Hrvatska neće spasiti svoje zdravstvo većim izdvajanjima, nego boljim upravljanjem. Dok zdravstveni rashodi nastavljaju rasti, stanovništvo ubrzano stari, a zdravstvenih djelatnika nedostaje diljem Europe, stručnjaci upozoravaju da će uspješni biti oni sustavi koji odluke donose na temelju podataka, ulažu u kvalitetno vodstvo i rezultate mjere ishodima liječenja, a ne brojem bolničkih kreveta.

Upravo zato pristupanje Hrvatske Organizaciji za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) mnogi vide kao jedinstvenu priliku za duboku reformu domaćeg zdravstvenog sustava. Članstvo u organizaciji koja okuplja najrazvijenije države svijeta ne znači samo ispunjavanje međunarodnih standarda, već i prihvaćanje potpuno drugačije filozofije upravljanja: one u kojoj su transparentnost, odgovornost, mjerenje rezultata i donošenje odluka temeljenih na dokazima važniji od samog iznosa potrošenog novca.

Kako tu priliku iskoristiti bila je središnja tema Foruma “OECD i budućnost hrvatskog zdravstva – Tko će voditi zdravstvene sustave budućnosti i s kojim kompetencijama?”, održanog u Školi narodnog zdravlja “Andrija Štampar” Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u organizaciji think tanka Health Hub i Poslijediplomskog specijalističkog studija Leadership and Management of Health Services (LMHS).

Gotovo svi sudionici, od predstavnika OECD-a i Ministarstva zdravstva do ravnatelja najvećih hrvatskih bolnica i predstavnika poslodavaca, složili su se da budućnost zdravstvenih sustava neće određivati oni koji troše najviše, nego oni koji najbolje upravljaju.

Da zdravstveni sustavi diljem svijeta prolaze kroz razdoblje velikih promjena potvrdila je Lucie Bryndová, stručnjakinja za zdravstvo u Upravi za zapošljavanje, rad i socijalna pitanja OECD-a, istaknuvši kako se gotovo sve zemlje danas suočavaju s istim izazovima, od rastućih troškova zdravstvene zaštite i sve skupljih tehnologija do ubrzanog starenja stanovništva i kroničnog nedostatka zdravstvenih radnika.

– U zemljama OECD-a na zdravstvo se u prosjeku izdvaja oko devet posto BDP-a, što pokazuje koliko je riječ o jednom od najvećih javnih sustava i najvažnijih ulaganja svake države. Istodobno, troškovi će nastaviti rasti zbog starenja stanovništva i sve veće potrebe za zdravstvenom skrbi, upozorila je.

Posebno je naglasila da će demografski pritisci u Hrvatskoj biti izraženiji nego u većem dijelu Europe, posebno zbog toga što je između 2013. i 2023. godine Hrvatska izgubila oko devet posto stanovništva. To će dodatno povećati pritisak na zdravstveni sustav, poručila je Bryndová.

Kao važne javnozdravstvene izazove izdvojila je visoku prevalenciju pretilosti i pušenja, koji značajno povećavaju teret kroničnih bolesti. Istaknula je i da Hrvatska i dalje znatno veći dio zdravstvenih sredstava usmjerava na bolničku skrb nego što je uobičajeno u državama OECD-a.

– Dok zemlje OECD-a u prosjeku oko 39 posto zdravstvenih rashoda izdvajaju za bolnice, u Hrvatskoj taj udio iznosi čak 53 posto. Istodobno, Hrvatska ima relativno velik broj liječnika u odnosu na prosjek OECD-a, ali ih je premalo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, koja bi trebala biti temelj učinkovitog zdravstvenog sustava, naglasila je i dodala da održivost zdravstvenog sustava neće ovisiti isključivo o razini ulaganja, nego prije svega o kvaliteti upravljanja.

– Ključno je osigurati učinkovito upravljanje zdravstvenim sustavom, donositi odluke na temelju podataka te ulagati u organizaciju skrbi koja će pacijentima pružiti bolje ishode uz održivo korištenje dostupnih resursa, poručila je.

Njezine su poruke ujedno i među ključnim preporukama koje OECD posljednjih godina upućuje Hrvatskoj kroz svoje analize zdravstvenog sustava. Organizacija kontinuirano upozorava na potrebu jačanja primarne zdravstvene zaštite, učinkovitijeg upravljanja bolnicama, snažnije prevencije, razvoja interoperabilnih digitalnih sustava i donošenja politika temeljenih na dokazima.

