Sadržaj maila što je stigao na redakcijsku adresu i nije ostavljao mjesta dvojbi. Sve je u njemu bilo interesantno; od toga da ga potpisuje udruga Panoniart, »neprofitna organizacija koja djeluje od 2017. godine, a okupljamo izvanredne ljude iz raznih profesija koje žele doprinijeti prirodi i društvu«, preko toga da je do sada udruga u projektima i akcijama djelovala anonimno, do one ključne informacije da imaju rješenje za stambeno zbrinjavanje beskućnika i izbjeglica, projekt koji se zove Piramidalne kućice za beskućnike i izbjeglice!

Voditelj projekta David Granić objašnjava o čemu se tu radi, na koga sve računaju i kuda stremi projekt piramidalnih kućica. Prvo se činilo mudro doznati što je i s čim se bavi Panoniart.

– Panoniart je neprofitna udruga koja niz godina djeluje u sektoru spašavanja prirode i samoga društva. Radimo razne akcije poput čišćenja plaža, šuma… Radili smo to sa srodnim organizacijama i po Zadru, Šibeniku, Osijeku, Zagrebu, cijeloj Hrvatskoj. A radimo i društveno korisne projekte kao što je ovaj s piramidalnim kućicama – pojašnjava Granić.

Udruga djeluje od 2017. godine. U njoj sve mahom mlad svijet koji radi ono što u nas nikako da ulovi većeg maha, korisne stvari za dobrobit zajednice. Pritom djeluju – anonimno!

– Istina je, djelujemo anonimno i ne tražimo nikakve zasluge za naš posao, jer naš posao je, baš kao i priroda, dovoljno suptilan a vrlo efektivan. Nemamo se namjeru uopće izlagati. Ironično je pomalo to što sam po struci marketinški menadžer a provodim takve akcije – kaže nam, uz finu dozu suptilna humora, Granić.

Podupirači društva

No, ovaj put je udruzi, kako kaže, potrebna pomoć u vezi realizacije projekta, pomoć šire javnosti za što postoji i dobar razlog. Jer motiv je u njih ponajprije jedan, taj da se raznim skupinama ljudi osigura da čim lakše dođu do krova nad glavom.

– Primjerice, svakim danom raste broj mladih koji bi voljeli danas-sutra imati svoj krov nad glavom. Nismo mi neki lokalpatrioti, već nam je jednostavno žao što je puno naših prijatelja otišlo van, jer ovdje nisu mogli graditi svoju budućnost. Tu je jedan dio motiva. S druge strane, tu je onaj društveno socijalni motiv. Nitko, naime, kad dođe jesen, zima ne misli na ljude koji su na ulicama, ne misle gdje se nalaze, što rade, a naše iskustvo govori da ih ima puno i posvuda, po parkovima, podrumima, napuštenim prostorima. Takve osobe zaslužuju priliku da okrenu novi list, zaslužuju novu priliku – ističe Granić. Kad bi im se osigurao dom, takve osobe bile bi, smatraju u udruzi, podupirači društva.

Tu dolazimo do posve konkretnog, do piramidalnih kućica koje su prvenstveno, barem u prvoj fazi, namijenjene za beskućnike i izbjeglice. Najjednostavnije rečeno, to su kućice oblika piramide građene od prirodnih materijala sa svom potrebnom opremom za život dvije osobe i mogućnošću spavanja za četiri osobe, s tim da građevina ima i mogućnost modularne nadogradnje. Koliko je Graniću znano, sličnih primjera, poglavito što se tehničkih karakteristika kućica tiče, izvan naših granica i nema.

– Naša ideja i vizija je vrlo jednostavna. Znate kako su Indijanci nosili kuće sa sobom!? E tako i mi pokušavamo s malo materijala napraviti kućice da je ekonomski pristupačno, da je dizajn atraktivan, a izvedba je poprilično jeftina i brza. Sva to znači da se čovjeku smještaj može brzo riješiti – ističe Granić.

Empatija

Indijanci i njihovi šatori doveli su do samog oblika koji daje pozitivno ozračje i efektivan dizajn. Oblik šatora je, kako kaže Granić, sam po sebi dobra metafora; Indijanci su nosili kuće sa sobom, a Panoniart trajno radi kuće na jednom mjestu. No ono i važnije jest da se itekako vodilo računa da piramida bude građena od neštetnih materijala. Ova piramida kani čuvati i čovjeka i prirodu.

– S ovim projektom želimo ostaviti dobar feedback na svaki aspekt, da se odužimo prirodi i da budemo u prirodnom okruženju u potpunosti i da kao ljudi imamo dozu empatije i prema prirodi i prema drugima u zajednici. Objekt je napravljen tako da mu je utjecaj na okoliš nula. Rađen je na četiri stupa i za svaki koji ćemo zabiti zahvalit ćemo se zemlji što će ga držati, a ostalo će biti ništetno po nju te ujedno i blagotvorno – veli Granić.

Materijali su, kaže, dugotrajni, grede su primjerice od jelovine jer će dobavljačima biti najlakše i najjeftinije jelovinu nabaviti. Beton konoplje je tu jer konoplja, objašnjava Granić, neutralizira emisije CO2, pročišćava zrak, a teške metale zaprema u svom korijenu te i njih neutralizira. Konoplja je u potpunosti ništetan materijal, savršen i durabilan, ističe Granić.

