Dotični zakon, koji propisuje četveroznamenkaste novčane kazne za one koji se »odaju skitnji«, drsko razgovaraju na ulici, glasnije pojačaju muziku u stanu ili pokušaju štogod prodati na cesti, zvuči kao da je prepisan od pločanskoga don Petra. Jedina je bitna razlika u tome što je don Petar svoje župljanine »derao« za pedesetak do stotinu kuna, dok Ostojić »misli veliko« pa nedisciplinirani hrvatski živalj, sklon skitnjama i vršenju nužde u javnosti, kani izvesti na pravi put globama od po dvije, pet, deset i petnaest tisuća kuna. 

   Starozavjetni gnjev

Ostojićev popis grijeha i stilski nalikuje onome don Petra. Starozavjetnim gnjevom, kao kakav razgoropađeni patrijarh, prijeteći nabrana čela i ispružena prsta, on gromkim glasom grmi upozorenja: tko bude bukom iz vozila (vikom ili glazbom) remetio javni red i mir, bit će kažnjen iznosom do 3.000 kuna! Ako to bude činio od 22 sata do 6 ujutro, kazna će biti do 6.000 kuna! Obavljanje nužde na javnom mjestu kažnjavat će se novčanom kaznom do 2.000 kuna, a pokazivanje spolnih organa ili hodanje bez odjeće globit će se iznosom do 4.000 kuna! Tko se na javnom mjestu ponaša na drzak i nasilan način, platit će od 4.000 do 10.000 kuna ili biti zatvoren do 60 dana! Ako se ljubavni par odluči na egzibicionizam i seks na javnom mjestu, svaki od njih dobit će kaznu od 3.000 do 5.000 kuna! 

    A ako pak koji od stotina tisuća nezaposlenih Hrvata u očaju odluči izaći na ulicu i pokuša žicanjem zaraditi za burek, pa bude prema Ostojićevu cjeniku kažnjen iznosom do 3.000 kuna, i ako se taj nezaposleni, gladni Hrvat na to pokuša požaliti (ako možda, kaže da nema ni za jesti, i da toliko love nije vidio otkako je firma iz koje je nogiran pala pod stečaj), mogao bi za tu drskost biti kažnjen do 5.000 kuna. A ako taj nesretni žicer izgubi živce pa pošalje i Ostojića i Milanovića i druge klaunove iz Vladinog lunaparka u krasni ku**c i pristojnu p**ku materinu, i poruči im svima da im se sere na ćudoređe, i posavjetuje ih da umjesto što glupim zakonskim odredbama vrše nuždu po građanima, radije uzmu pauzu od rasprodaje Hrvatske i naprave nešto za građane koji su ih doveli, za stare, bolesne, nezaposlene, da riješe Cemex, Gredelj, Plomin, Kamensko , abecednim redom ili kronološki – u tom bi slučaju taj drski kriminalac mogao umjesto bureka zaraditi maksimalnu kaznu od 15.000 kuna zbog vrijeđanja i omalovažavanja službene osobe državnih tijela. 

   Snađi se, druže

Sve velike nevolje počnu od bureka. Gladni ljudi učinit će sve da prežive, neće prezati ni od nezamislivih užasa poput žicanja. Naravno da ih u tome treba zaustaviti. Drug Tito je barem bio toliko pošten da je glasno izrekao maksimu koje će tako nepokolebljivo držati vlasti, sve do ove današnje, koje su ga naslijedile: »Snađi se, druže.« Oni koji su se, poput njih, snašli, mogu biti u miru. Oni koji se nisu snašli – toj je bagri namijenjen ovaj Zakon. 

    Ostojić trenira strogoću i na klijentima i žrtvama prostitucije. Prema Vladinom prijedlogu Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za nuđenje i traženje seksualne usluge kazna je propisana od 1.000 do 4.000 kuna, a za sam seksualni čin s prostitutkom kazna je propisana od 4.000 do 10.000 kuna. Dobro je u tome što se više neće kažnjavati samo prostitutke. Loše je to što se u kreiranju prijedloga Zakona nije pitalo civilne udruge koje ipak raspolažu s boljim idejama za kontroliranje ove crne rupe društva, negoli ih je Ostojić bio kadar iznjedriti. Što je, na primjer, sa zdravstvenom zaštitom i sigurnošću tih žena? Ministra se to ne dotikavlje, kako bi rekli Zagorci. 

    Bit će na kraju onako kako je poručio netko od komentatora na forumu, potpisavši se kao »Glasnogovornik vlade«: »Draga nacijo, ako ne skupimo dovoljno love od kazni za prostituciju, onda ćemo je vjerojatno legalizirati.«   

Enciklopedija viceva

  Ali, nisu ni obični Hrvati, po čijoj je mjeri skrojen Ostojićev zakon, baš sasvim nemoćne žrtve. Naći će se načina da se odredbe ovog zakona, ako i prođe saborsku proceduru, zaobiđu i nadmudre. Trebat će za to nešto domišljatosti i kreativnosti. Na primjer, onaj tko je zbog ovrhe ostao bez doma, umjesto da se »oda skitnji«, kako je to Ostojić pjesnički zaneseno sročio, i zbog toga plati 3.000 kuna, može napraviti nešto što će ga odvesti direktno u zatvor. Ne mora to biti nikakav veliki prijestup, nego samo dovoljan da mu zajamči hranu i boravak na toplome. Ta bi se taktika mogla zvati »zatvorom protiv skitnje«. 

    Postoji u tome samo jedan problem. Statistika MUP-a ukazuje na to da je broj prekršaja što ih Hrvati godišnje počine u rapidnom opadanju. Najčešći prekršaji bili su počinjeni naročito drskim ponašanjem, svađom, vikom te omalovažavanjem i vrijeđanjem državnih tijela i službenih osoba. Broj prekršaja se iz godine u godinu smanjuje pa je tako 2002. bilo zabilježeno 40.959 prekršaja, a 2011. godine 25.285 prekršaja. 

    Ne vičemo više na državna tijela. Samo šutimo. 

    Kako će se onda običan Hrvat, onaj ovrhom lišen doma, izvući iz te pokunjenosti i utučenosti, i smoći snage da se izbori za smještaj u zatvoru? Neće to ići. 

    A što ako ste s djetetom u šetnji, i odjednom mu se počne piškiti? Kako izbjeći plaćanje kazne od 2.000 kuna? Nikakav problem – ako ste u šetnju izveli i psa. Neka dijete učini što mora, a ako naiđe Organ Ćudoređa, recite da se to pomokrio pas.