I Kukuriku vlada nastavlja smjerom kojim je HDZ išao dok je bio na vlasti kada su u pitanju oružane snage. Pacifizacija čitavog obrambenog sektora i smanjivanje ljudstva je programski smjer aktualne vlasti, što izaziva nezadovoljstvo i u vrhu MORH-a. Neslužbeno, smatraju da je 15.000 vojnika premalo za zadaće koje su stavljene pred njih. No, želja za boljom i modernijom vojskom sukobila se s nesklonošću ministra financija da daje novac za ovaj sektor. Sadašnji ministar financija jest Slavko Linić, ali ni njegovi prethodnici nisu iskazivali ni malo više sklonosti prema vojsci. 

Pacifizacija se vidi i u programu koji novi vrh MORH-a razvija. Naime, oni vojsku vide kao nadgradnju civilnog društva, tako da će često kazati da su njima potrebniji ophodni brodovi za Obalnu stražu, nego li primjerice oklopnjaci Patrije (u ovom trenutku najskuplji projekt vezan s vojskom, samo ove godine ide preko 700 milijuna kuna iz proračuna na plaćanje Fincima). Obalna straža inače je jedan otužni projekt zamišljen početkom prošlog desetljeća, koji je često mjenjao nadležnost ministarstava, uostalom, započeo je kao dio Ministarstva unutarnjih poslova. Često je doživljavan kao savršeno mjesto za uhljebljivanje kadrova za koje se nije mogla naći druga pozicija unutar ratne mornarice, a moderni ophodni brodovi nisu uvedeni iako se o njima priča već 7-8 godina. Dapače, iako je tijekom predizborne kampanje bilo govora kako će ophodni brod biti na dnevnom redu odmah poslije izbora, i taj se projekt sukobio s čvrsto zatvorenom lisnicom Slavka Linića i sve je izglednije da od broda do daljnjeg nema ništa. 

Priča o zrakoplovstvu je možda već i izraubano tužna. Novi borbeni lovac je nešto o čemu se priča od 2005. godine, ali zapravo se ništa po tom planu nije napravilo. Kada se vrh MORH-a danas upita što će biti s lovačkom komponentnom, slijedi iskren odgovor »Ne znamo«. Novca jednostavno nema, neko se rješenje mora pronaći, jer MiG-ovima resursi istječu za manje od 365 dana. Za sada je najizglednija opcija nabavka polovnih MiG-ova 21 iz neke od istočnoeuropskih država koje ih još imaju konzervirane, a druga opcija je prepuštanje nadzora neba nekome od NATO-saveznika. Pri čemu, problem je Hrvatske da zbog oblika najvjerojatnije jedan ne bi bio dovoljan, već bi se posao trebao dati Talijanima za jug države, a Mađarima za sjever. 

Jednostavno gledano – Oružane snage Republike Hrvatske danas ne bi bile u stanju obraniti državu od napada bez pomoći NATO-saveza. I to vrh vojske ne krije, dapače spremno će pojasniti kako je njima bitno uvježbati zajedničko djelovanje sa saveznicima u sklopu tzv. »Smart defense«, odnosno »Pametne obrane«. Silom prilika sve je bliže gašenje i lovačkog zrakoplovstva, tako da bi uskoro ono što se naziva HRZ i PZO moglo spasti samo na transportnu i protupožarnu djelatnost. Dio vojnih analitičara smatra kako to nije pretjerano pametan potez Hrvatske, jer će svi europski geostratezi kazati kako je Bosna i Hercegovina zbog Republike Srpske trenutno najveća krizna ugroza u Europi. Veća i od stalne napetosti na Cipru, makedonsko-grčkih lingvističkih okapanja i moldavske krize s proruskom pokrajinom. 

Unatoč svemu tome, može se kazati da se OSRH svodi na dva segmenta – ispomoć civilnom društvu te NATO-misije.