Strasno izrečena misao ministra zdravstva Viija Beroša ko se nada da će susjedi prijavljivati jedni druge u slučaju uočavanje okupljanja većih od deset ljudi zazvučala je – strašno.

Jedan od najznačajnijh socijalnih virusa što je iz laboratorija zla pušten unutar zadnjih stotinu godina počivao je naime upravo na tom i takvom postulatu: svatko je potencijalni neprijatelji zemlje i poretka zbog čega svi morate motriti na svoje susjede, rodbinu i prijatelje. I odmah ih prijaviti uočite li anomalije u misli, riječi ili dijelu. Autor mu je bio sovjetski političar Josif Visarionovič Staljin, a zahvaljujući nevjerojatnom širenju tog virusa samo u SSSR-u živote su izgubili milijuni. Pozivati danas na jedan takav totalitarni čin, koliko se god nalazili u situaciji istinske ugroze života i zdravlja, presedan je bez sličnog primjera u demokratskoj Europi. Znamo da je uistinu izmoren do krajnjih granica, znamo da mu nije ni najmanje lako borit se s pandemijom u kojoj i u našoj zemlji crne brojke stalno rastu, ali – neka ministar predahe, neka se dan-dva odmori. Pozivat ljude da postanju doušnici, cinkeri, špije, drukeri i ulizice, dakle nešto što se nalazi na samom dnu ljudskih karakternih osobina, nikad ali baš nikad nije opravdano.

Baš kao ni posezati za antikovid kaznama. Pet stotina kuna za nenošenje maske, u ovakvoj ekonomskoj krizi i psihološkoj depresiji, također ide u red jednog od većih autogolova. Jer maske nose svi u svim propisanim situacijama. Može doći do zaboravnosti koja se međusobnom interakcijom rješava u sekundi, ali to nikako nije rezon za drakonsku kaznu. Situacije u kojma se ne nose maske događaju se na izoliranim prosvjedima što ide u red sasvim drugačijih pravnih rasprava, ali nametati kaznu od 500 kuna za nenošenje maske u običnim životnim situacijama nije ništa drugo nego krajnje bespotrebno zastrašivanje građana.

A oni su, koliko prečesto djelovali krajnje podijeljeni, itekako kooperativni i ujedinjeni u želji pobjede nad boleštinom i svim dramatičnim ekonomsko-socijalnim posljedicama koje također izaziva. Hrvatska je mala, ima nas tek nešto više od četiri milijuna, i uvijek je u situaciji velikih pobjeda, sportskih primjerice, ili jednakih takvih ugroza pokazivala nevjerojatno zajedništvo. Upravo je to element na kojem Vlada i dalje treba graditi sustav za borbu protiv kovida. Ne staljinizirati, dijeliti i strašiti društvo. Sasvim suprotno homogenizirati ga! Dovesti ga do toga da prkoseći bolesti pjeva – Moju domovinu.

Ministar je gadno pogriješio. Možda se i ispriča. Ono čemu se ipak nadamo je to da će Sabor s s dvotrećinskom većinom odbaciti, nikako ne prihvatiti, predložene represivne mjere. Kao i sve prijašnje opasnosti, Hrvatska i koronavirus može eliminirati samo zajedništvom. Koje je iz gulaga i bankrota nemoguće ostvariti.