Čak 71 posto globalnih putnika želi putovati održivije u sljedećih 12 mjeseci, što je povećanje od 10 posto u odnosu na lani. Pokazuje to ovogodišnje istraživanje Booking.coma, jedne od najvećih globalnih platformi za putovanja, a koja je ovogodišnju introspekciju u navike putovanja napravila na mišljenjima više od 30.000 putnika iz 32 zemlje.

Uz 81 posto putnika koji su potvrdili da im je održivo putovanje važno, polovina svih ispitanika navela je da su ih svakodnevne vijesti o klimatskim promjenama navele da donesu održivije odluke o putovanju.

Isto tako, među putnicima postoji konsenzus o tome da žele izbjegavati prometna i pretjerano posjećena odredišta, pri čemu je trećina izjavila da su odabrali putovati izvan špice sezone, a više od četvrtine odlučilo je otići na manje popularno odredište tijekom posljednjih 12 mjeseci kako bi izbjegli prenatrpane destinacije. Za dvije trećine ispitanika važno je upoznavanje lokalne kulture, a gotovo četvrtina kaže da je odabrala putovati na odredište bliže domu kako bi smanjila svoj ugljični otisak. Zanimljiv je i podatak da je jedan od pet ispitanih putnika odlučio putovati vlakom umjesto automobilom na veće udaljenosti zbog manjeg utjecaja na okoliš.

Smanjenje emisije CO2

Ovo je samo jedno od niza ispitivanja stavova turista koji su sve svjesniji koliko turizam utječe na okoliš, ali i lokalne zajednice, odnosno kakve sve negativne posljedice može donijeti prekomjerni turizam – od prenatrpanih plaža, komunalnih problema, do nezadovoljstva stanovništva u destinaciji. Sve veći turistički promet podrazumijeva i sve više mobilnosti i korištenja prijevoznih sredstava koja ostavljaju ugljični trag, pa se kompanije sve više okreću zelenom i održivom. Tako je, primjerice, kruzing industrija, kao jedan od većih zagađivača, postavila sebi cilj da do 2050. postane ugljično neutralna. U smjeru smanjenja CO2 idu i aviokompanije pa do 2050. i aviopromet želi postati ugljično neutralan i to kroz 65 posto upotrebe održivog pogonskog goriva, 13 posto novih tehnologija i to vodika i električne energije, 3 posto kroz poboljšanje efikasnosti operacija, 19 posto kroz bolje korištenje ugljikovih goriva. I hotelijeri u objekte ugrađuju nove održive tehnologije. Održivost više nije opcija, ona globalno postaje imperativ koji jedini osigurava budućnost. A i posljednje dvije godine pandemije su, silom prilika, dovele do većeg okretanja putnika zelenom, boravku u prirodi, manjim, ne toliko napučenim destinacijama, lokalnim zajednicama, tradiciji… Ukratko, odmicanju od masovnosti.

Okretanje zelenim i održivim tehnologijama svakako je potaknuto i aktualnom geopolitičkom situacijom u svijetu. Nedostatak plina, divljanje cijena energenata, ali i svega ostalog, sigurno je dodatni impuls prema okretanju održivim zelenim izvorima energije i tehnologijama koje znače ne samo uštede, već i sigurnost opskrbe u ovim nesigurnim vremenima.

Održivost je, dakle, način kako početi rješavati probleme kao što su i manjak radne snage u turizmu, infrastrukturni pritisci u destinacijama, devastacija resursne osnove, komunalni problemi, rast troškova… ali i smjer u kojem se razvijaju turistička potražnja i interesi samih putnika. Tako je tema održivosti bila središnja okosnica rasprava i na netom održanim Danima hrvatskog turizma. Na jednom od panela je, primjerice, Eduardo Santander, direktor Europske putničke komisije (ETC), naglasio da je Europa kao destinacija vrlo otporna na krize, što je i pokazala povijest tijekom koje se upravo industrija putovanja najbrže oporavljala uslijed kriznih vremena, a dokaz tome je i ovo pandemijsko razdoblje. Kako je rekao, u tijeku su dva vrlo važna procesa, jedan je oporavak turizma, a drugi transformacija turizma temeljena na novim trendovima i težnji za održivijim turizmom. Elliot Wellsteed-Crook iz Wanderlust Travel Media je tom prilikom istaknuo da 80 posto svjetskih putnika želi putovati po održivim načelima, a pritom su u fokusu potražnje autentična iskustva, dok je Jim Brody iz Lonely Planeta poručio da su održiva putovanja posebno popularna i tražena među milenijalcima te da se brojni turistički subjekti snažno i brzo prilagođavaju održivim načelima u poslovanju, kao i pri kreiranju svojih ponuda.

Pozitivna transformacija

Globalni okvir održivosti postavila je Svjetska turistička organizacija (UNWTO) čija je direktorica regionalnog odjela za Europu Alessandra Priante na DHT-u poručila da održivost ne smije biti samo parola, nego djelovanje.

