo gdje se da vidjeti i stabljika konoplje i zakonski dozvoljen način njena uzgoja, ili pak pratiti povijesni put konoplje od središnjeg dijelu Kine gdje je kanabis bio glavna prehrambena kultura, preko Afrike i Europe, Južne Amerike do SAD-a, gdje su se prvi sjetili zabrane, Kračun nam priča kako je prva Biblija tiskana na papiru od konoplje, kako su prve levisice bile od konopljina materijala i kako Amerika ne bi nikad bila ni otkrivene da nije bilo užadi i jedara od konoplje. Čini se da smo se olako konoplje odrekli, velimo.

– Frustrirajuće je to da imate nešto što milijunima godina postoji, u svakoj je civilizaciji i kulturi među ljudima, a onda se desi zakon prije manje od sto godina koji kaže – e sad ne možeš! – slaže se Kračun.

U tom kontekstu zgodan je onaj dio priče koji govori o Jugoslaviji, zemlji koja je bila treći proizvođač konoplje u svijetu, pri čemu je prednjačila Srbija.

Elem, imamo prvi Muzej kanabisa u Hrvata. Otvoren je ima dva tjedna. Prostire se na 250 kvadrata unutarnjeg prostora te 150 kvadrata vanjskog prostora. Posjet je popriličan, što domaćeg svijeta, što stranaca. Tko god je što poželio komentirati dao je, kaže Kračun, postavu pet zvjezdica.

– Znači, dobili su što su očekivali – pitamo.

– Dobili su i više. Kad prođu izložbom i vide koliko je sadržajno, budu i više nego oduševljeni.

A je li bilo među posjetiteljima nekog iz ovih kategorija zanimanja što ime je ulaz besplatan!?

– Najviše je posjetitelja bilo iz redova MUP-a, pa i iz krim dijela koji su jako dobro upoznati s tematikom. Fascinantno je da ih jako puno pozitivno gleda na sve ovo – kaže Kračun.

Štono bi se reklo, u Muzeju konoplje sve je baš kako i treba biti, mir i dobro. Ako to nije razlog da se popuši ulaznica nakon obilaska, k vragu što je!?

Daleko smo još od Kanade

Tvrtko Kračun je vlasnik i osnivač, a Božidar Kračun je djelatnik koji će vam prodati ulaznicu i provesti vas suvereno kroz postav. Godinama je on živio u Kanadi, zadnje četiri godine boravka radio u kanabis industriji i gledao kako se događa legalizacija u rekreativne svrhe.

– Sam medicinski kanabis se u Kanadi legalizirao prije 20 godina, a 2018. i rekreacijski. U središtu svega je vlada. Uzgajivači apliciraju za licence, baš kao i trgovine, i što se uzgoji, prodaje se vladi koja to distribuira manjim poduzetnicima i trgovinama – pojašnjava Kračun.

I otkada je tako, raste, veli, broj poslova u agronomiji, uzgoju, pakiranju, prodaji, raste ekonomija i raste tržište. Kad će Hrvatska do legalizacije!?

– Kod nas to ide malo sporije, ali mislim da smo napravili nekakav progres. Od Kanade smo ipak dosta daleko – veli Kračun.

Što se posjetitelja tiče, samo dobri komentari.

– Znači, odavde se sretan odlazi – velimo.

– Naravno – smješka se na to Kračun.