Ulaz u rudarsko okno ograđen je i zaključan lancem / snimka D. ROMAC
Krajem mjeseca održat će se pokop žrtava, u prisutnosti državnog i crkvenog vrha, no slovenski političari ističu kako ova tema ne izaziva pozornost u Hrvatskoj iako među žrtvama ima Hrvata
Huda jama, koja u svojoj utrobi krije jednu od najvećih tragedija s konca Drugog svjetskog rata na ovim prostorima, zlokobno je i mračno mjesto. Gusta šuma i visoke jele skrivaju ulaz u masovnu grobnicu u napuštenom rudarskom oknu, u kojem su pronađeni ostaci ljudi koji su skončali na osobito okrutan način. Njihovi egzekutori natjerali su žrtve vezane i žive u napušteni rudnik i onda s nekoliko pregrada zazidali izlaze, ostavivši ih da u neopisivim mukama skončaju duboko pod zemljom.
Huda jama danas je skoro ista kao i prije sedam godina, osim što do mjesta tragedije sada vode putokazi. Ulaz u rudarsko okno Barbara, u kojem se nalaze posmrtni ostaci 778 ubijenih Slovenaca i Hrvata, vojnika i civila, ograđen je i zaključan lancem. Ulaz je dopušten samo forenzičarima, patolozima, ali i rudarskim tehničarima koji nastavljaju radove na iskapanju novih žrtava i koji nisu baš bili razgovorljivi. Na vratima nas je dočekala obavijest u kojoj stoji da je investitor radova na iskapanju posmrtnih ostataka slovensko Ministarstvo rada te da je jedino ono ovlašteno komunicirati s javnošću.
Teško pitanje
Tim smo se povodom odmah obratili generalnoj direktorici direktorata za invalide, vojne veterane i žrtve ratnog nasilja Dragici Bac, na što su nas, vrlo profesionalno, samo nekoliko minuta kasnije nazvali iz njezinog ministarstva, uz objašnjenje kako nam, na žalost, ne mogu dopustiti ulaz u rudnik gdje se izvode radovi, i to »zbog naše sigurnosti«.
Premda je od otkrića ovog stravičnog zločina prošlo sedam godina, tek ovih dana započeo je prijenos posmrtnih ostataka 778 ljudi koji su pronađeni u prvom rudarskom oknu na mariborsko groblje Dobrava, gdje će krajem mjeseca biti održan dostojanstven ispraćaj i pokop žrtava u prisutnosti državnog i crkvenog vrha.
Time Slovenija napokon počinje rješavati ovo teško pitanje, budući da su kosti ubijenih svih ovih godina ležale zaboravljene gotovo na istom mjestu gdje su i pronađene – svaki skelet u svom plastičnom sanduku, gajbi, svaka gajba sa svojom karticom s brojem, poslagana jedna do druge na metalnim policama duž zloglasnog rudarskog okna. Odgovorni su se prepucavali oko toga što s njima napraviti, a ekshumacija ostalih žrtava u tom rudniku – računa se da ih u oknu ima još između 2.200 i 2.500 – zbog nedostatka sredstava nije mogla ni započeti.
Bilo je i ideja da se napravi kosturnica unutar rudnika, čime bi mjesto stradanja za žrtve Hude jame postalo i njihova masovna grobnica, što je osobito užasavajuće. Srećom, od toga se ipak odustalo.
U Sjedinjenim Američkim Državama državna administracija skrbi za 135 nacionalnih groblja u 40 saveznih država, a 210 tisuća američkih žrtava u inozemstvu pokopano je na 25 stalnih počivališta i 27 spomen -groblja u 16 stranih država, za što također skrbi državna administracija. Velika Britanija pak skrbi za 1,7 milijuna grobova poginulih pripadnika oružanih snaga iz Prvog i Drugog svjetskog rata, poginulih u 154 države. Njemačka svoje mrtve okuplja na posebnim grobljima u pojedinim državama. U Sloveniji Nijemci mrtve donose na tri groblja, u Ljubljani, Kranju i Celju, dok Italija svoje mrtve odvozi preko granice u Italiju, gdje ih pokapa na jednom vojničkom groblju.
Simbolična razina
Iako s prijenosom posmrtnih ostataka na groblje u Maribor nisu svi zadovoljni, primjerice Crkva i najveća opozicijska stranka Janeza Janše, Jože Dežman, šef vladine komisije za rješavanje problema prikrivenih grobišta, povjesničar i vodeći slovenski autoritet kada je riječ o poslijeratnim likvidacijama, kaže nam da je Maribor bio jedino moguće rješenje jer grobnicu nije bilo moguće napraviti na samom mjestu stradanja, ni u obližnjem nekadašnjem logoru Teharje, odakle su žrtve dovedene na ovo mjesto. Osim toga, objašnjava Dežman, mariborsko groblje već ima takvu tradiciju i prikladna obilježja.
