Subota je u Razkrižju bila uzbudljiv dan / Foto Denis LOVROVIĆ
U 10 kuća živi 35 ljudi, među njima je i sedam hrvatskih državljana, formalno žive u Hrvatskoj, realno u Sloveniji, a žele da realno bude i formalno. Ti su ljudi prometno, medicinski, socijalno, dijelom i obrazovno odsječeni od Slovenije, a neki od njih žive samo na nekoliko metara od nje, i ničime nisu povezani s Hrvatskom
Kuću sam izgradio za vrijeme Jugoslavije, tko je tada znao za granice, izjavio je Martin Baumgartner, vlasnik jedne od deset kuća u slovenskoj pograničnoj općini Razkrižje koje su arbitražnom odlukom ina hrvatskom teritoriju. Ta je odluka cementirala stanje tih deset obitelji koje su svime povezane s Razkrižjem, ničime s obližnjom Štrigovom, a kojima utvrđivanje granice po katastru stvara goleme probleme. U tih 10 kuća živi 35 ljudi, među njima je i sedam hrvatskih državljana, formalno žive u Hrvatskoj, realno u Sloveniji, a žele da realno bude i formalno.
Ti su ljudi prometno, medicinski, socijalno, dijelom i obrazovno odsječeni od Slovenije, a neki od njih žive samo na nekoliko metara od nje, i ničime nisu povezani s Hrvatskom. Do Baumgarntnera ne može doći hitna pomoć, jer jedina cesta vodi iz Slovenije, a njegova je kuća u Hrvatskoj. Do njega ne može doći ni patronažna sestra, sva infrastruktura mu je pripojena na slovensku stranu, osim struje koju mu isporučuje hrvatski distributer.
Zbog arbitražne odluke u Razkrižje je došao i slovenski premijer Miro Cerar
Do njegove je kuće nemoguće izgraditi cestu koja bi ga spojila s Hrvatskom jer je iza njegove kuće brdo. Čak i da ga se poveže s Hrvatskom, a njegova je kuća katastarski i arbitražno u Hrvatskoj, on bi i dalje htio ostati u Sloveniji. Do osnove škole u Razkrižju je nekoliko stotina metara i na slovenskom je jeziku, do škole u Štrigovi nekoliko kilometara i na hrvatskom je jeziku.
Državna granica u pograničnoj općini Razkrižje
Uzbudljiv dan
Subota je u Razkrižju bila uzbudljiv dan. Zbog arbitražne odluke u tu je općinu od 1.350 stanovnika, došao slovenski premijer Miro Cerar i sastao se s načelnikom Stankom Ivanušičem i predstavnicima deset obitelji. Taj je sastanak održan u rano poslijepodne, a u predvečernjim je satima počela proslava Dana općine. Razkrižje slavi 19 godina općinske samostalnosti i djelomične suverenosti. Razkrižje je tipična slovenska pogranična općina. Mirna, kuće djeluju uredno, a njihovi vrtovi i travnjaci su uređeni.
Slučaj kuće Bedekovič
Automobil Novog lista riječkih registracija zagolicao je znatiželju ljubaznih i na razgovor spremnih stanovnika Razkrižja. Malo su se čudili tome da riječki dnevni list zanima što se zbiva u Razkrižju, a to bi samo potaknulo njihovu razgovorljivost i nenapadnu radoznalost. Razgovor bi vrlo brzo s granične odlutao na nogometnu temu i Matjaža Keka. Izidor tvrdi da je Slovenski nogometni savez napravio ozbiljnu pogrešku kada je smijenio Keka.
– Odveo nas je na Svjetsko prvenstva, a nismo imali bog zna kakve igrače. A onda – jedan poraz i fijuuu, opisuje nedavnu nogometnu povijest »dežele« Izidor. Keka je upoznao Kunčić, sjeća ga se još kao igrača koji je jednom zgodom još za igračke karijere u NK »Mariboru« gostovao u obližnjem Ljutomeru. »Imao je jak udarac, opalio je tako da je gol prevrnuo«. Kunčić je sportski povezan s Rijekom. Igrao je pikado zajedno s Goranom Protegom i s njim je osvojio desetak titula prvaka Europe.
Ovih tjedana obnavlja se glavna cesta kroz općinu i to, kako kažu stanovnici, stvarno treba napraviti. Pograničnim problemima bave se ponajprije oni koji su njima pogođeni, članovi deset obitelji i načelnik Ivanušič. Ostali suosjećaju sa svojim sumještanima i svi redom ističu dobre odnose s ljudima s druge strane granice, sa stanovnicima Štrigove.
