Dok dio stručnjaka upozorava da bi dekriminalizaciju trebala pratiti i pojačana prevencija ovisnosti, određivanje »prekršajne« količine droge sudskom praksom moglo bi stvoriti probleme policiji
Iako je većina stručnjaka koja se bavi problemima zlouporabe droge pozdravila odluku po kojoj od početka ove godine posjedovanje droge za osobnu uporabu nije više kazneno djelo, već iznimno skupi prekršaj, suprotno euforiji dijela javnosti, dio njih donekle sa skepsom i oprezom gleda na način na koji je dugoočekivana dekriminalizacija izvedena.
S jedne strane, dio psihologa, liječnika i drugih stručnjaka čiji su klijenti liječeni ovisnici, a posebice mladi eksperimentatori upozorava da su dekriminalizaciju trebale pratiti i pojačane mjere prevencije i liječenja.
– Svakako je u zakonu trebalo napraviti ovu razliku između konzumenata i dilera, no ako se već rasterećuje represivni sustav onda je trebalo poraditi i na tome da se pojača prevencija i omogući više kapaciteta za uključivanje ovisnika u tretman, te pojača sustav resocijalizacije da se smanji recidiv. Vrlo je važno da se pazi na poruku koja se šalje mladima i kako oni interpretiraju nastale izmjene. Trenutno se jako puno priča o tome da li je netko donio joint u školu, ali to što se učenici sve više opijaju, prolazi »lišo« jer je alkohol legalan, reći će tako Dean Travica iz riječke udruge »Terra« koja se bavi programima smanjenja štete i liječenjem ovisnika.
Njegova kolegica Nataša Jelenić Herega iz riječke udruge »U.Z.O.R« u sklopu koje na tretman dolaze maloljetnici zatečeni u posjedu droge već je ranije upozoravala da Hrvatskoj na raznim razinama nedostaje edukacije da bi se pojam dekriminalizacije shvatio odgovorno.
Površno shvaćanje
– Naši korisnici su jako nekritični prema drogama, te površno shvaćaju pojam dekriminalizacije. Imaju ideje da će sad moći sa sobom nositi neograničene količine marihuane, da će je moći i uzgajati, barataju s člancima iz medija o tome kako marihuana ima ljekovita svojstva, pozivaju se na naslove u kojima stoji i da »heroin treba dekriminalizirati« i općenito to tumače tako da drogiranje i nije neki bauk, kazala je nedavno Jelenić.
U posljednjih deset godina, 15 je europskih zemalja napravilo promjene u svom zakonodavnom sustavu koje se tiču posjedovanja manjih količina droga za osobnu uporabu. U šest zemalja posjedovanje droge za osobnu uporabu i dalje je kazneno djelo, iako su droge u većini njih kategorizirane prema učincima koje imaju na organizam. U nekim zemljama se pak posjedovanje vodi kao prekršaj samo kad je riječ o marihuani. Što se tiče količina, još 2003. godine, analize europskih legislativa od strane Europskog centra za monitoring droga (EMCDDA) pokazale su da je u većini zemalja količina glavni faktor za rađenje razlike između posjedovanja i prodaje, te za određivanje kazne. Veći broj zemalja količinu u zakonu razrađuje na »malu« i »veliku«, ostavljajući policiji ili sudovima mogućnost procjene. Dio zemalja ima pak točno propisane količine, pri čemu tri zemlje uzimaju i novčanu vrijednost droge kao bazu, dok pet zemalja uzima u obzir i količinu aktivne supstance u zaplijenjenom materijalu. U šest slučajeva, kao sad i u Hrvatskoj, količina je bez ikakve klasifikacije ostavljena na konačnu prosudbu suda.
U Belgiji, primjerice, za osobnu uporabu smatra se posjedovanje do 3 grama marihuane. U Češkoj »osobna uporaba« seže do 0.3 grama THC-a (aktivne supstance kanabisa), te do 5 doza od 30 mg heroina ili 50 mg kokaina. U Njemačkoj je to od 3 do čak 60 grama marihuane ovisno o pokrajini, te do 2 grama heroina ili kokaina i 10 do 30 tableta ekstazija.
U Estoniji pod prekršajnu kaznu ulazi do 50 grama marihuane ili 10 grama hašiša, te 0,1 gram heroina, 1 gram kokaina ili deset tableta ekstazija. U Španjolskoj sudska praksa pokazuje da se više od 40 grama hašiša, 1.5 grama heroina, 5 grama kokaina i 30 do 50 doza LSD-a smatra prodajom.
