SISAK – »Ministar graditeljstva Darko Horvat najavio je u nedjelju da se kreće u brzu obnovu sisačkog hotela Panonija, nakon što je detaljnim pregledom utvrđeno da mu nisu oštećeni osnovni konstrukcijski dijelovi i da je statički siguran za prihvat oko 160 stanovnika Siska i okolice«, pisalo je neki dan na portalima, čulo se u radijskim i televizijskim emisijama. U utorak pred hotelom Panonija ni radnika ni radova.

– Dobar dan, velimo čovjeku kraj šanka hotelskog kafića.

– Dobar dan. Jeste li vi statičari? – pita on.

– Nažalost, nismo. A preuređuje li se već, pitamo mi.

– Već se useljavati počelo, na to će on.

Da se nije nasmijao čovjek, inače hotelski kućni majstor koji nam je i kavu skuhao dok smo direktora i vlasnika Ivicu Kneževića čekali, bome bismo zagucali foru. Evo direktora. Veli kako mu je u razgovoru s ministrom Horvatom, s gradonačelnicom, dogradonačelnicima i ostalim političarima dano do znanja da oni nastoje definitivno smjestiti u hotel 100, 150 ljudi.

– To su tražili po hitnom postupku pogotovo za one koji ni kontejner nemaju da se smjeste u hotel Panonija. Oni su mislili da su tu manje štete, pa ćemo malo ožbukat, prikrpat i to napraviti. Međutim, ja sam na svoju ruku tražio statičare koji su radili najveće objekte po Hrvatskoj, oni su trenutačno tu i napravit će detaljan pregled objekta. Kroz određen period, dan, dva, pet, napravit će idejno rješenje sanacije hotela da se ne dogodi da samo ožbukamo zidove i smjestimo ljude unutra pa da se nešto dogodi ako opet zatrese. Bila bi to katastrofa za te ljude koji su i inače pod stresom. Mi moramo objekt napraviti kako bog zapovijeda, ističe Knežević.

Polako i sigurno

Kad bude gotovo idejno rješenje, napravit će se i troškovnik radova gdje će se točno znati koliko košta da se objekt stavi u funkciju.

– Na koncu samo je pitanje kroz koje se vrijeme može sve obnoviti, je li to mjesec dana, dva mjeseca. Za osam, deset dana to je najvjerojatnije nemoguće izvesti. Taj proces mora potrajati, reći ću grubo, i do dva mjeseca. Ako je i dva mjeseca, ne vjerujem nažalost da će kroz to vrijeme ljudi useliti u svoje kuće. To će trebati i godina dana dok se nekima ne sredi smještaj. Stoga nastojimo što prije obnoviti hotel i primiti te ljude, naglašava Knežević.

Na našu opasku da se, po svemu sudeći, ministar Horvat malo zaletio s izjavom, Knežević kaže da se zaletio,ali po naputcima drugih. Jest, u prvom mahu statičari su udijelili objektu žutu naljepnicu, ali…

– Kao vlasnik i direktor ne želim da se se samo formalno malo pokreči i kaže to je to. Odgovornost je na meni i ne želim je preuzeti ako sve neće biti izvedeno kako treba, poručuje Knežević.

Inače, hotel Panonija je objekt od 5.000 kvadrata, 120 ležaja je u funkciji, još četiri, pet soba se može pustiti u funkciju, restoran je velik, kuhinja je tu, sala za vjenčanja, zatreba li. Dobra volja je u Kneževića tu, ali valja to polako i sigurno.

Na minut od hotela je škola »22. lipnja«, ona u čijoj su sportskoj dvorani privremeno smješteni ljudi bez krova nad glavom. Tu su već dva tjedna. Htjeli su ih, kažu, još uvijek se to hoće, premjestiti u Brezovicu, veći prihvatni centar Crvenog križa, ali oko 60 korisnika to ne bi.

– Navodno je tamo puno ljudi, ni sanitarni čvor nije dobro riješen, navodno je bilo i boleština, a ovdje imamo skrb i sigurni smo. Tamo ne bismo išli. Htjeli su nas odvesti, ali ne damo se dok nam nešto drugo ne nađu, priča nam Svjetlana Resanović, korisnica prihvatnog centra.

Prihvatljivo im je kontejnersko naselje, ali ako ima dobar sanitarni čvor, a ne da su kontejneri, kako kaže, prazne kutije. Tad bismo možda i pristali, ali Brezovica ne dolazi u obzir. Jer, kako kaže Svjetlana, tu u sportskoj dvorani škole nikom ne smetaju, a ni škola neće skoro na ovom području drugačije nego online. Čula je za ideju s hotelom Panonija, ali nisu im o toj soluciji ništa konkretno govorili.

– Da Panonija i bude, meni to nije sigurno. To je meni k’o biti u zgradi na četvrtom, petom katu. Novi stres nam ne treba. Taman smo se počeli vraćati pomalo u normalu. A kontejneri!? Ne možeš 20, 30 ljudi smjestiti na samo jedan WC. Bojim se zaraze. Korona vlada. Brezovica ne dolazi u obzir, ni selidba ako je prazan kontejner. Komu smetamo!? Neka se malo strpe i naprave nam nešto prikladno, koliko-toliko, veli Resanović.

Čeka se struja

Traži se, dakle, dobar kontejner, onako kako smo mi krenuli tražiti kontejnersko naselje za kojeg su dan ranije u Dnevniku rekli da se samo čeka priključak na struju pa da useljavanje krene. Našli smo ga kraj stadiona NK Segeste. Kontejneri su došli iz Turske, čeka se još struja, dok je ne bude, neće biti ni stanara. Što se sanitarnog čvora tiče, navodno će se koristiti onaj na stadionu. Samo, ima Sisak još i zasad tri ovakva naselja što su već primila svoje stanovnike. U jednom od njih, tamo gdje je na asfaltiranoj »ledini« preko puta velikog trgovačkog centra 20-ak kućica i gospođa Darinka Budisavljević. Došla je tu nema dan, tek jednu noć prespavala. Tu je s kćerkom.

Foto Davor Kovačević

– Meni je dobro, ne mogu reći da nije. Čak mi je noćas bilo i pretoplo, pa sam morala grijalicu isključiti. Zasad je sve u redu, priča nam.
Njezina zgrada je za rušenje, do kontejnera je došla preko gradskih službi i brzo je, kaže, bila na redu. U jednom od kontejnera su i tuševi, hranu im dovoze i Darinka je zadovoljna u svom kontejneru na kojem piše »Jedinstvo – Krapina«. Velimo joj, sad samo treba paziti da se ne svađa s kćeri u toliko malo kvadrata.

– Ne svađam se ja ni s kim, takav sam tip, a da se u ovom stanju svađamo, bila bi sramota, mudro će Budisavljević.

Vrata do nje živi njezina susjeda. Ne bi u novine ni slikom ni imenom, a priznaje da su se, suprug njezin i ona, nakon 14 dana boravka u kući s crvenom naljepnicom konačno prvu noć naspavali.

Zvali su je iz Grada, ponudili ovu opciju smještaja i makar ima ljudi koji čekaju bolje, oni se i nisu premišljali nakon dva besana tjedna. U kontejneru najnužnije, za puno stvari i nema mjesta. Jutrom je kupljena metla, kuhalo, škovacera… Život neki kreće pomalo nanovo.