U lokalnom kafiću vatrogasac Izidor tumači nam da su neki ljudi gradili kuće u Hrvatskoj jer im je to bilo jeftinije, a iz Štrigove se tim kućama ne može prići. Taj je kafić kao gostiona otvoren 1861. godine, mijenjao je više vlasnika, a dobra pogranična suradnja vidi se i u hrvatskim pivima u frižiderima kafića.
– Nema ceste iz Štrigove, ne može je ni biti. Može se izgraditi tunel što je besmisleno, a i Hrvatska će u Schengen, analizira Izidor. Osvrnuo se i na arbitražnu odluku. Njome, barem kada je riječ o Razkrižju nije zadovoljan, jer »bolje bi se vatrogasci iz Štrigove i Razkrižja dogovorili«. Ni Piranski zaljev ni Savudrijska vala ga ne zanimaju previše.
– Meni ona voda ništa ne znači. Brodovi su i dosad mogli do Kopra. Trebalo je gledati na ljude, zaključuje Izidor.
Mještanin Danijel nema nikakvih problema s granicom, a ni sa susjednom zemljom jer »imam ženu iz Hrvatske«.
– Nema nikakvih problema među ljudima. Samo jednom samo imao problema. Vozio sam kombi i zaustavila me policija. Pitali su me što vozim, Kažem im ja »knjige«, a u auto je bilo dosta oružja. Pitaju me »kakve su ti to knjige«, a ja im odgovorim »sabrana djela Janeza Janše«, priča šali sklon Danijel.
Križni put
Ali, do šale nije profesorici slovenskog jezika u osnovnoj školi u Razkrižju Cvetki Mesarić. Ona je premijeru Ceraru održala dvadesetominutni govor o problemima stanovnika deset kuća. Započela je time da od 1991. godine oni proživljavaju križni put. Pozivala se na Frana Levstika, Primoža Trubara, Ivana Cankara, Valentina Vodnika, to da »nije Slovenija samo Ljubljana«. A problemi su stvarni. Nju i njenog supruga su vlasti obavještavale da im djeca moraju u školu u Štrigovu, iako su slovenski državljani. Stizale su im opomene zbog toga što im djeca ne idu u školu u Štrigovu nego u Razkrižje, strahovali su da će im djecu jednoga dana samo prebaciti na školovanje u Štrigovu.
Emil Bedekovič sa suprugom
Jednoga dana samo su im »prebacili« distributera električne energije, bez njihove suglasnosti. Slovenska elektroprivreda ih je »precvikala«, a hrvatska pripojila. Od Cerara je zatražila da se usvoji poseban zakon za dodatnu korekciju granice na tom području, što je Cerar odbio ustvrdivši da takav zakon nije moguće donijeti. Život uz granicu, svakako u Razkrižju, zna biti apsurdan. Mesarić je navela primjer osobe hrvatskog državljanstva pogođene graničnim problemom. Ta osoba ne može dobiti posao u Sloveniji zato što nema slovenskog državljanstvo, a u Hrvatskoj ne može dobiti posao zato što se nije školovala u Hrvatskoj nego Sloveniji.
Najzaposleniji čovjek posljednjih dana u Razkrižju je načelnik Stanko Ivanušič. Posljednjih dana jedva da je spavao. Više je puta putovao u Ljubljanu zbog arbitražne odluke, a u Razkrižju se osim arbitražom bavio proslavom Dana općine, odlukom o proglašenju bivšeg ministra Božidara Voljča počasnim građaninom Razkrižja, radovima na glavnoj cesti. Problem nam objašnjava na slučaju kuće Emila Bedekoviča.
– U tom dijelu, osim njegove kuće, sve je u Sloveniji. On ničime nije povezan s Hrvatskom i problem bi bio riješen da se granica pomakne za samo deset metara i da mu kuća »uđe« u Sloveniju. Teritorij nije sporan, zemlja neka mu ostane u Hrvatskoj, kazuje na načelnik.
Burna granična povijest
Arbitražna odluka nije ništa riješila, »njen je učinak suprotan od rješenje«, govori Ivanušič, a problem je začet prije više od 90 godina. Ivanušič nam objašnjava da je Sud u obzir uzeo katastarsku granicu iz 1925.-1926. godine, a zašto je ona tada tako određena nikome nije jasno. Razkrižje je imalo burnu graničnu povijest (zajedno sa Štrigovom) nakon Drugog svjetskog rata. Godine 1945. i Razkrižje i Štrigova su pripali Sloveniji, a 1946. godine sve se promijenilo, pa su i Štrigova i Razkrižje pripali Hrvatskoj.
