Stjepan Mesić je nakon dva petogodišnja predsjednička mandata morao u mirovinu, a čovjek koji je pet i pol godina suvereno upravljao Hrvatskom, uživajući pritom nerijetko i podršku političke desnice i ljevice »završio je mandat« u austrijskom zatvoru
Hrvatska 2010. godina sasvim će sigurno ući i u europske političke almanahe. Doista je, naime, raritetno da bivši premijer završi u pritvoru, a upravo je to zadesilo Ivu Sanadera, čovjeka koji je pet i pol godina suvereno upravljao Hrvatskom, uživajući pritom nerijetko i podršku političke desnice i ljevice. Prosječan Hrvat zapamtit će što je radio u trenutku kad je čuo da je Sanader uhićen na naplatnim kućicama austrijske autoceste. To spada u red takvih prijelomnih događaja. Jasno da se s ovim, ništa čemu smo svjedočili ove godine, ne može mjeriti. A bila je to godina nabijena događajima. Stjepan Mesić je nakon dva petogodišnja predsjednička mandata morao u mirovinu. Mjesto je prepustio Ivi Josipoviću. Promijenjen je Ustav, sindikalci su prikupili skoro 800 tisuća potpisa, ali nisu uspjeli inicirati referendum, Branimir Glavaš počeo je u Zenici služiti osmogodišnju zatvorsku kaznu, Vlada Jadranke Kosor se unatoč svemu i dalje drži… Bila je to dobra godina.
SIJEČANJ Hrvatska je 11. siječnja dobila trećeg predsjednika od osamostaljenja. Slabo poznati, nekarizmatični zastupnik SDP-a Ivo Josipović u drugom izbornom krugu uvjerljivo je pobijedio zagrebačkog gradonačelnika, šampiona populizma Milana Bandića (60,26 posto prema 39,74 posto). Josipović je tijekom kampanje držao zamorne govore u kojima je ponavljao bezazlene fraze o pravednosti, ničim nije dizao adrenalin kod svojih pristalica, ali vjerojatno mu je upravo imidž sivog aparatčika donio pobjedu. Hrvatskim biračima kao da su na čelu države dosadile povijesne vođe, politički teškaši čija svaka riječ izaziva omanji društveni potres. Josipović je, istina, svojom fascinacijom Borisom Tadićem i upornim odbijanjem da pogleda i izvan regije znao iritirati, ali sve u svemu pokazao se podobnim za ulogu predsjednika čije su ustavne ovlasti vrlo sužene. No, siječanj je ipak obilježio pokušaj Ive Sanadera da se vrati u politiku. Taj će njegov potez imati daleko veće posljedice za Hrvatsku nego izbor Josipovića. Isprovociran tvrdnjom Andrije Hebranga da članstvo HDZ-a nije željelo da mu Sanader pomogne u predsjedničkoj kampanji, čovjek koji je šest mjeseci ranije napustio sve dužnosti, sazvao je 3. siječnja u sjedište stranke dvadesetak zastupnika i s konferencije za novinare poručio da postoji “deficit u vođenju HDZ-a”. Vodstvo stranke predvođeno Jadrankom Kosor drugi ga je dan optužilo za organiziranje puča i izbacilo iz HDZ-a. Wikileaks nedavno je objavio depešu američkog veleposlanstva u kojoj piše da im je glavni državni odvjetnik Mladen Bajić u siječnju otkrio da vodi istragu protiv Sanadera. Njegova sudbina već je tada bila zapečaćena. Na nju je ozbiljno utjecao i Mladen Barišić koji je ubrzo po Sanaderovom brisanju razriješen dužnosti rizničara HDZ-a. VELJAČA Polako se naziru konture Bajićeve istrage Sanaderovih koruptivnih aktivnosti. Član uprave Croatia osiguranja Damir Mihanović ispričao je da se 4. travnja 2007. godine u Banskim dvorima održao sastanak na kojem su Sanader i Barišić, u svojstvu ravnatelj Carina, sugerirali glavnim ljudima državnih poduzeća da bi marketinške poslove trebali povjeravati agenciji Fimi-media u vlasništvu stanovite Nevenke Jurak, Barišićeve prijateljice. Žena se branila da je njezina uboga