No dok je ovaj problem dublji i tiče se društva i vladine politike općenito, hrvatska je u dekriminalizaciju ušla s još jednim, puno »prizemnijim« otvorenim pitanjem – gdje bi točno bila ta magična granica između prekršajnog posjedovanja i krivične prodaje, odnosno proizvodnje? Točnije, koliko zapravo »teži« ta »osobna uporaba« i tko je taj koji će to odrediti? Naime, iako je nemali broj europskih zemalja koje su dekriminalizirale posjedovanje droge razradilo i na koje bi se to količine pojedine vrste droge odnosi, u hrvatskim zakonima takvo što ostavljeno je na prosudbu »sudskoj praksi«. Evo kako su iz Ministarstva pravosuđa pojasnili što bi to konkretnije trebalo značiti.
– Kod kaznenog djela posjedovanja droge, količinu droge za osobnu uporabu određivat će sudska praksa, uzimajući u obzirom sve okolnosti pod kojima je djelo počinjeno. To znači da količine i vrsta droge za osobnu uporabu neće biti propisom određene već će sud, odnosno tijela kaznenog progona, u svakom pojedinom slučaju uzimati u obzir sve relevantne okolnosti kako bi utvrdio radi li se o posjedovanju droge za osobnu uporabu ili se radi o posjedovanju radi neovlaštene prodaje ili stavljanju na drugi način u promet. RH se odlučila za postojeće rješenje vodeći računa da bi propisivanje točnih količina koje se smatraju posjedovanjem za osobnu uporabu imalo i svojih negativnih implikacija u praksi. Naime, kada bi točne količine bile propisane, omogućilo bi se dilerima da uvijek uz sebe imaju količinu koja bi ulazila u modalitet posjedovanja za osobnu uporabu i na taj način bi se mogli neometano baviti prodajom droge i izbjeći kazneni progon, stoji u službenom odgovoru Ministarstva.
Diler ili kupac?
Naš izvor iz policije kazao nam je, pak, da organi reda, posebice oni specijalizirani za kriminalitet droga, malo opreznije gledaju na cijelu »zamisao«. Kao prvo obim posla, što se policije tiče, neće postati puno manji – bilo kaznena ili prekršajna, prijava se mora napisati, bez obzira slala li se na prekršajni sud ili u nadležno državno odvjetništvo. Kao drugo, oštrica policije i do sada je bila usmjerena prema dileru, a konzument je u tom lancu bio najslabija karika preko koje se dileru dokazivala prodaja i uistinu se rijetko događalo da je netko za jedan »joint« robijao. U konačnici, tvrdi naš izvor, određivanje količina sigurno neće u praksi izgledati tako lako.
– Do sad su postojali neki standardi – recimo deset grama heroina je automatski ulazilo u »stavak 2 – za prodaju«, ali je isto tako pod djelo prodaje mogao ući i i jedan gram, ako je bio podijeljen u paketiće namijenjene kupcima ili ako ga je kod sebe imala osoba poznata kao diler. Sad se uz sve mjere opreza može dogoditi će netko tko i nije ranije osuđivan kao diler kod sebe nositi po jedan gram u konačnici namijenjen prodaji i neće biti kazneno odgovoran. Ono što će potencijalno sada predstavljati problem je i da će konzument kojeg uhvatimo s, primjerice, tri tablete ekstazija, a koji je prije bio svjestan da je počinio kazneno djelo, sada biti manje sklon priznati od koga je kupio drogu, jer će znati da se radi tek o prekršaju. U svemu ovome sigurno je dobro to da netko tko posadi dvije biljke marihuane u vrtu sad sigurno neće zbog toga biti krimininaliziran. No suci bi svakako trebali proći specifičnu edukaciju, jer se zakonitosti crnog tržišta droga ne mogu naći u knjigama. Drugo rješenje je razrada konkretnih tablica s količinama koje se mogu smatrati za osobnu uporabu i da se pri tome dozvole izuzeci od pravila ovisno o okolnostima kao što je način pakiranja, vaga zaplijenjena uz drogu i slično, pojasnio je naš izvor iz policije.
Problem količina i »sudske prakse« potencijalno bi mogao postati tim veći uz saznanje da je i Hrvatska unatrag nekoliko godina ušla u doba novih sintetskih droga za koje nitko i dalje ne zna u kojem obimu i na koji način mogu štetiti ljudskom organizmu.
