Uvođenje poreza na kamate na štednju zasigurno ima manji negativni efekt, nego što bi to bilo uvođenje poreza na štednju, kaže prof. dr. Marijana Ivanov
RIJEKA Ako ide porez na nekretnine, onda je fer da se oporezuje i štednja, reći će većina financijskih stručnjaka koji zagovaraju kakvu-takvu pravednost u oporezivanju, a vezano za plan ministra financija Slavka Linića kojim će pokušati smanjiti državni deficit. Uz porez na nekretnine, koji je već prije bio najavljen pa stopiran zbog koalicijskih neslaganja, sada je ministar u priču uveo i porez na kamate na štednju, kao i porez na kapitalnu dobit, kao razliku između prodajne i kupovne cijene vrijednosnice.Ako se već dakle uvode novi porezi, onda je bolje da »doprinos« ovaj put daju vlasnici imovine, odnosno kapitala, budući da se do sada sva porezna presija prebacivala na rad, putem poreza na dohodak, ali prije svega poreza na potrošnju koji je linearan, a time i izrazito nepravedan. Ako se pak već ide na imovinu, onda se na neki način mora zahvatiti sve oblike imovine, tim više što kod nas nekretnine posjeduje i srednji i niži ekonomski sloj, obzirom da je to najčešći vid štednje u (post)tranzicijskim društvima.
Neto bogatstvo
Unatoč pak činjenici što nezaposlenost raste, a kupovna moć pada, štednja u bankama raste, pa u tom smislu može biti sve izdašnija za porezno zahvaćanje, iako kamate na depozite padaju. Nije je porezno ni teško zahvatiti pa ubiranje tog poreza može biti efikasno sa stajališta poreznih vlasti. No, treba reći da, ako se ovakav sustav i uvede, on opet neće biti do kraja sinhroniziran, s obzirom da treba razlikovati imovinu i prihode od te imovine, pa bi se tako kod poreza na nekretnine oporezivala glavnica, odnosno sama imovina, dok kod poreza na kamatu govorimo o dohotku od te imovine u vidu štednje. Uistinu pravedan i ujednačen sustav postigao bi se tek oporezivanjem neto bogatstva, kao razlike između svih oblika imovine, u koje bi ušle i nekretnine, ali i sama štednja, štoviše, njena glavnica, te se od toga oduzele financijske obaveze. Oporezivanja na neto bogatstvo u Europi ima Francuska, dok se kod nas dakle predlaže model oporezivanja kamata, dakle dohotka od štednje kao imovine, što ima većina europskih država. Osim toga, ako plaćamo kamatu na dividendu, logično je da se plaća i kamata na bankovni depozit. Argument protiv oporezivanja kamata na depozite jest to da se iz domaće štednje preko bankarskog sustava financiraju tvrtke kao nositelji investicijskih projekata koji su nam nasušno potrebni. No, kako je imovina bankarskog sustava dijelom »zamrznuta« u nekretninskim biznisima i ostalim projektima koji sada ne pridonose pokretanju gospodarstva – a novih kredita baš i nema – onda i taj argument slabi.
Trebalo i ranije
No, druga je stvar što bi se proračunsko usklađivanje već jednom trebalo značajnije početi provoditi kroz štednju same države, provođenje reformi, jer svaki vid porezne presije u ovom trenutku je dodatno betoniranje postojećeg stanja. Pitanje je kako će i sami građani, depozitari, koji štede u bankama reagirati – hoće li povlačiti depozite, eventualno destabilizirati sustav? Prof. dr. Marijana Ivanov s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu smatra da je uvođenje poreza na kamate na štednju i kapitalne dobitke opravdano iz više razloga, pri čemu je, kaže, samo uvođenje poreza na kamate na štednju mjera koja ima zasigurno manji negativni efekt na možebitno povlačenje depozita iz banaka, nego što bi bilo uvođenje poreza na štednju (depozit kao oblik imovine). toga, kaže Ivanov, porez na kamate ionako postoji u brojnim europskim državama. Smatra da je oporezivanje kapitalnih dobitaka u Hrvatskoj trebalo uvesti još 2006. ili barem 2007. jer bi zasigurno došlo do manjeg prenapuhavanja cijena dionica na domaćem tržištu kapitala. Danas to može predstavljati destimulativnu mjeru jer je tržište kapitala ionako uspavano, kaže Ivanov. Porez na bogatstvo iznad određene razine pravedan je porezni oblik za ekonomske sustave poput Hrvatske, zaključila je Ivanov.
Imaju i drugi
Većina ekonomista, iako načelno drži da novi porezi nisu poželjni, reći će da ne očekuje da bi oporezivanje kamata moglo izazvati bitniji bijeg kapitala. Porez na kamate ima većina država, a k tome imaju i niže kamate na štednju, jer imaju i niže kamate na kredite. U tom su smislu nešto više kamate na depozite u Hrvatskoj bile privlačni faktor za strane građane koji su depozite nosili u ovdašnje banke. No, kamate na depozite u zadnje su vrijeme i kod nas u padu, banke ih smanjuju kako bi si smanjile troškove pasive, budući da su ionako pritisnute »lošim« kreditima i sve teže održavaju željenu razinu dobiti. No, štediše to nije odvratilo od štednje u bankama, naprotiv, ona je raste, pa je pitanje hoće li ih odvratiti porez. Treba dodati da inflacija pada, pa realna kamatna stopa bar nije toliko »ugrožena« rastom cijena.
