Interventni tim

One stanovnicima Banije pružaju psihološku prvu pomoć: “Mi smo im podrška, tu smo da ih slušamo”

Siniša Pavić

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Najvažnije je da se osjećaju sigurno, a mi im možemo pružiti onoliko koliko možemo, da im budemo barem neko svjetlo koliko smo ovdje, mi i drugi tim koji će doći, kaže Ksenija Petelin



Ksenija Petelin iz Čabra je pedagog te dječji i adolescentski integrativni psihoterapeut. Tamara Komadina je psihologinja iz Rijeke. Obje su članice interventnog tima za psihosocijalnu pomoć Crvenog križa Primorsko-goranske županije. I obje su ovih dana na terenu pogođenom potresom.


Ksenija Petelin na teren je, za našeg susreta, izišla s kolegama iz valpovačkog interventnog tima Vanesom Šerić i Dorianom Klakom. Krenuli su do mjesta Žabno, posjetiti obitelj mlade majke s djecom.


U Sisku im je nastradao stan, u njega se ne može, pa se ona s djecom preselila u Žabno majci Anđelki Hojzan. Interventni tim je došao vidjeti kako su, donio igračke djeci. Anđelka Hojzan nam veli kako je i opet jutrom treslo.





Vjeruje da se još jači potres, od onoga što je otišao preko šest stupnjeva, ne može dogoditii. Kuća je njena tik uz rijeku. Sjeća se kako je nekada rijeka brzo tekla i nosila sa sobom granje koje je bučalo, a majka joj strah tjerala tako što je govorila da to »ptičeki fućkaju«.


Zanimljivo je da se sjeća i onog razornog potresa u Skoplju 1963. Zbog njega se uplašila veša što se sušio, pa dugo tu odjeću sa sušila nije htjela odjenuti. Sugerira nam ta zgoda da će i djeca Sisačko-moslavačke županije pamtiti ovaj potres.


Čujemo joj kćer kako govori timu da im pomoć ne treba, da ima i potrebitijih. Teško je, jer nitko ne zna koliko će sanacija trajati, da je znati do kada bilo bi lakše.



Trošna kuća


Put vodi dalje do Donje Drenčine. Tu u trošnoj kući živi gospođa Dubravka. Hrane za sebe ima, ali ima i puno mačaka koje treba nahraniti. Mićun iliti Mićko, Musa, Kedžo, Cigo, Sivka, plus kujica Lili.


Dubravka posebice ističe žutog Mićka. On je, naime, francuski mačak, 11 godina star. Sve ih je Dubravka s ceste pokupila i spasila.


– Oprostite mi, ali ja ću prije njima dati jesti nego vama, kazuje Dubravka.



No, osim o mačkama govori ona timu i o zdravstvenim problemima, o krvi što se gruša pa mora tablete piti, o tlaku, o životu nakon što je treslo. Vidi čovjek da je dobro da ju je netko došao saslušati.


Valja samo doći do ljudi, onako kako je interventni tim primijetio baku zgrbljenu što na asfaltu ceste teško gura hodalicu. Pitali su je što joj treba, baka je odgovorila protupitanjem: »Što imate?« A onda su je otpratili kući sa željenim namirnicama i »čekirali« treba li joj još štogod.


Prije rastanka pitamo tim što im se čini, kakvo je stanje na terenu.


– Ima dosta potreba. Naravno da su ljudi preplašeni i da je elementarna nepogoda nova situacija za sve, ali puno tu ima stvari koje su ostale od prijašnjih trauma koje je ovaj kraj preživio, govori nam Petelin.



Čim su stigle iz Rijeke i čim je ekipiran terenski tim, obišli su prihvatne centre s kolegicom iz Siska i prošli teren. Pa sada idu gdje god su uočili da bi trebalo ići i pritom bilježe nove adrese za posjet.


– Neka mjesta su se jako dobro snašla zahvaljujući Dobrovoljnim vatrogasnim društvima i jako dobro funkcioniraju. Mi smo im došli ponuditi psihosocijalnu pomoć i lijepo to funkcionira.


