Na burzi početkom godine preko 400.000 nezaposlenih. Oporba optužuje vlast za nebrigu o nacionalnim interesima i izazivanje sukoba u društvu. Prijeti se uličnim prosvjedima. Strateški partner SDP-a u vladajućoj koaliciji dugo prijeti raskidom, a novinari kampiraju pred Banskim dvorima čekajući rasplet.

  I on dolazi preko ljeta. Premijer daje ostavku, ali ne ide se na izbore, nego se druga najveća stranka raspada u parlamentu i reducirana koalicija, s manjom većinom, nastavlja vladati zemljom do kraja mandata. Naposlijetku, SDP završava u opoziciji, a stranka s kojom su dobili izbore prije četiri godine na samom rubu nestanka.

  Ne, ovo nije scenarij za 2014. i 2015. godinu. Ovo je priča koja se u Hrvatskoj već dogodila, prije 11 godina i nakon koje je na vlast došao Ivo Sanader.

Domagoj Ivan Kovačević

A toliko toga u Hrvatskoj danas miriše na jesen 2001. godine. HDZ se počeo oporavljati, iako je bio smlavljen na posljednjim parlamentarnim izborima. Slavko Linić je u ratu protiv svih. Radikalna ljevica i sindikati nariču da su ih socijaldemokrati izdali. Broj nezaposlenih je u veljači ove godine bio na usijanih 375.400, a nitko se još ne usudi okladiti da se do proljeća 2014. još neće povećati. S ulice se prijeti »komunjarama« na vlasti. Statistika ipak priča svoju priču koja govori da je kraj krize ipak blizu, tu, odmah u 2003./2014. godini…

  Prilično je slično, međutim, i stanje političkih odnosa u koaliciji koja vlada zemljom. S tim da se čini kako je posljednji tjedana jaz na relaciji SDP-HNS dodatno produbljen. Nakon završetka sukoba s Europskom komisijom oko Lex Perković, koji su duboko potresli i odnose dvije najjače stranke koalicije, jer je ministrica vanjskih poslova inzistirala da se on riješi što prije i bez puno dodatnog vrdanja, dok je Milanović bio prilično ustrajan u opiranju Reding, kao da se može osjetiti led na relaciji Mislavova-Iblerov trg. Imena su to ulica u kojima se nalaze središnjice HNS-a i SDP-a, stranaka koje se, kako to vrlo često biva u koalicijama s većim i manjim partnerom sve više međusobno udaljuju. Između Iblerovog i Mislavove ima, odoka, 400-500 metara zračne linije. A sve se više čini da su jedni u Dubrovniku, a drugi na granici s Mađarskom. Sjeveroistočnoj.

  Osim prilično vidljivog nedostatka političke kemije između Milanovića i Vesne Pusić (za razliku od bliske suradnje koju su upražnjavali šef SDP-a i Radimir Čačić), puca i na drugim frontovima. Bager iz ministarstva financija već je dugo trn u oku narodnjacima, koji bi oporavku gospodarstva pristupili na nešto suptilniji način.

  No, malo što je suptilno u ocjenama koje je na adresu Slavka Linića uputio prošlog tjedna gospodarski strateg HNS-a Dragan Kovačević, koji je ustvrdio da HNS kroz ministarstvo gospodarstva pokušava otvoriti investicijske cikluse. »Ali, ne može se ići naprijed ako vi svaki mjesec ili dva dana imate promjenu poreznih stopa, ako imate stalno najave presije u poreznom sustavu, ako imate stalne izjave da su poduzetnici kriminalci i glavni krivci što ekonomija ne ide naprijed«, rekao je te dodao da je Vlada sada s poduzetništva s iscrpljivanjem krenula prema građanima. Ustanovio je, uz to, i kako se ministarstvo financija pretvara sve više u »jedan harač element«.

  Valja ponoviti, ne radi se o ocjenama Domagoja Ivana Miloševića iz HDZ-a, nego Dragana Kovačevića iz HNS-a.

Crveni karton

No, lako za ocjene. HNS je drugi put zaustavio jedan Linićev, dakle SDP-ov projekt. Prošli put je to bio porez na nekretnine, ovaj put ukidanje oslobađanja od poreza za kupnju prve nekretnine. Iz SDP-a se čude HNS-ovom »crvenom kartonu«, jer je »sve dogovoreno na koordinacijama«, a iz HNS-a tvrde da s njima nitko ništa dogovarao nije.

  Tko god bio u pravu, činjenica je da komunikacija u koaliciji ne funkcionira dobro. Sumnja li netko u to, samo nek se sjeti Ivana Jakovčića. Koji je vjerojatno zaboravio kako zvuči glas predsjednika Vlade kad ne dolazi iz televizora.

  Tu negdje, međutim, dolazimo do problema koji u vrijeme Račanove Vlade – preciznije bi zapravo bilo reći Račanovih Vlada – makar je ona redizajnirana, bez HSLS-a, zadržala veliku većinu dotadašnjih ministara, nije bio toliko izražen, makar ne u ovoj fazi kad sukobi nisu postali nepremostivi. A to su odnosi unutar dvije najjače stranke.

  U HNS-u se, naime, već sad noću bude obliveni hladnim znojem čekajući proljeće. Tad se Čačić ostavlja teretane i mršavljenja, a iz zatvora vraća drito u predsjedništvo stranke. Koja se sve više dijeli na »Vesnine« i »Ratkove« ljude. U javnost se puštaju priče o puču kojeg sprema Čačić, dok Vesna Pusić javno predstavlja svoje nove ljude za novi HNS. Stranka se, lišena Čačićeve brutalne direktnosti u javnim istupima solidno oporavila i u anketama s dva došla na preko pet posto, no što će s njom biti kad lišće zažuti 2014. godine jako je teško predvidjeti.

  U SDP-u, pak, traje prilično surova kampanja za šefa najbrojnijeg stranačkog ogranaka, onog u Zagrebu. Tri kandidata bore se za svaki glas svakog člana – što je dobrodošla demokratska tekovina – ali jasno da u kampanji isplivava prljavo rublje, osobne netrpeljivosti i animozitet prema vrhu stranke. »Ljubav« koju je Davor Bernardić iskazao u svojim javnim istupima prema Vladi i Milanoviću potonji je i uzvratio, pa, iako nije jasno koga Milanović u Zagrebu podržava, prilično je jasno koga ne može smisliti.

  Uz bitku za Zagreb, u SDP-u su sve glasniji i oni koji su nezadovoljni smjerom kojim ide stranka (i Vlada i zemlja), tako da je Milanoviću prilično zabavno u životu, čak i kad na stranu stavi poslove vezane uz vođenje Vlade i koalicije. No, nezadovoljnicima unatoč, premijer ipak može biti miran – pod jednim »sitnim« uvjetom – da ne izgubi sljedeće parlamentarne izbore.

  Unatoč svemu, anketne brojke i dalje daju nemalu prednost (sve pohabanijoj) Kukuriku koaliciji pred njenim desnim antipodom. A i brojke koje iskazuju predviđanja međunarodnih institucija, poput Svjetske banke i MMF-a pokazuju da će recesija za Hrvatsku u narednoj godini postati stvar prošlosti. Brojke su, eto još jedne sličnosti, vrlo dobro izgledale i u posljednjoj godini mandata Ivice Račana. Međutim, SDP i HNS se 2003. godine nisu dogovorili o zajedničkoj listi. A kako su to pokazali i izbori u prosincu 2011. godine, pametni znaju čemu služi d’Hondt.