firmica doživjela preporod zbog izvanserijskih usluga što ih je odjednom počela nuditi i zadovoljstva brojnih klijenata, ali nitko joj, naravno, nije povjerovao. Nije se, međutim, još znalo što je bilo s novcem koji su državna poduzeća plaćala Fimi-mediji za fiktivne evente i poslove dobivene bez javnog natječaja. Već u to vrijeme HDZ je smislio odgovor: “Mi nismo ništa vidjeli ni čuli. Ne znamo ništa”. U međuvremenu je bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec zaradio prvu kaznenu prijavu, ono da je nezakonito nabavio reflektore za igralište u svojem Đelekovcu. Ali, imao je daleko većih briga, u pritvoru je već bio menadžment Podravke s kojim se navodno Polančec spremao da, pod izgovorom obrane od neprijateljskog preuzimanja, vrlo složenom financijskom operacijom zagospodari koprivničkim prehrambenim divom. Počelo je suđenje kriminalnoj skupini koja je ubila ivu Pukanića i Zdenka Franića, a prosvjednici su pokušavali zaustaviti Tomislava Horvatinčića i građevinske radove u Varšavskoj ulici. OŽUJAK Europska unija dugo je inzistirala da se borba protiv korupcije proširi i na najvišu državnu razinu i hrvatske vlasti konačno su poslušale. Zasad “padaju” ipak samo bivši visoki dužnosnici. Ni pola godine nakon što je podnio ostavku na mjesto potpredsjednika Vlade, Damir Polančec je zbog Podravke 30. ožujka završio u pritvoru. Predsjedništvo HDZ-a odmah ga je suspendiralo na stranačke dužnosti, uključujući i onu člana predsjedništva. Polančec je prepušten samom sebi, stranka je potpuno dignula ruke od njega. Iz Remetinca je dva puta pisao svojim kolegama iz vodstva HDZ-a, tražeći da mu se objasni kakav je njegov status, ali oni o tome pojma nisu imali. Glavni tajnik stranke Branko Bačić zatajio je pisma po nalogu predsjednice HDZ-a. Istovremeno se nastavlja degradacija takozvanih Sanaderovih ljudi. Nakon Mladena Barišića, Marija Zubovića i Jerka Rošina red je došao i na Biancu Matković na koju premijerka posebno bila nabrušena. Matković je razriješena dužnosti ministrice bez portfelja i smještena na mjesto državne tajnice za gospodarsku diplomaciju, koje je izmišljeno upravo za nju. Kako bi se djelotvorno pokazalo da nema nedodirljivih i da kriminal nema stranačku pripadnost, policija je zbog zlouporabe položaja podnijela kaznene prijave protiv visokorangiranih riječkih SDP-ovaca Slavka Linića i Vojka Obersnela. TRAVANJ U Vladi su shvatili da se borba protiv korupcije ne može posluživati za ručak i da se mora barem pokušati učiniti nešto i u vezi s dubokom gospodarskom krizom. Stoga su ekonomski savjetnici premijerke Jadranke Kosor kreirali “Program gospodarskog oporavka”, o kojem ni ministri koji su ga trebali provoditi nisu puno znali. Premijerka je 19. travnja, uz izravni prijenos HTV-a, sama predstavila tu zbirku prilično ambiciozno zamišljenih mjera. Bilo je tu svega, od promjena poreznog sustava do ozbiljno racionalizacije državne uprave, ali dosad je uistinu malo toga realizirano. Predsjednica Vlade i dalje neumorno govori o tom Programu, no samo se rijetki još sjećaju njegovog sadržaja. Nekako je brzo zaborav pao i na famozni Registar branitelja čija je nepotpuna objava na jednoj, za tu priliku pokrenutoj, internetskoj stranici, izazvala nevjerojatno burne reakcije. Cijela se zemlja svrstala u dva tabora, za i protiv objave. Za je bio i predsjednik Josipović, čiji je nesuđeni savjetnik Marko Rakar čak uhićen pod sumnjom da je pustio u javnost “Registar”, a protiv je bila premijerka Kosor. Činilo se