Voditelj Poslijediplomskog specijalističkog studija Leadership and Management of Health Services na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu prof. Stjepan Orešković smatra da je upravo promjena načina upravljanja najveća vrijednost koju članstvo u OECD-u može donijeti Hrvatskoj.

– Bolja kvaliteta života uvijek je posljedica boljih javnih politika, a upravo nam u njihovom oblikovanju OECD može biti iznimno važan partner. Kao što je članstvo pomoglo brojnim državama da unaprijede svoje sustave, tako i Hrvatska ima priliku iskoristiti znanje, iskustvo i standarde koje OECD donosi, rekao je Orešković.

Naglasio je kako napredak nije moguć bez donošenja odluka utemeljenih na dokazima i objektivnim pokazateljima.

– Ako želimo graditi uspješan zdravstveni sustav, istina, činjenice i podaci moraju biti temelj svih politika i odluka. Upravo je to jedna od najvećih vrijednosti koju OECD donosi svojim članicama, poručio je.

Posebno je upozorio na važnost profesionalnog upravljanja zdravstvenim ustanovama te istaknuo da je nepotizam jedna od najvećih prijetnji razvoju sustava.

– Nepotizam je iznimno opasan na svim razinama zdravstvenog sustava jer narušava kvalitetu upravljanja i povjerenje u institucije. Zato moramo graditi sustav koji će počivati na stručnosti, odgovornosti i transparentnosti. Upravo su to temelji uspješnog upravljanja svakom bolnicom, domom zdravlja i cijelim zdravstvenim sustavom, naglasio je Orešković.

Da se zdravstvo više ne može promatrati isključivo kao proračunski rashod smatra i Marija Bubaš, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva i izaslanica ministrice zdravstva.

– Zdravstvo je jedna od najvažnijih ekonomskih grana, a njegov najvrjedniji proizvod je zdravlje građana. Ulaganje u zdravstvo stoga nije samo trošak, nego ulaganje u kvalitetu života, produktivnost društva i gospodarski razvoj, istaknula je Bubaš.

Govoreći o izazovima hrvatskog zdravstvenog sustava, upozorila je kako jedan od najvećih problema predstavlja neujednačena dostupnost zdravstvene skrbi među različitim dijelovima zemlje.

– Poseban izazov predstavlja regionalna neujednačenost u popunjenosti zdravstvenih timova. Naš je cilj osigurati ravnomjerniju dostupnost zdravstvenih usluga i stručnog kadra kako bi svi građani, neovisno o mjestu stanovanja, imali jednak pristup kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti, poručila je.

Da bez kvalitetnih podataka više nije moguće upravljati zdravstvenim sustavom smatra i Fran Borovečki, ravnatelj KBC-a Zagreb.

– Moramo prestati razmišljati isključivo o nacionalnom zdravstvenom sustavu i nacionalnoj znanosti. Danas smo dio europskog i globalnog zdravstvenog prostora, što znači da moramo učiti od najboljih, razmjenjivati znanje i primjenjivati međunarodne standarde u organizaciji zdravstvene skrbi i znanstvenom radu, rekao je Borovečki.

Naglasio je da moderno upravljanje zdravstvenim sustavom mora počivati na pravodobnim, pouzdanim i kvalitetnim podacima.

– Odluke se više ne mogu donositi na temelju procjena ili dojmova, već na temelju podataka. Potrebno je u stvarnom vremenu pratiti ključne pokazatelje rada zdravstvenog sustava, analizirati ishode liječenja i financijske pokazatelje te na temelju tih informacija pravodobno prilagođavati način upravljanja. Samo upravljanje utemeljeno na podacima može osigurati kvalitetniju zdravstvenu skrb, veću učinkovitost sustava i odgovorno upravljanje javnim sredstvima, kazao je Borovečki.

Sličnu je poruku poslao i Ivica Lukšić, ravnatelj KB-a Dubrava, istaknuvši kako će uspjeh zdravstvenih sustava u narednim godinama ponajprije ovisiti o kvaliteti upravljanja i spremnosti na prihvaćanje tehnoloških promjena.

