Đakovčanin Goran Prebeg napisao je 50 molbi za posao i nitko ga nije htio primiti jer se tu preferiraju žene
ĐAKOVO Obilježavajući Međunarodni dan žena, kada nježniji spol i na taj način upozorava da, unatoč napretku društva, i dalje živimo u tzv. muškom svijetu, gdje su žene često diskriminirane u radnom i drugom smislu, u ponedjeljak je u Đakovu iznesen i podatak o muškarcima žrtvama spolne diskriminacije pri, primjerice, zapošljavanju na tzv. ženskim poslovima. Na tu je pojavu upozorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić. »Kada je riječ o spolnoj diskriminaciji pri zapošljavanju i slično, najčešće se misli na žene kao žrtve, no javljaju nam se i muškarci, a pri zapošljavanju na radna mjesta što su tradicionalno predodređena za žene – blagajnice, čistačice, medicinske sestre, odgojiteljice…« kaže Ljubičić, navodeći primjer iz prakse, kada je odgojitelj napisao 50 molbi za posao i nitko ga nije htio primiti jer se tu preferiraju žene.
»Žene ulaze u sve više tzv. muških zanimanja pa imamo vozačice tramvaja, kamiona… no, na žalost, neka zanimanja koja nisu ni ‘muška’ ni ‘ženska’, poput liječnika, prosvjetara, feminizirana su, postala su isključivo ženska, pa među studentima treba širiti ideju i o spolnoj raznolikosti u tim zvanjima. I među ženama i među muškarcima stvari su se promijenile; žene su ušle u neka, a muškarci nestali iz nekih zanimanja pa je neophodno da društvo potakne interes muške populacije za ta zvanja«, kaže splitska sociologinja Mirjana Nazor. Brojna od tzv. ženskih zanimanja slabo su plaćeni poslovi poput čistačice, blagajnice, trgovkinje… a što i Nazor tumači »onom drugom, tamnijom stranom medalje rezultata emancipacije.«
U Odnosima s javnošću HZZ-a kažu da su pri objavi potrebe za radnom snagom zakonski dužni staviti oba spola. »Mi se obraćamo oboma spolovima, a na poslodavcu je da odluči«, kažu u HZZ-u.
Goran: Ja sam ‘teta’!
Dok su mu kolege prije 30 godina upisivali tzv. muška zanimanja, Đakovčanin Goran Prebeg odlučio se za odgojitelja. »Taj je poziv odabrao mene, a ne ja njega«, kaže nakon 30 godina rada u Dječjem vrtiću Đakovo. »U početku je bilo i skepse okoline, čak i na faksu, pa i podrugljivih komentara. Bio je to početak 80-ih, sve se više pričalo o emancipaciji. Za mene je ona stanje u kojem nema podjela na m/ž poslove. U odluci za odgojitelja bilo je i inata zbog predrasuda«, kaže Goran. Posao u struci dobio je tri mjeseca nakon što je diplomirao. »Neki su me dočekali s podsmijehom, ima toga i danas, no bilo je i oduševljenja što dolazi odgojitelj jer vrtić treba funkcionirati kao obitelj – muškarci, žene, djeca u vrtićkoj zajednici. Ima i danas upita što mi to treba, no ne obraćam pozornost«, kaže Goran. Roditelji koji ga ne poznaju, kaže, traže tetu. »Kažem im: Ja sam ‘teta’! Ipak, ovo je gotovo apsolutno muški svijet«, ocjenjuje Goran.
U međuvremenu, u gradu je još jedan ‘školovani’ odgojitelj. Prebeg predrasuda nema; kaže, svejedno mu je hoće li ga kod liječnika dočekati medicinska sestra ili brat, u trgovini blagajnica ili blagajnik. No, đakovačkim trgovcima očito to nije nevažno; u 6 trgovačkih centara dosad je zamijećen samo jedan.
Ni jednog medicinskog brata
U Domu zdravlja, u ambulantama, nema medicinske braće; ravnatelj Boro Knezović kaže da je to zatečeno stanje, no ističe kako na Hitnoj, Fizikalnoj, RTG-u… ima više medicinskih tehničara. »Na Hitnoj je odlično uhodana ekipa tehničara. Po prirodi posla, situacija, kao što nosi rad na Hitnoj, rad noću, kontakti i s neugodnim ljudima, mislim da je taj posao adekvatniji za muškarca. Nije to diskriminacija nego priroda posla«, kaže Knezović.
»Ženskim« poslom sve više postaje i prosvjeta; poznavatelji prilika kažu da je rijetkost naći učitelja/nastavnika, dok je u prošlosti to zvanje bilo »rezervirano« za jači spol. »Ne predaje mi ni jedan nastavnik, sve su nastavnice«, kaže osmašica Dora.