da je to pitanje presudno za opstanak Hrvatske, ali tenzije su ubrzo splasnule. Valjda su ljudi zaključili da ipak ima važnijih stvari od nečijeg lažnog braniteljskog statusa. SVIBANJ Mjesecima je trajala pat pozicija između HDZ-a i oporbe u vezi s ustavnim promjenama. Ključna prepreka dogovoru bila je 11. izborna jedinica u kojoj glasuju hrvatski državljani s prebivalištem izvan Hrvatske. Premda to dotad nije bilo regulirano Ustavom, parlamentarna opozicija htjela je iskoristiti činjenicu da bez njihove potpore nema izmjena Ustava, da se izbori za smanjivanje broja zastupnika dijaspore koji uvijek pripadnu HDZ-u. Šef SDP-a Zoran Milanović bio je tvrd. HDZ ga je plašio da će on biti kriv zbog odgađanja ulaska Hrvatske u Europsku uniju, za što su ustavne promjene bile jedan od preduvjeta, ali Milanović nije popuštao. I onda su 21. svibnja Jadranka Kosor i Milanović objavili da je ipak postignut kompromis. Dogovoreno je da se Ustavom regulira da dijaspora može glasovati isključivo u diplomatsko-konzularnim predstavništvima i to za fiksna tri zastupnika, trenutačno ih je u Saboru pet. Obje strane tumačile su ovakav ishod kao svoju pobjedu. Pomalo u sjeni događalo se nešto što će definirati hrvatsku politiku u sljedećim mjesecima. Vlada je naime u saborsku proceduru poslala izmjene Zakona o radu. Sindikati su bili najavili oštar odgovor rješenju po kojem se među ostalim produžetak kolektivnog ugovora ograničava na šest mjeseci. Ovo je poticaj za sindikate da krenu u progovore, rekao je na sjednici Vlade ministar Božidar Kalmeta u to vrijeme predsjednik GSV-a. LIPANJ Ovaj je mjeseci bio u znaku ustavnih promjena kojima se za dulji rok riješio način glasovanja dijaspore i pripadnika nacionalnih manjina. Izvan Hrvatske moći će se odsad glasati samo u diplomatsko konzularnim predstavništvima, a uvedena je i fiksna kvota od tri zastupnika. Osim Ustava mijenjan je i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. On je bio plod dogovora HDZ-a i SDSS-a o čijim bi se posljedicama mogao uskoro očitovati i Ustavni sud. Prvo je uvedeno da samo takozvane male manjine imamu dvostruko pravo glasa dok bi pripadnici srpske manjine svoje zastupnike birali na drugačiji način. Donošenje Ustavnog zakona pamtit će se i po državotvornom istupu Vesne Pusić koja se usprotivila tome da srpsko Zajedničko vijeće općina bude definirano Ustavnim zakonom. Manje srpske stranke i udruge oštro su protestirale zbog rješenja kojim je Srpsko narodno vijeće postalo krovna udruga Srba u Hrvatskoj. U lipnju se nastavilo gužvati i oko Zakona o radu. Paralelno s početkom pregovora s Vladom sindikati su započeli prikupljati potpise za referendum. Ubrzo su istupili i iz pregovora. Početkom lipnja započeo je na Vrhovnom sudu i žalbeni postupak u slučajevima garaža i selotejp. Branimir Glavaš, u to vrijeme već odavno u BiH, uputio je žalbu od 82 stranice. SRPANJ Vrhovni je sud potvrdio presudu Glavašu, ali je kaznu smanjio s deset na osam godina. On je nastavio napadati Vladu koja se međutim tijekom ovog mjeseca bavila drugačijim problemima. Naime sindikati su uspjeli skupiti zastrašujućih 813.016 potpisa, što su naravno svi protumačili kao neizravni referendum o nepovjerenju Vladi. Kako bi neutralizirali ovaj šokantan događaj Vlada i HDZ pokrenuli su političko pravnu trakavicu kojom su na kraju uspjeli izbjeći referendum. Sredinom srpnja sindikati su uz neviđenu medijsku pompu doteglili kutije u zgradu Sabora i predali ih njegovom predsjedniku Luki Bebiću.
