EU od svih država članica traži da uvedu individualnu potrošnju grijanja / arhiva NL
Na računima bi ponovno bio povećan dio potrošnje koji se obračunava po kvadraturi, a ne po onome što kažu razdjelnici. »Rijeka ima najskuplju tarifu za toplinsku energiju u Hrvatskoj, koja se mora mijenjati«, ističe Panenić, misleći na »astronomske« račune za grijanje koje su Riječani plaćali
Sve one koji još nisu ugradili razdjelnike topline na svoje radijatore, a po Zakonu o tržištu toplinske energije moraju tu obavezu ispuniti najkasnije do kraja ove godine, tehnički ministar gospodarstva Tomislav Panenić poziva da ne žure s ugradnjom te da dočekaju, nada se vrlo brzo, nove propise koji će donijeti bolja i preciznija pravila o ugradnji i korištenju razdjelnika, odnosno pravedniji obračun potrošnje.
– Oni koji još nisu ugradili razdjelnike neka se strpe do donošenja novih pravila – kaže ministar, napominjući kako i tehnička Vlada ima pravo izmijeniti pravilnik kojim se obračunava potrošnja topline preko razdjelnika, što će vrlo skoro i učiniti. Treba, kaže, mijenjati i sam zakon, no kako tehnička Vlada to ne smije, zakonske će izmjene morati pričekati novi Sabor.
Tvrtka RWE Plin će na današnjoj konferenciji za novinare, prva dosad, objaviti ulazak u opskrbu kućanstava plinom, čime će postati predvodnik liberalizacije tržišta plina u Hrvatskoj. Kad će kućanstvima ponuditi, pretpostavlja se, jeftiniji plin od onog kojeg nudi četrdesetak distributera – monopolista na svojim područjima, bit će poznato danas. RWE je, zajedno s slovenskim GEN-I-jem otvorio liberalizaciju tržišta električne energije prije nešto više od tri godine, a sad otvara i liberalizaciju tržišta plinom. Nakon njega će se sigurno pojaviti i drugi opskrbljivači, koji će također konkurirati sadašnjim monopolistima, lokalnim distributerima poput Gradske plinare Zagreb, Energa i drugima, od kojih kućanstva zasad jedino plin mogu kupovati, i to po reguliranim cijenama.
Precizniji obračun
Panenić je već ranije najavljivao da inspekcija do kraja godine neće kažnjavati građane koji još nisu ugradili razdjelnike.
Prema ministrovim riječima, nakon izmjene pravilnika će već u ovoj sezoni grijanja obračun biti pravedniji i precizniji, tako da će formule za obračun u obzir morati uzimati i stanove s nepovoljnijim položajem u zgradi, koji, da bi ih se zagrijalo, troše više energije, neuseljene stanove i slično. Osim toga, na računima bi ponovno bio povećan dio potrošnje koji se obračunava po kvadraturi, a ne po onome što kažu razdjelnici. Kako su distributeri toplinske energije i dosad, zbog prevelikih, nemogućih iznosa na računima sve više povećavali dio obračunat prema kvadraturi stana, a ne onome što pokazuju razdjelnici, postavlja se pitanje čemu onda razdjelnici uopće služe, i zadovoljava li se time zahtjev EU-a za individualnim mjerenjem potrošnje grijanja. Mi taj zahtjev EU-a moramo zadovoljiti do kraja ove godine, a Panenić tvrdi da za to ima vremena prije nove ogrjevne sezone.
Razdjelnike je do sada, kaže, ugradilo 60 posto zgrada, a ugrađivači opreme su spremni u kratkom roku ugraditi ih i u ostale zgrade. Sve bi to moglo biti gotovo do početka sezone grijanja, budući da kasnije ugradnja tehnički nije moguća. Ako Panenićevo ministarstvo uspije dotad izmijeniti pravilnik, to znači da više ne bi smjelo biti astronomskih, potpuno nerealnih računa za grijanje, i drugih problema s kojima su se građani nakon ugradnje suočavali.
– Rijeka ima najskuplju tarifu za toplinsku energiju u Hrvatskoj, koja se mora mijenjati – ističe Panenić, misleći na mnogobrojne »astronomske« račune za grijanje koje su Riječani u proteklim ogrjevnim sezonama plaćali. Na pitanje znači li to da razdjelnici ostaju, dakle i obaveza ugradnje onima koji ju još nisu ispunili, Panenić odgovara kako EU od svih država članica traži da uvedu individualnu potrošnju grijanja.
Država kao regulator
Budući Sabor bi, napominje, trebao mijenjati i zakon, prvenstveno tako da se uvede obaveza distributera da održava razdjelnike, jednako kao što je slučaj s električnom energijom, odnosno brojilima za struju o kojima opskrbljivač vodi brigu i očitava ih. Razdjelnici bi ubuduće trebali biti, kao i brojila, vlasništvo distributera, a ne krajnjih potrošača, što znači da bi distributeri o njima trebali voditi računa, servisirati ih, zamjenjivati nakon dotrajalosti ili kvara i ostalo. Namjera je da se ugradnja razdjelnika ubuduće i financira iz džepa distributera, ili pak sredstvima Fonda za zaštitu okoliša, pa čak i retroaktivno, dakle i građanima koji su ih već ugradili o svom trošku. Razdjelnici su, i sve poteškoće s njima, sad isključivo briga potrošača, i njegov trošak. Zakon bi trebao, što je najvažnije, toplinarstvo ponovno definirati kao monopolističku, a ne tržišnu uslugu, čime bi država opet mogla regulirati cijene toplinske energije.
