Bit će ludo i nezaboravno narednih mjeseci u Hrvatskoj; ne samo da ćemo gledati pokušaj vlasti da reanimira vlastitu gospodarsku politiku i da predstavi »Investicijski tsunami 2« (valjda neće za njegovu prezentaciju snimiti 80 tisuća kuna teški video uradak, poput ministarstva turizma), niti ćemo samo uživati u ratifikacijskom EU finišu, već će se sve zažariti od niza izbornih kampanja, lokalnih i euro ratova visokog intenziteta za dušu, srca i iznad svega, kontrolu kemijske olovke hrvatskih birača. 

    Jedna je bitka, međutim, usred svih ostalih, ipak majka svih bitaka: ona za Grad Zagreb. Ne toliko što je krajnje neizvjestan ishod izbora (neizvjestan jest, ali samo utoliko što se ne zna tko će prevladati od dva najisturenija gradonačelnička kandidata, u drugim gradovima je gužva mnogo veća), koliko je plijen pozamašan. 

  Zagreb je političko, gospodarsko i financijsko središte Hrvatske i vlast u njemu znači imati mnogo više od jedne (velike) recke u niski pobjeda na lokalnim izborima: pobjeda u glavnom gradu znači čast, ogroman utjecaj, i najvažnije od svega, kontrolu skoro milijardu teškog gradskog proračuna. Milijardu eura, naravno. 

  Imati lokalnu vlast u Zagrebu je, primjerice, autokratu Franju Tuđmana toliko ložilo da je odbijao priznati rezultate izbora, sve dok njegov HDZ nije došao na vlast (da, moglo se i to, takvi su devedesetih bili zakoni u »mladoj demokraciji«). No, od trećesiječanjske smjene vlasti ipak je sve na biračima, a oni će pred sobom ovaj put opet imati niz zanimljivih likova i jednu doista veliku dilemu… 

 Miki: »vječni« ili »bivši«

Milan Bandić je, tvrde ankete koje se tek stidljivo pojavljuju, trenutno prvo ime među gradonačelničkim kandidatima. Nestranački čovjek, koji je SDP napustio jer je htio, iako je stranka izabrala Ivu Josipovića, postati predsjednik Republike, mnogo bolje stoji na lokalnim izborima, nego što je to bio slučaj na parlamentarnima prije dvije godine. Tad je na izbornoj jedinici u centru Zagreba dobio sramotnih 2,40 posto (lošije, primjerice, od »Kosoričinih« umirovljenika predvođenih Ljubom Jurčićem, od dva HSP-a, čak i od bizarnog domovinskog pokreta Hrast). 

  No, ovo su ipak izbori za Zagreb i ovo je Milanov teren; Grad obuhvaća i rubne dijelove koji nisu u Prvoj izbornoj jedinci, poput Dubrave i Sesveta, a koji se doživljajvaju Bandićevom tvrđavom, a pritom, birači ipak prave razliku između Bandića gradonačelnika i Bandića (potencijalnog) parlamentarca ili predsjednika. 

  Miki se u kampanju bacio silinom pubertetlije: on drugačije i ne zna – lopata snijeg, gruda se s Batmanom, pojavljuje se svugdje i bez prestanka. 

Ostojić: trenutni kandidat SDP-a

  Drugi problem je činjenica da je zdravstvo, čak i u hrvatskoj konkurenciji, jedan od sektora koji su u najtežem stanju. Nije li pomalo neozbiljno čovjeka koji pokušava izliječiti taj kronično bolestan sustav nakon samo godinu dana mandata poslati na drugu funkciju? 

  S druge strane, Ostojić djeluje ozbiljno, čovjek je s profesionalnom karijerom i političkom popudbinom umjerenog, ali ne radikalnog ljevičara (za njegova mandata, primjerice, liberaliziran je kontroverzni Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji)… 

 Vukšić: sigurno bolji nego zadnji put

Brzonadirući laburisti (koketiraju sa dvoznamenkastim rejtingom u anketama na nacionalnoj razini) imali su očito velikih problema s glavnim gradom. Danima su stizale vijesti o tome kako pregovaraju s raznim nezavisnim kandidatima, da bi naposlijetku, završili na stranačkom vojniku Branku. 

  Bivši novinar Vukšić jednostavno nije lik koji bi mogao iza sebe formirati frontu nezadovoljnika i strankama i Bandićem, jer da jest, prije šest godina na parlamentarnim izborima bi nezavisna lista koju je nosio u Zagrebu dobila makar jedan posto glasova. Dobila je 0,71 posto. 

  Savjet za kladioničare: tipujte da će lista laburista za skupštinu dobiti više od njihovog gradonačelničkog kandidata. 

 Ferdelji: povratak otpisanih

Kandidat HSS-a, HSLS-a i jedne frakcije zelenih, Vladimir Ferdelji, mnogo je naučio o politici otkad je brzopotezno lani smijenjen s mjesta pomoćnika ministra prometa. Naime, dosad nije niti jednom kritizirao stranačku politiku HSS-a i HSLS-a, kao što je onomad, kao pomoćnik ministra, opleo po radu Vlade. Čovjek se uči dok je živ… 

  Uloga Ferdeljija je prije svega da poveća vidljivost HSLS-a, najjače hrvatske izvanparlamentarne stranke, koja je baš u Zagrebu na izborima za Sabor ostala tek nekoliko desetinki postotnog poena daleko od izbornog praga. HSS, pak, može raditi što hoće, ali u Zagrebu će opet početi postojati tek kad izumru oni koji se sjećaju da su dva njihova zastupnika prodali vlasti Zlatku Canjugi i HDZ-u 1997. godine. 

HDZ: kandidat tko izvuče najkraću slamku

HDZ će, nakon svih varanja birača u devedesetima, posve zasluženo još jednom po batine na izbore u Zagrebu. Jedino je pitanje hoće li nekad najjača hrvatska stranka u glavnom gradu »nadmašiti« rekord Jasena Mesića, koji je valjda prije četiri godine izvukao najkraću slamku, te otišao na izbore i osvojio cijelih 13,17 posto glasova. Možda jedan fini jednoznamenkasti rezultat? 

  Nije stoga čudno što HDZ još nema kandidata, nitko od stranačkih kadrova ne bi rado pod zagrebačku giljotinu, a još teže ide s kadrovima izvan stranke, kojima ne treba politička blamaža sa sigurnim (i uvjerljivim) porazom. U HDZ-u će, bez obzira na sve, možda zbog Zagreba otvarati šampanjac – ako pobijedi Milan Bandić, kojeg Stranka u drugom krugu neće poduprijeti jedino ako on sam bude tražio da potpora ne bude javna. 

  Naposlijetku, očito je da će svibanjski lokalni izbori u Zagrebu, zapravo, biti – lipanjski, da će se odluka o novom gradonačeniku donijeti u drugom krugu lokalnih izbora, drugog dana lipnja. I da će se birati između Bandića i Ostojića. 

  Trebala je to, zapravo, biti utrka između gradonačelnika bez političke boje, čija je maksima »delanje« i neovisnost, protiv stranačkog čovjeka iza kojeg stoji (sve nepopularnija) Kukuriku vlast. Međutim, nepotrebnim potezima oko plakata i čuvene Judith, Bandić je sam sebi skuhao svjetonazorski rat, koji će u lipnju izvući na birališta i one koji žestoko frkću na Vladu. A u dilemi između kukuriku društvenog liberalizma i Bandićevog neoklerikalizma, začepit će nos i zaokružiti broj na biračkom listiću… Ima li zg-Batman u džepu možda ipak još neki trik, ili je stiglo vrijeme za rastanak?