Osim sindikata Vladu i HDZ zaskočio je koalicijski partner HSLS i njegov predsjednik Darinko Kosor. Liberali su nezadovoljni svojim statusom naime odlučili napustiti vladajuću koaliciju koja je u prvi mah izgledala da bi mogla pasti da bi se odmah pribrala. I brzom koordiniranom akcijom osigurala da ubuduće ima – još više zastupnika. Naime zastupnici HSLS-a istupili su iz stranke, a ubrzo im se pridružio i HNS-ov prebjeg Zlatko Horvat pa su formirali zastupnički klub i svi skupa nastavili podržavati Jadranku Kosor. Negdje pred kraj mjeseca iz pritvora je izašao Damir Polančec ogorčen i oran za žestoki fajt s vodstvom svoje nekadašnje stranke. KOLOVOZ Krajem ovog mjeseca Sabor je izglasao rebalans proračuna kojim je ovaj na zaprepaštenje i ogorčenje oporbe i gospodarskih analitičara umjesto da se smanji na rashodovnoj strani povećan za dodatnih 898,3 milijuna kuna. Međutim, tih se dana dogodilo nešto što će zagorčati život HDZ-u puno više od zlobnih komentara o njihovim sposobnostima da krešu javnu potrošnju. Naime tijekom godišnjeg odmora u iznajmljenom apartmanu u Vodicama uhićena je vlasnica Fimi-medije Nevenka Jurak. Teretilo je se za izvlačenje novaca iz državnih tvrtki, a cifra koja se spominjala bila tada na relativno niskih 16,5 milijuna kuna. A onaj čijim će uhićenjem ova afera eksplodirati prvi se puta ukazao javnosti nakon što je početkom godine naglavačke izbačen iz HDZ-a.
Psi laju, a karavane prolaze, odgovorio je s osmijehom Ivo Sanader 30. kolovoza tijekom prvog javnog istupa nakon što izbačen iz HDZ-a na pitanje boji li se istraga u Hrvatskoj. Nakon što se gotovo mjesec dana odmarao u SAD-u, preplanuo i dobro raspoložen, Sanader se pojavio na Europskom forumu u tirolskom selu Alpbachu u Austriji. Rekao je da se ne ne namjerava vraćati u politiku, odbacio bilo kakvu mogućnost da ima veze i s Fimi-mediom i HYPO bankom i potom svoju energiju usmjerio na promišljanje budućnosti BiH 15 godina nakon potpisivanja Daytona. Sanader je ponudio program od šest točaka za spas i boljitak BiH. RUJAN Vruća politička jesen, fraza kojom se iz godine u godinu najavljuje pokretanje političke sezone nakon redovitog ljetnog odmora koji si priušte političari, u 2010. godini dobila je svoj puni smisao. Rujan je nabijen dalekosežnim političkim odlukama i zbivanjima koja će iz temelja uzdrmati političku scenu u Hrvatskoj.
Prvu polovicu rujna 2010. obilježio je Vladin manevar kojim je izbjegla ispunjavanje volje više od 700 tisuća ljudi koji su tražili izlazak na referendum o Zakonu o radu. Vlada je prvo pokušala rušiti referendum smiješnim tvrdnjama kako su potpisi nevažeći jer papiri na kojima su skupljani potpisi nisu pravilno uvezani ili ljudi osobno nisu upisivali sve podatke ili su se potpisivali u mjestu udaljenom od njihovog prebivališta. Kada su shvatili da su im izgovori preprozirni, osmislili su ipak ozbiljniji manevar: Vlada je povukla iz procedure svoj prijedlog Zakon o radu, Sabor je prebacio na Ustavni sud odgovornost za donošenje konačnog pravorijeka o tome treba li se obvezujući referendum održati ili ne, da bi Ustavni sud na kraju presudio kako referendum, nakon povlačenja zakona, nije nužno provesti. Konačni čavao u lijes prvog referendumskog zahtjeva za koji se u Hrvatskoj izjasnio dovoljan broj birača, zabili su sami sindikati nagodivši se s Vladom da odustanu od referenduma o ZOR-u u korist budućeg sasvim drugog referenduma – referenduma o referendumu…Pametnome dosta.
