Relativno siromašni ne mogu imati kvalitetu života karakterističnu za većinu građana Hrvatske. U apsolutnom siromaštvu živi pak 10 do 15% građana, koji nisu u mogućnosti podmiriti ni najosnovnije životne potrebe, ističe prof. dr. Zoran Šućur
RIJEKA Tijekom krize došlo je do porasta siromaštva u Hrvatskoj, ne samo relativnog, koje varira od sredine do sredine, već i ekstremnog, u kojem ljudi ne mogu zadovoljiti ni osnovne životne potrebe. Krizom je najviše pogođeno radno aktivno stanovništvo, te oni koji o toj skupini egzistencijalno ovise, prvenstveno djeca. Pogoršao se i problem dugotrajne nezaposlenosti, kao i kreditni rizik, unatoč procesu razduživanja.
Na prosjeku EU
– Kada napravimo usporedbu nejednakosti u Hrvatskoj s članicama Europske unije, mi smo negdje na sredini, dakle na prosjeku ili malo iznad prosjeka za zemlje EU, s tim da je nejednakost kod nas za vrijeme krize blago porasla. Ne možemo, dakle, ipak govoriti o nekom dramatičnom rastu, rekao je Šućur. Prema pokazatelju omjera dohotka, opet smo, kazao je, negdje na sredini distribucije, s tim da treba uzeti u obzir da je riječ o nejednakosti u dohotku, a ne cjelokupnom bogatstvu. Za podatke o bogatstvu teže je, kaže Šućur, prikupiti podatke, s tim da treba imati na umu da su nejednakosti u dohotku obično manje nego nejednakosti u bogatstvu.
Hrvatska uz Irsku ulazi u skupinu zemalja u kojima čak 16 posto građana živi u kućanstvima u kojima nema nijednog zaposlenog. Uz to što je slaba dostupnost plaćenog rada, i socijalni transferi su neučinkoviti. Od 2008. do 2013. broj korisnika socijalne pomoći porastao je za 20,6 posto, a s druge strane, uz Italiju najmanji udio BDP-a izdvajamo za socijalna davanja. Skandinavske zemlje tu prednjače, upozorava prof. dr. Zoran Šućur.
Novo siromaštvo
U apsolutnom siromaštvu živi pak 10 do 15 posto građana, koji dakle nisu u mogućnosti podmiriti ni najosnovnije životne potrebe. Tokom krize došlo je naime do porasta apsolutnog siromaštva: prije krize njegova je razina bila bliža 10 posto, a sada se kreće između 12 i 15 posto stanovništva, zaključio je Šućur. Dodaje da, kada govorimo o relativnom siromaštvu, ono uključuje i financijsku neizvjesnost.
To je, kaže, tzv. novo siromaštvo koje je povezano s visinom kreditne zaduženosti: u razdoblju krize smanjila se kreditna zaduženost kućanstava, ali je ostao rizik otplate kredita, koji postoji ako više od trećine mjesečnog dohotka kućanstvo mora odvajati za kreditne rate (više od 33 posto prihoda). U Hrvatskoj se tokom krize smanjio broj kućanstava s kreditima, ali se povećalo opterećenje kreditima onih najsiromašnijih koji ih otplaćuju. Kada se pak gleda sastav i struktura siromašnih, napominje Šućur, ova je kriza u većoj mjeri pogodila mlađe dobne skupine.
