»Neborbeni branitelji« proživjeli velike borbe daleko od fronta

Opasna pozadina: Bez borbe – 194 invalida

Ladislav Tomičić

Invaliditet u neborbenom sektoru ljudi zadobivali uglavnom zbog ozljeda i narušenog zdravlja. Imali smo i slučajeva gdje su u uredima za obranu ljudima padali ormari na noge, gdje se netko okliznuo na pločice ili stradao u centru Zagreba u prometnoj nezgodi, objašnjava ministar Fred Matić

Između 59.266 osoba kojima je utvrđen status hrvatskih ratnih vojnih invalida nalaze se i 194 osobe koje su ovaj status stekle u takozvanom neborbenom sektoru, kilometrima daleko od prvih linija fronta. U pripadnike neborbenog sektora, podsjetimo, svrstane su osobe s pozadinskim ratnim doprinosom. Osim zaposlenika MUP-a, onih koji su u vrijeme rata obavljali svoje redovne, »neratne« dužnosti, među »neborbene branitelje« spadaju uredski činovnici MORH-a, djelatnici ratne logistike te osobe koje su ratne dane provele na drugim pozadinskim dužnostima, pri državnim institucijama ili samostalnim postrojbama. Među njima su se, podvucimo, našle 194 osobe kojima je rad u dubokoj pozadini naštetio zdravlju u mjeri da su zaslužili status ratnih vojnih invalida.   Komentar na ovaj podatak tražili smo i dobili od ministra branitelja Predraga Matića Freda.

 


 U centru grada




– Vojni invaliditet je, primjerice, utvrđivan i policajcima koji su na svojim svakodnevnim dužnostima radili u pozadini, gdje nije bilo ratnih događanja pa nisu mogli niti biti ranjeni. Pretpostavljam da su invaliditet u neborbenom sektoru ljudi zadobivali uglavnom zbog ozljeda i narušenog zdravlja. Imali smo i slučajeva gdje su u uredima za obranu ljudima padali ormari na noge, gdje se netko okliznuo na pločice ili stradao u centru Zagreba u prometnoj nezgodi. I zbog tako zadobivnih ozljeda ljudi su dobivali status hrvatskih ratnih vojnih invalida, ustvrdio je resorni ministar Matić.



Od ukupnog broja hrvatskih ratnih vojnih invalida iz »neborbenog sektora« šestoro ih je dobilo status ratnog vojnog invalida prve i druge skupine, sa stopostotnim oštećenjem organizma. Jedna osoba dobila je status invalida sa 90-postotnim oštećenjem organizma, devet ih je umirovljeno s utvrđenim 80-postotnim oštećenjem organizma, sedmoro sa 70-postotnim oštećenjem, 12-oro sa 60-postotnim oštećenjem.   Ozljede odnosno narušeno zdravlje 14 osoba ocijenjeno je 50-postotnim oštećenjem organizma, kod 32 osobe osobe organizam je pretrpio 40-postotno oštećenje, a kod 53 osobe u pitanju je 30-postotno oštećenje organizma. Najviše je osoba sa najnižim, dvadesetpostotnim oštećenjem organizma.


  Prema vjerodostojnim podacima kojima raspolaže naš list, najviše rješenja o invalidnosti pripadnici neborbenog sektora dobili su zbog neuroza i psihoza, nakon čega po učestalosti dijagnoza slijede tegobe s kralježnicom i povrijeđenim ekstremitetima, rukama i nogama. Na naš upit o ratnim vojnim invalidima iz neborbenog sektora iz Ministarstva branitelja su nas, između ostalog, izvijestili da »pripadnost borbenom ili neborbenom sektoru nije bila utvrđena kao temelj za priznavanje statusa hrvatskih ratnih vojnih invalida, nego su to isključivo bili ratni put ili potvrda o stradavanju, ukoliko se oštećenje organizma temeljilo na ozljedi«. Sam resorni ministar Matić iznenađen je brojem od gotovo 200 osoba iz neborbenog sektora, koji su dobili status ratnih vojnih invalida.


Okliznuo se kuhar




– Otvoreno mogu reći da zaposlenik MUP-a iz Poreča iz Rovinja, koji nije bio na ratištu nego je radio uobičajene poslove, ne može biti ratni vojni invalid. Isto za druge pozadince koji nisu bili vezani uz postrojbe, nego su u svojim institucijama radili uobičajene, svakodnevne poslove. Ako se neki kuhar okliznuo na pločicama i udario u pod glavom, to može biti ozljeda na radu, ali ne i temelj za status ratnog vojnog invalida. Ratni invalidi su oni koji su ranjeni od metka neprijateljske vojske, čije je zdravlje narušeno na prvim crtama obrane ili su stradali u zarobljeništvu, kaže Matić.


  Prema našim podacima, najviše osoba iz redova »neborbenih branitelja« sa statusom invalida radilo je pri Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutrašnjih poslova. Izvjestan broj invaliditet je zadobio radeći u Narodnoj zaštiti, Civilnoj obrani, Glavnom sanitetskom stožeru, intendantskim stožerima te takozvanim samostalnim, pozadinskim jedinicama. Ratne puteve potpisivali su im – zapovjednici postrojbi.


  Jesu li osobe iz neborbenog sektora uistinuzaslužile status hrvatskih ratnih vojnih invalida, odnosno može li se status ratnog vojnog invalida zaslužiti u civilstvu te na uredskim i drugim poslovima u dubokoj pozadini, odgovorne institucije više neće utvrđivati. Ministar Matić kaže: To su stečena prava i bojim se da su tu ništa više neće moći napraviti, bojim se da je to gotovo. U slučaju da među njima ima takozvanih lažnih invalida, osoba koje su taj status dobile na prevaru – njihov krimen bi se utvrđivao redovitim putem. Bio bi to, dakle, posao za policiju i sudove.