U školske klupe uskoro bi se trebalo vratiti oko 200.000 djece. U školskoj godini koja bi se mogla nazvati svakako, samo ne normalnom, kraj godine donosi potpuni stres. I djeci, i roditeljima, i učiteljima. U ovom trenutku izvjesno je samo jedno: da će u školu krenuti djeca onih roditelja koji nemaju drugi izbor nego poslati ih u školu.

Za sve drugo, otvoreni su različiti scenariji, pa čak i za državnu maturu od koje u ovom času prosvjetna vlast ne namjerava odustati, ali već za koji tjedan povratak virusa može promijeniti njihov stav u dijametralno suprotnom smjeru.

Uz krajnje škakljivu situaciju u kojoj treba dobro odvagati sve rizike otvaranja škola, proteklih dana pokazalo se još nešto: da je krizno komuniciranje ministrice znanosti i obrazovanja daleko lošije od onog koje već mjesecima pratimo iz zdravstvenog resora.

Najveći dio hrvatskih učenika školsku će godinu završiti u online nastavi. U školske će se klupe prvi vraćati najmlađi učenici od 1. do 4. razreda osnovne škole, maturanti te djeca s teškoćama koja imaju asistente u nastavi.

Povratak školaraca u klupe model je za koji se redom odlučuju i druge europske države – u Danskoj su škole već otvorene i to za djecu do 5. razreda, u Norveškoj i Njemačkoj se otvaraju sada, a u Francuskoj i Švicarskoj škole bi se trebale otvoriti 11. svibnja. No, koliko je otvaranje škola uopće siguran i dobar potez u vrijeme pandemije pitanje je koje muči mnoge, ne samo u okvirima naše zemlje.

​Logičan potez

Prema podacima Francuske agencije za javno zdravlje, samo je 0,6 posto djece mlađe od 15 godina koji su imali teži oblik oboljenja od bolesti Covid-19. Stručnjaci ne znaju zašto su djeca u ovoj pandemiji otpornija na teže simptome bolesti, no na temelju dosadašnjih iskustava smatra se da djeca nisu glavni prenositelji virusa, kao što je to slučaj u epidemijama gripe, koja se najviše širi vrtićima i školama.

Potvrđuje to i testiranje provedeno na Islandu, u kojem je utvrđeno da niti jedno dijete mlađe od 10 godina nije bilo pozitivno na koronavirus. Drugi je problem otvaranja škola prijenos virusa s djece na odrasle, a posebno na rizične skupine, no ako djeca mahom nisu pozitivna, ne bi trebala biti ni prenositelji virusa.

U svakom slučaju, odluka o povratku u školske klupe, koja je u Hrvatskoj zadnjih dana izazvala mnogo kritika i žuči, logičan je potez kojem su pribjegle i mnoge druge europske države u namjeri da omoguće gospodarstvu da se pokrene barem u jednom dijelu.

– Važno je da mi u školskom sustavu omogućimo, osobito za mlađu djecu, boravak u školi kako bi roditelji mogli raditi, a onima koji nemaju pouzdanja da je to sigurno okruženje za njihovu djecu, dopustimo da ih ne moraju dovoditi, barem ne u prvo vrijeme dok se ne uvjere kako je to za njih sigurno.

Za djecu za koju roditelji smatraju da ne trebaju ići u školu, neće ići u školu, obrazložila je ministrica Blaženka Divjak stav po kojem se roditeljima prepušta da prosude moraju li im djeca u školu ili ne. Ova je njena izjava podigla ogromnu buru, jer se roditelji s pravom pitaju koliko je odlazak u školu uopće siguran kad se ni prva žena obrazovnog sustava ne usuđuje preuzeti odgovornost i na temelju preporuka zdravstvene struke donijeti jasnu i nedvosmislenu odluku.

Reagiralo je čak i stručno psihološko društvo, ističući da odgovorni »abdiciranjem vlastite odgovornosti umjesto da smanje strah, bijes i zbunjenost roditelja, povećavaju ga i čine upravo suprotno od onoga što je preporučljivo činiti u situacijama društvene krize«.

​Gomila nepoznanica

Dok je u pogledu povratka u školu ministrica apsolutno benevolentna i roditeljima prepušta odluku, po pitanju državne mature situacija je potpuno obrnuta: u najstresnijoj školskoj godini u novijoj povijesti, Divjak unatoč brojnim zahtjevima i prosvjedima ustraje u održavanju državne mature u ljetnom roku.