– Ključna kompetencija modernog zdravstvenog sustava je kvalitetno upravljanje. Uspješni će biti oni koji se budu znali brzo prilagoditi novim tehnologijama, novim načinima rada i sve većoj ulozi podataka u donošenju odluka, rekao je Lukšić.

Naglasio je kako digitalna transformacija više nije pitanje budućnosti, već svakodnevne prakse u zdravstvu, ali i da se mijenjaju kriteriji prema kojima se vrednuje uspješnost zdravstvenog sustava.

– Tehnološke promjene više nisu nešto što nas tek očekuje, one su naša sadašnjost. Istodobno, nije broj bolničkih kreveta primarno mjerilo uspješnosti zdravstvenog sustava, nego ishodi liječenja i vrijednost koju stvaramo za pacijente. Mijenja se cijeli ekosustav zdravstvene skrbi i način liječenja, a zdravstvene ustanove i njihovi lideri moraju biti spremni kontinuirano učiti, prilagođavati se i koristiti digitalne alate kako bi unaprijedili kvalitetu skrbi, učinkovitost sustava i iskustvo pacijenata, poručio je Lukšić.

Na važnost učinkovitog upravljanja upozorila je i Irena Weber, glavna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca, istaknuvši kako je zdravstveni sustav od ključne važnosti i za konkurentnost hrvatskog gospodarstva.

– Zdravstveni sustav postoji zbog pacijenata, ali ishodi liječenja izravno su povezani s kvalitetom upravljanja. Hrvatski poslodavci svake godine u zdravstveni sustav uplaćuju milijarde eura doprinosa i zato s punim pravom očekuju da taj sustav bude učinkovit, transparentan, financijski odgovoran te da građanima omogući pravodobnu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu, rekla je Weber.

Naglasila je kako OECD postavlja standarde i mjerila uspješnosti kojima bi trebali težiti i zdravstveni sustavi.

– Kada na zdravstveni sustav gledamo iz perspektive poslovnog sektora, teško je zamisliti organizaciju koja raspolaže tolikim financijskim sredstvima, a nema jasno definirane ciljeve, mjerljive pokazatelje uspješnosti, odgovornost za rezultate i sustav nagrađivanja koji prati ostvarene rezultate. Upravo su to standardi koje OECD promiče, istaknula je.

Dodala je kako sustav koji jednako vrednuje različite razine učinka dugoročno obeshrabruje najbolje zaposlenike.

– Ne ostvaruju svi jednake rezultate i nije održivo jednako nagrađivati one koji postižu vrhunske rezultate i one koji ne ispunjavaju očekivanja. Takav pristup demotivira najkvalitetnije zaposlenike i nije dobar ni za zdravstveni sustav ni za njegove korisnike, upozorila je.

Podsjetila je i da hrvatski poslodavci izdvajaju 16,5 posto bruto plaće za obvezno zdravstveno osiguranje, pri čemu za taj doprinos ne postoji gornja granica obračuna.

– Solidarnost je temelj našeg zdravstvenog sustava i ona nema alternativu. Međutim, građani i poslodavci koji u sustav izdvajaju značajna sredstva s pravom očekuju da zdravstvena zaštita bude dostupnija, učinkovitija i kvalitetnija. Uspostava bržeg i efikasnijeg zdravstvenog sustava donijela bi korist ne samo pacijentima, nego i gospodarstvu kroz zdraviju i produktivniju radnu snagu, zaključila je Weber.

Iako se na forumu govorilo o digitalizaciji, umjetnoj inteligenciji, liderstvu i novim modelima upravljanja, zajednička poruka svih govornika bila je da tehnologija sama po sebi neće riješiti probleme zdravstvenog sustava. Ona može biti snažan alat, ali samo ako iza nje stoje kvalitetni lideri, jasni ciljevi, transparentno upravljanje i odluke utemeljene na podacima.

Upravo zato pristupanje OECD-u mnogi vide kao priliku da Hrvatska, uz prihvaćanje međunarodnih standarda i najboljih praksi, napravi iskorak prema modernijem, učinkovitijem i održivijem zdravstvenom sustavu – sustavu koji neće mjeriti uspjeh brojem kreveta ili visinom potrošnje, nego kvalitetom skrbi i ishodima liječenja svojih pacijenata.