– Ono što smo htjeli napraviti od građevine jest da je samoodrživa, da je u potpunosti od prirodnih materijala toliko da se nakon 20 godina doslovno kompostira. Jako nam je bitno da ne ostavi nikakvog smeća u prirodi, jer naš je motiv da prirodu zaštitimo od ljudskog djelovanja što je više moguće. Zato i želimo napraviti građevinu da je dugotrajna i dobar primjer s lijepom porukom – poručuje Granić.

Ekološka poljoprivreda

Tri su, kaže Granić, faze ovog projekta. Prva je aktualna; iniciranje, prikupljanje i izgradnja prve kućice da bi investitori imali što vidjeti pa se priključili akciji.

– U drugoj fazi osmišljavamo kampove, lokalitete, individualna mjesta gdje ćemo smještati piramide. A treća faza projekta je besplatno dijeljenje nacrta i izvedbenog projekta svim srodnim organizacijama da se mogu baviti ovom tematikom na ovaj način. Jer uistinu smo osmislili univerzalan dizajn za zbrinjavanje osoba – poručuje Granić.

Teoretski mladi par, po ovom projektu, uistinu može za 10.000 eura kupiti zemljište i sagraditi piramidu i živjeti u njoj posve neovisan o sistemu. Da bi se pak došlo do dodatnih sredstva za gradnju kućica za potrebite, ima projekt razrađenu i komercijalizaciju, recimo mogućnost gradnje a onda i iznajmljivanje malih piramidalnih bungalova u turističke svrhe. Inače, ona dva već osigurana zemljišta na kojima udruga kani izgraditi piramidalne kućice su jedan u blizini Orahovice, a drugi u blizini Valpova.

– Za početak idemo priču ponuditi u Slavoniji gdje će ljudi koji će dobiti krov nad glavom, odakle god da jesu, osjetiti to slavonsko srce i toplinu slavonske dobrodošlice kakve ima samo u Slavoniji. Ipak mislim da smo mi ovdje malo osjetljiviji na takve situacije, nije kao u Zagrebu da sit gladnog ne razumije. Svi smo na sličnom levelu i podupiremo se – kaže Granić.

Sveta ekonomija

Reklo bi se, računaju u udruzi na ljudsku dobrotu, a to u sedme sile vazda izazove mrvu skepse glede konačnog uspjeha. Ne brine to Granića.

– Mi smo dovoljno uporni i vjerujemo u to što radimo i znamo da radimo dobre stvari, jer ovo je u biti sveta ekonomija. Sveta ekonomija nije koja kaže – prodat ću ti nešto za pet kuna pa tih pet kuna zadržati. Sveta ekonomija funkcionira po principu – idemo stvoriti zajedno nešto za pet kuna da nam se vrate dvije sad, dvije kasnije, a dvije nakon toga i to tako da smo tri kune prenamijenili i napravili nešto dobro od toga. Poanta je pozitivnog bumeranga, da ne kažem karma – pojašnjava Granić.

Elem, u ovom trenu sve što udruzi treba i zbog čega je izašla iz anonimnosti jest podrška svake vrste da mogu izgraditi prvu, ogledanu piramidalnu kućicu. A onda su na potezu potencijalni investitori i partneri, pa da krene gradnja na prvom terenu s kućicama.

– Planiramo da bi u svibnju mogli izložiti ogledni primjerak, to pomagalo za sve investitore. Ljudi moraju vidjeti projekt, jer dok je samo ideje mnogi su skeptični. No, mi imamo čvrstu viziju i jako dobar plan. Realizirat ćemo ga u svibnju ili lipnju i svi će vidjeti da se za malo novca može napraviti lijepa priča, da se može napraviti dobro djelo – ističe Granić.

Investitorima sudjelovanje znači i dobru reputaciju, reklamu, no možda im i vrednija bude zahvala kako udruge tako i samih stanara piramidalnih kućica koji će im se zahvaliti svojim rukotvorinama mahom u obliku piramide.

Uspije li projekt, a u udruzi ne dvoje da hoće, moglo bi ovo biti dobro rješenje i za druge europske i svjetske zemlje u kojima je problema beskućnika i izbjeglica. Kaže Granić da će, čim stanu i sami na noge i vide da sve funkcionira, svakome tko kani krenuti istim putem dati sve svoje znanje. Pitamo Granuća može li tu od pomoći biti i država. On kaže da bi i mogla, recimo tako da ustupi zemljište, logistiku, olakša situaciju s birokracijom. No, štono bi se reklo, o tom potom.

Rad na obližnjim OPG-ovima

A kako se mislilo na kuće tako se mislilo i na ljude koji će u njima živjeti. Ideja je da osobe koje se nastane, smještenici, mogu raditi na obližnjim OPG-ovima i tako zarađivati za život. Udruga je financirala i osigurala dva zemljišta zajedno s tvrtkom Weede koja je partner u projektu, a tvrtka Real Fiber je donirala beton od konoplje. Tu svakako treba spomenuti Marinu Parmačević, stručnu suradnicu Udruge Panoniart i tvrtke Weede za ekološku poljoprivredu, entuzijastičnu mladu osobu koja se nije libila odmah nakon diplome posvetiti projektu. Ona je, ističe Granić, zaslužna za unaprijeđenje ideje o radu smještenika na OPG-ovima koji se bave ekološkom poljoprivredom, a sve kako bi im se osigurala financijska stabilnost i doprinijelo naseljavanju ruralnih djelova.