– Moramo prestati o tome govoriti, moramo nešto učiniti. Imamo mnogo strategija, ali većina i ne zna što je to održivost. Održivost mora biti aspirin za turizam. I turizam morate mjeriti, istaknula je te nadodala da moderni gosti ne žele više biti u resortima, već žele iskusiti lokalni način života.

Inače, UNWTO je ovogodišnji Svjetski dan turizma obilježio upravo pod motom novog promišljanja turizma.

Pozitivna transformacija za ljude i planet bila je središnja poruka Svjetskog dana turizma 2022. te je i ovaj globalni »praznik« turizma naglasio jedinstveni potencijal sektora da potakne oporavak i donese pozitivne promjene za ljude u cijelom svijetu.

Glavni tajnik UNWTO-a Zurab Pololikashvili naglasio je jedinstvenu priliku koja se pruža turizmu da zastane, razmisli i »rekalibrira se«. Poručio je da svojevrsni ponovni početak turizma donosi nadu te se dotiče gotovo svega što radimo.

– Potencijal turizma sada je prepoznat više nego ikada. Na nama je da ga iskoristimo, poručio je glavni tajnik UNWTO-a. Samim time, uoči Svjetskog dana turizma, UNWTO je predstavio Smjernice G20 o jačanju malih gospodarskih subjekata i zajednica kao pokretača transformacije u turizmu u povodu sastanka ministara turizma G20 na Baliju. Smjernice daju smjernice za ključne politike koje mogu stvoriti otporna i održiva mala i srednja poduzeća i zajednice oko stupova ljudskog kapitala, inovacija, osnaživanja mladih i žena, klimatskih mjera te oko politike upravljanja i ulaganja.

Tako je jedan od šest stupova za novo poimanje turizma, i promicanje održivog razvoja turizma, što podrazumijeva prije svega politike i prakse koje optimalno iskorištavaju okolišne resurse, poštuju socio-kulturni identitet i autentičnost zajednica domaćina te osiguravaju socioekonomske koristi za sve.

U svojim preporukama za razvoj održivog turizma niz je akcija koje UNWTO predlaže. Među njima su i one koje se izravno odnose na pitanje otpada, prije svega plastičnog, emisije CO², kružne ekonomije…

Kružna ekonomija

UNWTO tako navodi da je nužno ubrzati dekarbonizaciju turističkih operacija, a to podrazumijeva jačanje napora za smanjenje emisija CO2 u turističkom sektoru, uključujući ulaganja u razvoj prijevoza s niskim udjelom ugljika i zeleniju infrastrukturu ključnu za otpornost. Osim toga, UNWTO ukazuje da i sve veći broj potrošača, dakle turista, zahtijeva da sektor turizma preuzima odgovornost za svoje CO² emisije. Ono na čemu će trebati također raditi i što je jedan od izazova je činjenica da će mala i srednja poduzeća trebati tehničku i financijsku potporu da to postignu. Što se tiče dekarbonizacije, budućnost turizma je i uporaba prirodnih sustava za uklanjanje, kao i uključivanje u korištenje novih tehnologija za uklanjanje ugljika. To će svakako biti neophodno ako sektor želi od 2030. smanjiti emisiju CO² za 50 posto do 2030. i ostati u skladu s najnovijim preporukama međuvladinog panela o klimatskim promjenama te postići nultu neto emisiju do 2050.

Jedan od temelja zelenijeg turizma je i ulaganje u kružnu ekonomiju. Naime, procesi kružnoga gospodarstva kao što su smanjenje i ponovna uporaba, popravak, obnavljanje i ponovna proizvodnja te recikliranje i prenamjena mogu smanjiti ekonomske gubitke u lancu vrijednosti turizma, kao i otpad i onečišćenje. Hrana tako predstavlja polaznu točku u turističkom vrijednosnom lancu kroz održivu nabavu koja podrazumijeva lokalne i organske izvore, zajedničku nabavu, održive jelovnike uključujući zdrava jela, kao i smanjenje i upravljanje otpadom i gubicima kod pripreme hrane. Integriranje gubitka hrane i smanjenja otpada u turizmu ima potencijal za podršku oporavku malih i velikih poduzeća s obzirom na to da predstavlja priliku za smanjenje troškova i poboljšanje učinkovitosti uz smanjenje emisije CO². Jedan od izazova svakako je, prema UNWTO-u, i pomak prema cirkularnosti plastike u turizmu. Name, oko 13 milijuna tona plastike godišnje završi u moru, što globalno gospodarstvo košta oko 13 milijardi američkih dolara po izgubljenom prihodu od aktivnosti na oceanu, prijeteći posebno radnim mjestima u ribarstvu i turizmu. Rješavanje problema plastičnog otpada i onečišćenja može biti katalizator cirkularnosti u turizmu kroz eliminaciju nepotrebne plastike, sigurno integriranje modela ponovne uporabe, upotrebu plastike koja se može reciklirati i kompostirati te povećanje stope recikliranja plastike. Tu su i ulaganja u obnovljive izvore energije, ekološki prihvatljiviju gradnju i ostalo.

