Imamo obitelj

Odrastanje u gay obitelji: "Živim sa sestrom, mamom, njenom curom i psom"

Irena Frlan Gašparović

S mojim kćerkama nije bilo nikakvih problema. Kad su doznale, mlađoj je bilo smiješno, a starija se rasplakala, ali zato što nije doznala prva. Kad su objavile u razredu, djeca su to percipirala kao sasvim »cool«, ispričala nam je Danijela



Živim sa sestrom, mamom, njenom curom i psom, ispalila je tada petnaestogodišnja Zagrepčanka, pred cijelim razredom, na prvom satu engleskog jezika kada je profesorica u njezinoj novoj srednjoj školi tražila od učenika da se predstave.



Istospolne obitelji trebaju podršku radi suočavanja s raznim poteškoćama. Upravo s tim ciljem pokrenut je i poseban internetski forum na kojem mogu podijeliti svoja iskustva. Forum se bavi raznorodnim temama, primjerice, kako djeci objasniti queer obitelji, kakvi su moralno etički aspekti queer roditeljstva, što sve treba znati o surogat majčinstvu, kako odgajati djecu i tome slično





Profesorica se iznenadila, djeca su se pogledala, ali sve u svemu ovaj iskreni istup nije izazvao nikakvu dramu. Osim što će nekoliko godina kasnije biološka majka tinejdžerice i njezina partnerica slegnuti ramenima i priznati: »Kad imaš djecu, ne možeš uvijek birati kome ćeš reći jer djeca odrade pola posla«. 


Ovogodišnji Zagreb Pride, povorka za prava homoseksualnih, biseksualnih i transrodnih osoba, odvijao se pod geslom »Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san«. »Mi smo ta obitelj! Istospolne, raznospolne, homoseksualne i heteroseksualne… sve su te zajednice obitelji! Nismo drukčiji ni mi LGBTIQ roditelji/ce, niti su drukčija naša djeca! Djeca koja postoje i koja žive u Hrvatskoj. Neka najesen kreću u školu, druga je uskoro završavaju, a treća će se tek roditi. Djeca koja su nastala našom odlukom, odlukom nas roditelja. To su djeca koja su voljena nevezano uz način na koji su došla na svijet: planiranjem, mogućnostima koje nudi suvremena medicina, usvajanjem ili su rođena u nekim drugim, prijašnjim obiteljima koje smo pokušali/e graditi«, piše u proglasu ovogodišnjeg Pridea.



Prošlogodišnji popis stanovništva u Danijelinom i Ivaninom stanu bio je zanimljiva epizoda. Popisivačici mlađe dobi Danijela je bez sustezanja kazala da u tom stanu živi sa svoje dvije kćerke i »mojom djevojkom koje momentalno nema«. Takva izjava teško može proći bez reakcije, no popisivačica se u ovom slučaju zabrinula zbog problema sasvim praktične naravi:  – Kako da to zapišem?, zapitala se djevojka.


Time organizatori, među ostalim, široj javnosti žele poručiti da, unatoč kontroverzama koje ova tema izaziva i unatoč zakonima koji obitelj definiraju drugačije, istospolne obitelji postoje i žive među nama. 


Mučan razvod


Četrdesetpetogodišnja Danijela i deset godina mlađa Ivana (imena izmijenjena radi zaštite identiteta) upravo su takva obitelj: u vezi su deset godina i zajedno odgajaju dvije kćerke iz Danijelina prvog braka koje su, tvrdi Danijela, odmah dobro prihvatile život u istospolnoj obitelji. Starija kćerka sada je već punoljetna, a mlađa ide u srednju školu.


– S mojim kćerkama nije bilo nikakvih problema. Kad su doznale, mlađoj je bilo smiješno, a starija se rasplakala, ali zato što nije doznala prva. Još dok su bile u osnovnoj školi htjele su to podijeliti sa svojim prijateljicama, no sugerirale smo im da razmisle kome doista žele reći. Ipak, pred kraj škole rekle su cijelom razredu, a djeca su to percipirala kao sasvim »cool«, ispričala nam je Danijela, prisjetivši se kako je mlađa kćer »objavila« pred svojim vršnjacima da joj je mama gej na što su neka djeca u čudu reagirala pitanjem »kako si onda ti nastala?«. 