Stanovnici Razkrižja time nisu bili zadovoljni, žalili su se komisiji koja je utvrđivala republičke granice, otputovali u Beograd i na koncu je odlučeno da će Štrigova biti u Hrvatskoj, a Razkrižje u Sloveniji. Ljudi koji žive u deset kuća u Hrvatskoj čitav su svoj život vezani uz Sloveniju i u njihovim zahtjevima nije riječ ni o kakvom teritoriju nego o tomu da ljudima granice ne ide kroz dvorište, pojašnjava Ivanušič, inače uspješni, prvi i zasad još uvijek jedini, načelnik Razkrižja otkako je postalo općina. Ono što neprekidno naglašava su jako dobri odnosi sa susjedima iz Štrigove. U petak navečer gostovao je na Radio Mariboru zajedno sa štrigovskim kolegom Stanislavom Rebernikom.
– Jako je važno to što smo mi za mir i suradnju. Ako zaoštrimo mi na lokalnoj razini, onda nikada nećemo riješiti problem. Mi ovdje međusobno nemamo nikakvih problema. Evo, većina igrača štrigovske »Sloge« su naši dečki iz Slovenije, govori Ivanušič. Sport nije jedino područje suradnje dvije pogranične općine. Na području Razkrižja planiraju napraviti zajednički pročistač voda (što ne ovisi samo o njihovoj volji nego i o međudržavnoj suradnji) jer nema nikakve logike da Razkrižje izgradi svoj pročistač voda, a da potom Štrigova svoj pročistač izgradi 300 metara dalje.
Budemo li zajedno s hrvatskom stranom implemenitrali arbitražnu odluku, onda bismo maknuli vojsku s Trdinovog vrha, odnosno Svete Gere, izjavio je slovenski premijer Miro Cerar u Razkrižju novinarima nakon sastanka mještanima te pogranične slovenske općine. Cerar je kazao kako po arbitraži vojarna koja se nalazi na Svetoj Geri pripada hrvatskoj strani, a implementacije arbitražne odluke mora biti organizirana i dogovorna i Sveta Gera nije jedina točka na kojoj treba provesti sporazum.
Cerar je na sastanku s mještanima Razkrižja izjavio da će vlada uskoro formirati posebnu radnu skupinu za provedbu arbitraže, a hrvatskom kolegi Andreju Plenkoviću će 12. srpnja na sastanku u Ljubljani iznijet svoj pogled na to kako provesti arbitražnu odluku. Slovenski se premijer osvrnuo i na hrvatske političare koji tvrde da ništa nije iznad Hrvatskog sabora ustvrdivši da to nije točno. Naime, iznad svakog parlamenta je međunarodo pravo, pravo Europsko unije, koje obvezuje.
Cerar se nada uspostavi konstruktivnog dijaloga s Hrvatskom i namjerava stvarati ozračje strpljivog dijaloga. Sve je Slovence pozvao na to da se uzdrže od bilo kakvih incidenata i da pokažu da sa susjednom zemljom žele razgovarati. Izrazio je nadu da će obje zemlje – i Slovenija i Hrvatska – pokazati da su odgovorne članice Europske unije, a nada se i da će Hrvatska što prije ući u Schengen.
Ivanušič je Ceraru predložio da se formira ekspertna skupina koja bi obišla svih deset kuća i rješavala svaki slučaj pojedinačno. Namjerava surađivati prvo s kolegama iz Štrigove, zatim s Međimurskom županijom, a bude li dogovora s njima bi zajedno otišao i u Vladu Hrvatske da prikaže stanje i problem.
Hrvatska voda
Nemaju svi kojima granica prolazi kroz dvorište problema. Među njima je Dragutin Kunčić, vinar iz Banfija (Hrvatska) čija je kuća, većina vinograda i vinski podrum u Hrvatskoj, a kuća njegovog sina, udaljena desetak metara od njegove je u Sloveniji. Parcela je takva, samo na jednom mjestu je njegov sin mogao graditi kuću i na tom mjestu, u Sloveniji, ju je i izgradio.
– Moj sin je išao u školu u Sloveniji, u Razkrižju. Završio je studij agronomije u Mariboru. Njegova supruga je Slovenka koja je završila agronomiju i jedina je Slovenka magistra agronomije koja radi u Hrvatskoj, u našem OPG-u i prima plaću u kunama, govori Kunčić. Ponosi se svojim vinima, njihovim međunarodnim nagradama i ne smeta mu to što je sedam posto njegovih vinograda u Sloveniji, a 93 posto u Hrvatskoj. Sin, kada je gradio kuću u Sloveniji, iskoristio je jednu zemljopisnu prednost Hrvatske i očeve kuće. Ona je na višem položaju, voda ima prirodan pad, pa u njegovu kuću u Sloveniju voda dotječe iz Hrvatske.