Plastični otpad prijeti morskim ekosustavima

Na prošlotjednoj ministarskoj koferenciji o okolišu koju je organiziralo Gospodarsko povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) usvojena je ministarska deklaracija kojom se potvrđuje predanost zemalja prijelazu na zeleno gospodarstvo. Deklaracijom se, uz ostalo, pozivaju zemlje da se pridruže i poduzmu mjere u okviru Globalne inicijative protiv plastike u turizmu te se naglašava potreba za većim i snažnijim obrazovanjem za održivi razvoj. Posebna pozornost posvećena je važnosti razvoja infrastrukture i turizma kao glavnih sektora koji se bave prelaskom na zeleno gospodarstvo. Zemlje su obećale poduprijeti napore na smanjenju potrošnje vode i energije te emisije stakleničkih plinova u turizmu, posebno u podsektorima s velikim učinkom na okoliš kao što su brodovi za kružna putovanja, zrakoplovstvo i smještaj, kao i poboljšati učinkovitost u korištenju drugih resursa, kao što je voda. Obvezale su se na poboljšanje odvodnje, pročišćavanja otpadnih voda i bolje gospodarenje otpadom. Na sastanku je predstavljeno i novo UENEC-ovo izvješće prema kojem, iako su se sve zemlje u paneuropskoj regiji obavezale na smanjenje emisije stakleničkih plinova, neto emisija i dalje raste. Smanjenje je zabilježeno u zapadnom dijelu Europe od 2014. do 2019. godine, ali se rezultat poništava povećanjem emisije u ostatku regije. Upotreba obnovljivih izvora energije nedovoljno se brzo razvija u odnosu na povećanje ukupne finalne potrošnje energije. Regija se i dalje u velikoj mjeri oslanja na fosilna goriva, pa čak 78 posto finalne potrošnje energije potječe od fosilnih goriva. Nastavlja se, nažalost, i gubitak bioraznolikosti, a velik problem u većini morskih regija u Europi predstavlja zagađenje mora. Otpad, naročito plastični, prepoznat je kao globalna prijetnja za obalne i morske ekosustave u većini zemalja.

Europski brendovi – kultura, priroda, gastronomija i zdravlje

Europski parlament još je lani u ožujku donio Rezoluciju o uspostavi strategije EU-a za održivi turizam. U ovom se dokumentu, uz ostalo, poziva Europsku komisiju da brzo razvije plan za održivi turizam koji obuhvaća inovativne mjere za smanjenje utjecaja tog sektora na klimu i okoliš osmišljavanjem održivijih oblika turizma, diversificiranjem ponude, promicanjem novih inicijativa suradnje i razvojem novih digitalnih usluga. Parlament EU-a također poziva države članice da izrade održive akcijske planove za turizam, a Komisiju da poštuje pravo lokalnih vlasti na donošenje propisa protiv štetnih učinaka prekomjernog turizma.

Europarlamentarci su u ovoj rezoluciji također konstatirali da je turizam usko povezan s mobilnošću te da države članice uz financijsku potporu EU-a moraju povećati ulaganja u prijelaz na čišća goriva, u vozila s niskim i nultim emisijama kad god je to moguće, u pristupačnije načine prijevoza, među ostalim za osobe s invaliditetom i osobe smanjene pokretljivosti. Tako se, primjerice, u Rezoluciji poziva Komisiju da poboljša željezničku mrežu u Europi. EU parlament poziva države članice da dodijele dostatna sredstva kulturnim lokalitetima i lokalitetima kulturne baštine. Tu je i prijedlog Komisiji da istraži moguće sinergije s mrežom EuroVelo i njezinih 17 koridora, posebno povećanjem financijske potpore, kako bi se promicao biciklistički turizam u Europi, ali i da predloži novi europski program uključivog turizma po uzoru na inicijativu Calypso, koji bi ranjivim društvenim skupinama omogućio korištenje nacionalnih turističkih vaučera u povezanim objektima u drugim državama članicama koje svojim građanima također nude program socijalnog turizma.

U Rezoluciji se spominju i nautika te obalni turizam. Naime, poziva se Komisiju da razvije inicijative za nautički i obalni turizam u pogledu priznavanja kvalifikacija skipera, pravila o PDV-u za brodove, marine i priveze, kako bi se suzbila sezonalnost i promicale prekogranične rute… Apelira se na Komisiju da podnese prijedlog o oznakama zemljopisnog podrijetla za nepoljoprivredne proizvode, čime bi se ojačalo sektor turizma u vidu neposredne identifikacije proizvoda s određenim područjem. A u Rezoluciji se ujedno ističe da bi se promociju europskog turizma kao turističkog brenda trebalo usmjeriti na diverzifikaciju ponude u područjima kulturne i prirodne baštine, gastronomije i zdravlja.