Ali, velim, ima ljudi s potrebama koje su i inače izražene; zbog toga što nemaju, što je dosta starijih, ljudi s niskim primanjima i slično, ističe Petelin.


Trebat će stanovništvu puno podrške.


– Najvažnije je da se osjećaju sigurno, a mi im možemo pružiti onoliko koliko možemo, da im budemo barem neko svjetlo koliko smo ovdje, mi i drugi tim koji će doći, kaže Petelin.


Nada unatoč svemu


Njenu kolegicu iz Valpova Vanesu Šerić fasciniralo je da ljudi imaju nadu unatoč velikim gubitcima.


– Ovakav gubitak kao što je gubitak imovine uslijed potresa, uz strah i neizvjesnost potencira i one prijašnje gubitke, i sve to odjedanput izađe van, pa su ljudi preplavljeni različitim emocijama.


Međutim, na kraju svakog našeg razgovora i opet osjetim tu jednu nadu u bolje, tu zahvalnost što ljudi širom Hrvatske pomažu. To osjetim i mislim da je to za njih jako važno, ističe Šerić.



Petelin domeće kako je važno i da sve bude čisto, transparentno, taman tako da ljudi znaju da je pomoć za njih i kako mogu do nje doći.


– Važno je da se stvara povjerenje. Na tome radimo, koliko god možemo, ističe Petelin.


Tamaru Komadina našli smo u najvećem prihvatnom centru u Sisku, gdje se također pruža psihosocijalna podrška stanovništvu i odakle koordinira rad tima za psihosocijalnu pomoć na području Siska.


– Ovo je zaista izvanredna situacija i jedan vid psihološke prve pomoći. To je saslušavanje, osnaživanje osobe da se počne oslanjati na sebe, da sama pokuša uspostaviti kontrolu u ovoj situaciji, da se počne nekako brinuti za sebe u mjeri u kojoj može.


Mi smo im podrška, tu smo da ih slušamo, da imaju s kim podijeliti svoju priču. Treba im netko da ih čuje, pojašnjava Komadina.



Potreba je puno, puno toga treba imati u vidu, ali su zato i educirani. I Komadina kaže kako su se kod ljudi probudile traume što su ih doživjeli tijekom Domovinskog rata.


– Ima i onih koji ni prije potresa nisu bili u dobroj situaciji, zbog osobnih gubitaka, zdravstvenih problema i slično, pa još teže podnose ovu situaciju. Sve je još svježe, trebat će im sigurno podrška i kasnije. Ovo je ipak trenutna podrška, osnaživanje da pomalo krenu hvatati konce u svoje ruke, ističe Komadina.


Ističe ona kako psihosocijalna podrška podrazumijeva i organizaciju različitih aktivnosti kojima se pokušava dati dnevna struktura korisnicima smještaja, od organizacije predstava za djecu, kutka za igranje i crtanje i slično.


Omogućeno je tako praćenje televizijskog programa, ali brine se i o svim potrebama korisnika pa je tako, primjerice i kako nam reče Komadina, dogovoren dolazak volontera frizera.


– Pokušavamo organizirati sve ono što će osobama pomoći da se osjećaju bolje i povrate osjećaj normalnosti u ovoj izvanrednoj situaciji u kojoj se nalaze, ističe Komadina.
Jedan tim je na terenu, a onda dolazi novi, dokle god bude trebalo. Dobro je da ih ima.


Educirani volonteri


Branka Maračić, stručna suradnica u Društvu Crvenog križa PGŽ-a, ističe da je već mjesecima psihosocijalna pomoć omogućena i putem besplatne telefonske linije Hrvatskog Crvenog križa (broj 0800 11 88).


U županiji na liniji se kroz dežurstvo izmjenjuje tim od 10-ak educiranih volontera.


Dio njih pridružio se Interventnom timu Društva Crvenog križa PGŽ-a u odlasku na teren, pa je tako u prvoj grupi koja je u Sisak stigla već 30. prosinca ujutro bila Kim Anić iz Rijeke, a nakon Tamare i Ksenije odlazak su planirali i još neki članovi tima za psihosocijalnu pomoć.