Antikorupcijska akcija u rujnu je dobila sasvim konkretne obrise koji su jasno ocrtavali činjenicu da istraga DORH-a u aferi Fimi Media cilja na sam vrh politike – bivšeg premijera Ivu Sanadera. Njegov bliski suradnik, bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec pred povjerenstvom za Inu posvjedočio je o uključenosti čitavog predsjedništva vladajućeg HDZ-a, na čelu s Jadrankom Kosor, u odlučivanje o dilu između Ine i MOL-a. Potom je promptno izbačen iz stranke. Bivši šef HEP-a Ivan Mravak nagodio se s DORH-om po principu oprosnica za “pjevanje” o Sanaderu, a u zadnjim danima rujna u ruke USKOK-u konačno pada i Mladen Barišić, rizničar HDZ-a, dugogodišnji intimus Ive Sanadera, i pokazat će se ubrzo – ključna osoba za izvlačenje novca iz javnih tvrtki i ključni svjedok protiv samog Sanadera. LISTOPAD Milozvučni poj iz Gajeve ulice odzvanja tijekom listopada i studenog, i poput Hamelinskog svirača uvlači u USKOK-ovu prostoriju za saslušanje sve više “uglednika” i bivših uglednika iz redova Vlade i HDZ-a. Bivši ministar Ivica Kirin propjevao je o izvlačenju novca iz MUP-a preko FimiMedije, Mravak u USKOK-u pjeva danonoćno, o prijetnjama ministra financija Ivana Šukera “pjeva” USKOK-ov pouzdanik Damir Mihanović, a Mladen Barišić i Nevenka Jurak u duetu poju o tome kome su i kako su torbe pune novca iz reketiranih javnog tvrtki nosili u torbama Ivi Sanaderu, ali i u središnjicu HDZ-a. I bivši premijer Ivo Sanader, koji se konačno vraća u zemlju iz ilegale, odlučio je pred saborskim povjerenstvom za Inu trubiti o tome kako je o svim odlukama glede Ine i Mol-a više puta raspravljalo predsjedništvo stranke i kako je osobno naredio Jadranki Kosor da se sa Šukerom i Polančecom uključi u pregovore o Ini.
Kreće otvoreni rat Sanadera i njegove nasljednice: on njoj poručuje da će u jamu upasti onaj tko ju drugom kopa, a on uzvraća kako ju njegove prijetnje neće zaustaviti borbi protiv kriminala. Sanaderov povratak u Sabor prati jedna od najmučnijih scena u povijesti domaćeg parlamentarizma: HDZ-ovci bivšeg šefa seljakaju po sabornici ne dozvoljavajući mu da sjedne na mjesto koje mu je bilo određeno.
Pala je i prva presuda u nizu istraga pokrenutih protiv nekada ključnih ljudi vladajućeg HDZ-a: Damir Polančec u postupku o “lažnoj studiji o konvalidaciji” osuđen je na 1,3 godine zatvora. Dan nakon presude tvrdi: Vladimir Šeks i Jadranka Kosor nudili su mi bolju prođu na sudu ako optužim Sanadera, a Šeks je unaprijed znao koliku će mi kaznu dosuditi sudac Turudić.
SDP-ov zahtjev za glasanjem o nepovjerenju Vladi pada u Saboru nakon eksplozivne rasprave u kojoj Vladimir Šeks čak prijeti ustavnom zabranom SDP-a. STUDENI Projekt “Isprika/izvinjenje” hrvatskog predsjednika Ive Josipovića i Borisa Tadića nakratko je početkom studenog gurnula u drugi plan i antikorupcijske istrage i obračun na relaciji HDZ-bivši šef Sanader. “Došao sam se pokloniti žrtvama i odati im poštovanje, još jednom uputiti riječi izvinjenja i iskreno žaljenje. Došao sam stvoriti mogućnost da Srbija i Hrvatska okrenu novu stranicu, da djeca ne budu opterećena vremenom koje je bilo”, izgovorio je srbijanski predsjednik Tadić riječi isprike nakon polaganja vijenaca na Ovčari. Vukovar je tako, 19 godina nakon stravičnog masakra na Ovčari, dočekao riječi isprike, a obitelji srpskih civila pobijenih u Paulin dvoru dobile su zadovoljštinu u sličnim riječima hrvatskog predsjednika Ive Josipovića.