Naše sugovornice željele su ostati anonimne, iako sva njihova bliža rodbina i prijatelji, pa čak i dio kolega s posla, znaju da su u vezi. I drugi u njihovoj okolini, primjerice, susjedi i roditelji djece koja idu u školu s njihovim djevojčicama, znaju ili barem naslućuju da se radi o istospolnom paru budući da ih svakodnevno susreću u »običnim«, obiteljskim situacijama, u liftu, na hodniku, kada Ivana pokupi djecu s treninga… 



Može li se istovremeno biti i vjernik i gej – ako se pita Ivanu, odgovor na to pitanje je potvrdan. Kako nam je otkrila naša sugovornica, ona je godinama svirala u crkvenom bendu, no kada se u crkvi doznalo za njezinu homoseksualnu vezu, nastali su problemi.  – Reakcija je u početku bila negativna, prisjeća se Ivana, dodajući da je svećenik, nakon dužeg razgovor s njom, ipak promijenio mišljenje. Već sljedećeg tjedna u prvim crkvenim klupama sjedile su i njezina partnerica i dvije kćeri.


No, Danijeli i Ivani nije životu uvijek bio ovako miran i uobičajen kao u posljednje vrijeme. Početkom 2000-tih godina Danijela je prošla kroz mučan razvod tijekom kojeg se bojala da bi, zbog svoje seksualne orijentacije, mogla izgubiti skrbništvo nad djevojčicama. Sad već bivši suprug znao je da mu je supruga gej, znao je i za njezinu vezu i nije se libio na bilo koji način iskoristiti tu informaciju protiv nje. U brakorazvodnoj parnici koja je trajala nekoliko godina pokušavao je njezinu seksualnu orijentaciju predstaviti kao razlog zbog kojeg ona ne bi trebala dobiti djevojčice. 


– Postojala je bojazan da bi našu vezu sud mogao uzeti kao kriterij za procjenu je li majka podobna ili ne, potvrđuju naše sugovornice, pojašnjavajući da ishod u takvim slučajevima ovisi o sucu, odnosno sutkinji te o sredini u kojoj se parnica odvija. Međutim, odvjetnici nerijetko, iz predostrožnosti, sugeriraju svojim klijentima da baš ne izlete s priznanjem da su gej, iako naše sugovornice otkrivaju suprotno iskustvo jedne njihove prijateljice čija seksualna orijentacija nije uopće imala utjecaja na brakorazvodnu parnicu. 


Kriterij za procjenu


No, sada kada su ti problemi iza njih, ovaj istospolni par susreće se s drugom vrstom poteškoća u svakodnevnom životu. Mada su deset godina u vezi, pet godina žive u stanu koji su zajednički kupile i zajednički skrbe o djeci, Ivana zapravo nema nikakva prava kada se radi o Danijelinim kćerkama. 


- Istospolni roditelji se uvijek jako boje što bi bilo kada bi se nešto dogodilo biološkom roditelju. Svi drugi bi u tom slučaju imali veća prava vezano uz djecu nego nebiološki roditelj koji je možda godinama brinuo o njima, kaže Ivana, koja je to naučila i na vlastitom primjeru.


Prije nekoliko godina jednoj od djevojčica je pozlilo dok je majka bila na službenom putu, ali Ivana u bolnici nije smjela potpisati suglasnost za hitnu operaciju, nego su morale otići po baku. Isto tako, iako Ivana zahvaljujući svom poslodavcu uspije dobiti bolovanje radi djece, ona na to nema zakonsko pravo. A to su samo neki od praktičnih problema s kojima se suočavaju istospolne obitelji. Zato i ne čudi da od novog zakonodavstva – zakona o registriranom partnerstvu – koje najavljuje hrvatska Vlada, ne očekuju revoluciju, nego barem male pomake koje bi im olakšale svakodnevicu. 


– Želimo samo da nam se omogući da normalno funkcioniramo, zaključuje Ivana.