Sve to što se ovih dana događa u i oko Hude jame ne izaziva osobitu pozornost u Hrvatskoj. Kolikogod je otkriće Hude jame prije sedam godina šokiralo cijelu Hrvatsku, danas šokira potpuna nezainteresiranost službenih državnih struktura, što svjedoči i neshvatljivom manjku pijeteta, koji najavljeni dolazak predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović na ispraćaj posmrtnih ostataka u Dobravu kod Maribora samo donekle može ublažiti, i to samo na simboličnoj razini. Problem posmrtnih ostataka žrtava u Hudoj jami, dakako, nije samo problem Slovenije. Po otkriću Hude jame mjesto zločina posjetili su tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor i njezin tadašnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko, kojega je prizor u Hudoj jami prestravio i koji je rekao da samo »bolesni um to može učiniti«.
Bez dogovora
U Hudoj jami skončali su slovenski bjelogardejci i civili, ali računa se da je podjednak broj žrtava iz Hrvatske, poput domobrana koji su na svoje stratište dovođeni sa željezničke postaje u Laškom i civila. No dok je u Sloveniji ispraćaj posmrtnih ostataka žrtava iz Hude jame u Maribor prošlog ponedjeljka, u prisutnosti predsjednika države i drugih najviših dužnosnika, iskorišten kao simboličan čin nacionalne pomirbe, iz Hrvatske na taj ispraćaj službeno nitko nije došao, iako su nam u Sloveniji kazali kako je Hrvatska bila službeno obaviještena o svim događajima vezanim za posmrtne ostatke iz Hude jame.
To je i u Sloveniji izazvalo samo čuđenje. Kako nam je objasnio Jože Dežman, Hrvatska i Slovenija imaju potpisan međunarodni sporazum o grobištima, po kojem se Hrvatska dužna odrediti prema svojim državljanima koji su ubijeni i pokopani u Sloveniji. Slovenija od Hrvatske još uvijek čeka odgovor što će Hrvatska učiniti s hrvatskim žrtvama.
»U mjestu Košnica kod Celja, nedaleko od Hude jame, pronašli smo više od 300 tijela za koje se pokazalo da su Nijemci i Hrvati. Nijemci su se odmah javili, ali su se prvi put javili Hrvati, tako da se sada moramo dogovoriti što ćemo napraviti s mrtvima. Kada smo, međutim, na aerodromu Cerklje iskopali 177 vojnika, koji su nedvojbeno Hrvati, na našu službenu obavijest vlada Zorana Milanovića odgovorila je da je to ne zanima. Mislim da bi bilo dobro da Hrvatsku to počne zanimati, jer Hrvatska mora donijeti odluku o tome hoće li te mrtve ostaviti tamo gdje jesu ili će ih, recimo, okupiti u jednoj zajedničkoj grobnici.
Isto vrijedi i za mrtve iz Hude jame«, kazao nam je Dežman, dodavši da slovenski istražitelji računaju da se dublje u rudarskom oknu nalaze ostaci još više od dvije tisuće trupala, čije je iznošenje tek sada započelo.
I Mitja Ferenc, slovenski povjesničar i također član vladine komisije za prikrivena grobišta, koji se proteklih godina snažno angažirao da se žrtve iz Hude jame zbrinu na primjeren, pijetetan način, uporno odbijajući ideju da se kosturnica napravi u samom rudniku, očekuje da se Hrvatska napokon odluči što će napraviti s grobovima i posmrtnim ostacima Hrvata koje stalno otkrivaju u Sloveniji. »Imamo dojam da na hrvatskoj strani nemamo sugovornika koji bi o tome odlučio«, kazao nam je Ferenc, ispričavši kako je nedavno bio na jednom sastanku na kojem se o tome razgovaralo. Na tom je sastanku bio i hrvatski ministar kulture Zlatko Hasanbegović, no, kako nam je rekao Ferenc, bilo je to u trenutku kada je već bilo jasno da će vlada pasti i nije bilo nikakvog dogovora. U tome možda ne bi bilo ništa čudno da ministar Hasanbegović nije jedan od onih koji ekstenzivno eksploatiraju pitanje žrtava komunističkog režima na dnevnopolitičkoj razini, da bi potpuno zakazao kada je riječ o rješavanju temeljnog problema tih istih žrtava. Sve žrtve izvansudskih likvidacija, bez obzira na svoju eventualnu krivnju, kako one ekshumirane, tako i one koje na ekshumaciju još čekaju, imaju pravo na dostojanstven pokop.