Studeni je doslovno leden za premijerku Jadranku Kosor: u Saboru brani rebalans proračuna kojim jasno odustaje od prethodno najavljivanih bolnih rezova i reformi i u predizbornom tonu obećava kako će biti “novca za sve – za mirovine, plaće, porodiljne naknade, branitelje”. Oporba i ekonomska stručna javnost upozoravaju kako tako formiran proračun ne jamči nikakvu nadu u pokretanje razvojnog zamašnjaka krizom devastirane zemlje. Na drugom frontu još je teže: Ivo Sanader, nervozan jer je sve jasnije da DORH-ova i USKOK-ova istraga o korupciji vodi ravno u njegovo dvorište, koristi svaku priliku da javno prozove svoju nasljednicu. Optužuje ju da ga, u komplotu sa Vladimirom Šeksom, politički progoni kako bi prikrila vlastitu nesposobnost da riješi goruće probleme države. Iako je samo koji tjedan ranije glavni tajnik stranke Branko Bačić tvrdio da nema istrage o financiranju HDZ-a, u javnost izlaze podaci da USKOK itekako ispituje postojanje crnih fondova u HDZ-u, način na koji je kupljen velebni Sanaderov BMW, a u javnost izlazi i činjenica da je rizničar Mladen Barišić predao Kosorici i Bačiću više od dva milijuna kuna u kešu. Oveća hrpa novca u stranačku je blagajnu ušla 01.srpnja 2009. godine, na dan kada je otišao Sanader, čelnici HDZ-a predali su ga uskoku znatno kasnije. Na oltar antikorupcijske akcije padaju nove HDZ-ove žrtve: uhićen je Vinko Mladineo. šef fonda za zaštitu okoliša kojemu je nadređena Marina Matulović-Dropulić, zbog FimiMedije četvorica direktora u HAC-u ponovno završavaju u pritvoru, jedan od njih, javljaju mediji, u svom iskazu tereti i ministra Božidara Kalmetu. Crta podvučena pod antikorupcijsku računicu u studenom kaže: ukupno je šest vladinih ministarstava uvučeno u aferu FimiMedija. PROSINAC Prvi veliki snijeg u Europi 2010. godine ne može pokriti svu bijedu neuspjeha Hrvatske da u 19 godina postojanja uspostavi funkcionirajuće mehanizme pravne i pravedne države koja bi onemogućila kontinuiranu pljačku novca poreznih obveznika od strane samog vrha političke vlasti. Bivšeg hrvatskog premijera Ivu Sanadera, koji je punih sedam godina bio neprikosnoveni Bog situacije i ušminkano europsko lice Hrvatske, austrijski policajci 10. prosinca uhićuju nasred autoputa, u pokušaju bijega od istrage i pritvora koju protiv njega dan ranije, 9.prosinca pokreće pokreće DORH. Osam sati trebalo je proći prije nego li se u Hrvatskom saboru provela relativno jednostavna procedura skidanja imuniteta Sanaderu, manje od dva sata trebalo je Sanaderu da, nakon što se proširila vijest da Bajić traži njegovo uhićenje, spakira kofere i mirno, bez prepreka napusti zemlju u volkswagen bubi njegove kćeri Brune. Istoga dana kada i protiv Sanadera, pokrenuta je i istraga, te je uhićen i vlasnik Diokija i Novog lista Robert Ježić, pod sumnjom da je Dioki nezakonito dobivao povoljniju struju i kredite od HEP-a.
Iz dana u dan stižu vijesti o nevjerojatnim milijunima u europskoj valuti koji se otkrivaju na računima Sanadera, njegove rodbine i povezanih osoba u Hrvatskoj, Austriji, Lihtenštajnu… Kaznena prijava podignuta u Austriji zbog pranja novca sada ima prioritet, te pitanje je hoćemo li i u nadolazećoj 2011. vidjeti Sanadera u domovini…
