Sandra Benčić skače tu za govornicom jer 100 tisuća ljudi još nije dobilo inkluzivni dodatak. Ali, tko je to dosad napravio u povijesti hrvatske države? Sada jest, ali kažu nisu svi dobili, netko je umro. Pa, hvalu Bogu da je netko morao umrijeti. Tko zna tko će od nas sutra biti živ, pokušavao je u srijedu u Saboru Ante Sanader uime Kluba zastupnika HDZ-a nekako relativizirati ozbiljan zastoj u izdavanju rješenja o inkluzivnom dodatku. Ljudi jednostavno umiru, objasnio je Sanader, pa nije neobično da s nama više nije 15 tisuća hrvatskih građana koji su zatražili novčanu naknadu namijenjenu »osobi s invaliditetom u svrhu prevladavanja različitih prepreka koje mogu sprječavati njezino puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima«, uvedenu od 1. siječnja 2024. Zakonom o inkluzivnom dodatku.

Bez izravne potpore

Ali, unatoč činjenici da, eto, nema besmrtnih, Marin Piletić, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike čiji je resor zadužen za realizaciju ovog zakona, trenutačno je ipak politički najranjiviji član Vlade. I premijer Andrej Plenković je u Saboru, nešto prije Sanaderovog istupa, iznoseći Godišnje izvješće Vlade rekao za inkluzivni dodatak – da, možda ide presporo.

Pokrenuto je 350 tisuća postupaka, a riješeno ih je 240, što znači da, kazao je premijer, 185 tisuća građana prima inkluzivni dodatak. Radi se »na ubrzanju u tijelima vještačenja«. Nekoliko zastupnika oporbene ljevice, primjerice Sandra Benčić (Možemo!), ustvrdilo je da nema države Europske unije u kojoj bi ministar ostao na dužnosti da poput Piletića nije učinio nešto ovako važno.

– Projekt koji smo svi podržali, u implementaciji je propao. U svakoj normalnoj zemlji ministar bi zbog toga podnio ostavku, ocijenila je Sandra Benčić u raspravi o Plenkovićevom izvješću.

Premijer se u svojoj završnoj riječi osvrnuo na puno primjedbi koje je čuo iz opozicije, ali inkluzivni dodatak i Piletića nije spomenuo. Jasno je da ni on nije zadovoljan tempom isplata ove nove naknade.

U četvrtak je pred zastupnike stao ministar financija Marko Primorac, a ljevica je i njega pitala kako je moguće da je Piletić i dalje u Vladi. Primorac je odgovarao da je novac za inkluzivni dodatak osiguran, a da se s Piletićem »svaki dan razgovara o ubrzanju procesa«.

Ministar koji vodi iznimno zahtjevan resor socijale je, dakle, sada laka meta opozicije, niti njegove kolege iz Vlade se ovaj tjedan nisu pretrgle kako bi ga prikazale u pozitivnom svjetlu.

Zato se kao logično nameće pitanje hoće li SDP zatražiti u parlamentu glasovanje o nepovjerenju Piletiću i na taj način još pojačati pritisak na Plenkovića i njegovu Vladu.

Kazali su nam u najjačoj oporbenoj stranci da neće.

Percepcija gubitničke stranke

– Za svakog ministra kojeg je stavio u Vladu, Plenković nam je govorio da je sjajan. Svejedno ih je, iz različitih razloga, kriminala i drugih marifetluka, poslije preko 30 smijenio. Bilo bi jako dobro da smijeni i Piletića, rekao nam je jučer predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš Dončić.

U aktualnom sazivu Sabora samo jednom je opozicija uputila u saborsku proceduru zahtjev za opoziv i to baš premijera, u studenom kada je Vili Beroš uhićen zbog zločinačkog udruživanja. Ishod je glasovanja bio 76 – 64.

Po svemu sudeći za dulje vrijeme neće biti takve inicijative.

U SDP-u je, naime, prevladao stav da ovi porazi ipak stvaraju percepciju gubitničke stranke, da se ona ne može kompenzirati javnim učinkom rasprave u kojoj su Plenković ili neki drugi član Vlade izloženi verbalnoj agresiji zastupnika. To međutim, ne znači da bi Piletić trebao biti miran, upravo suprotno.

Ako bi bio zatražen njegov opoziv, premijer bi, što god točno misli o Piletićevom angažmanu u uvođenja inkluzivnog dodatka, čvrsto stao uz svog ministra i on bi nastavio obnašati tu dužnost.

Budući da će izostati pritisak oporbe u obliku zahtjeva za glasovanje o Piletiću, možda ga Plenković i odluči samoinicijativno smijeniti.

Promjena nakon dolaska Hajdaša Dončića

U dva saziva Sabora od 2016. do 2024., SDP-a i općenito stranaka opozicije vrlo često su zahtjev za glasovanje o nepovjerenju koristili kao instrument političke borbe.

Protiv jednog Vilija Beroša, koji je naposljetku završio u Remetincu, čak tri puta je pokrenut postupak opoziva.

Naravno da su inicijatori uvijek znali da neće uspjeti jer nisu imali većinu u Saboru. Cilj im je bio dovesti u parlament Plenkovića kako bi branio čovjeka za kojeg su smatrali da slabo kotira u javnosti.

Pritom im nimalo nije smetalo što je predsjednik Vlade nakon svakog ovakog glasovanja proglasio pobjedu i objavio rezultat odmjeravanja snaga HDZ-a i njegovih protivnika.

SDP-ovci su svojim potpisima bili voljni pomoći i desnoj oporbi, Domovinskom pokretu i Hrvatskim suverenistima, da traži glasovanje o nepovjerenju Plenkoviću odnosno ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu.

No, to se promijenilo s dolaskom na čelo SDP-a Hajdaša Dončića.

D