»Tako je i u svim državama u okruženju, Sloveniji, Austriji…. Pomicanje mature na kolovoz ne bi nikome puno donijelo, osim što bismo odgađali. Ovako imamo rezervne scenarije. Išli smo i maksimalno smanjiti vrijeme koje učenici provedu u pisanju državne mature«, obrazlaže.

Ustupak je maturantima jedino to što se na maturi neće provjeravati gradivo drugog polugodišta. Ali ostala je gomila drugih nepoznanica – što će biti s izbornim predmetima, kako će se fakulteti postaviti prema upisu i hoće li neki od njih imati dodatne provjere ako izborni predmeti, važni za selekciju budućih studenata, ne budu dio državne mature.

Dok je s djecom koja se vraćaju u škole problem sigurnosne prirode, kad je riječ o maturantima, radi se o njihovoj budućnosti, s kojom se doista nitko ne bi smio igrati. U vrijeme kad su građanima na raspolaganju deseci telefonskih linija za psihološku pomoć, ne treba mnogo truda da shvatimo kako je tek onima koji se u takvoj shizofrenoj situaciji nalaze na životnoj prekretnici, a ona im ovisi o jednom jedinom ispitu.

Koliko je stvar ozbiljna, moglo se vidjeti i iz reakcije pravobraniteljice za djecu, Helence Pirnat-Dragičević, čiji je ured ovih dana zasut pritužbama roditelja.

– Činjenica da roditelji moraju ići na posao nije dovoljan razlog da se djecu i njihove obitelji izlaže dodatnome riziku, opterećenjima i nesigurnosti, tim prije što su još 19. ožujka u vrtićima i školama ustrojena dežurstva u uvjetima pandemije, u slučaju da ne postoji druga mogućnost zbrinjavanja djece zaposlenih roditelja, podsjeća pravobraniteljica.

Upozorava i na ozbiljne probleme s kojima se ovih dana maturanti suočavaju: većina ih traži da se što prije definiraju datumi polaganja ispita i znanje koje će se provjeravati. Traže poštivanje zakona, transparentnost i javno savjetovanje u slučaju izmjena kalendara i sadržaja državne mature.

Neki bi maturanti, prenosi, željeli da im se posljednji tjedni nastave, ili barem pripreme za maturu, organiziraju u školi jer im online nastava ne može pružiti jednako kvalitetnu pripremu. Maturanti su očekivali su snažnije reagiranje psihologa, psihijatara i pedagoga o problematici polaganja mature u izvanrednim okolnostima.

Očekivali su i više podrške, razumijevanja i informacija od nadležnih tijela te navode niz primjera kako se dugotrajna neizvjesnost, sati provedeni pred ekranima u samostalnom učenju, kao i zabrinutost zbog epidemije, a u Zagrebu i zbog posljedica potresa, odražavaju na njihovo opće psihofizičko stanje pa tako i na sposobnost koncentracije i učenja, upozorava Pirnat-Dragičević.

​Kriza u komunikaciji

Ministarstvo znanosti i obrazovanja i Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja imaju obvezu profesionalno organizirati završetak ove nastavne godine. To znači objasniti što prije maturantima što trebaju uraditi kako bi uspješno položili državnu maturu, a u sadašnjim izvanrednim okolnostima to znači i dati im poticaj, osnažiti ih i pomoći im da ih stres ne blokira u tome, poručila je pravobraniteljica, kritizirajući ponašanje ministrice Divjak.

– Ističemo da pritom ne pomaže umanjivanje teškoća, očekivanja da će se škole same snaći i organizirati, kao ni uvjeravanje javnosti da će »sve biti u redu« bez konkretnih i jasnih uputa. Učenici završnih razreda srednjih škola nalaze se pred jednom od prvih iznimno važnih životnih prekretnica koju su godinama iščekivali i u nju ulagali svoje napore, nade i očekivanja.

Izvršna vlast to mora uvažiti, prepoznati iznimne teškoće s kojima se suočila ova generacija maturanata i pružiti im odgovarajuću podršku, poruka je Helence Pirnat-Dragičević, koja resorno ministarstvo poziva na otvorenu komunikaciju i uvažavanje maturanata.

Za to je ostalo jako malo vremena, no i sasvim dovoljno da se barem donekle popravi šteta nanesena ovoj generaciji maturanata, koja će zbog okolnosti u kojima završava srednjoškolsko obrazovanje, definitivno biti zakinuta.

Školska godina 2019/2020. ostat će zapamćena kao godina okrnjena najprije dugotrajnim prosvjetnim štrajkom, a onda pandemijom koronavirusa. Ni po čemu obična, djeci je donijela traume, ali i jedno veliko životno iskustvo.

Moguće je da će se i iduća, 2020/2021. godina, odvijati u izvanrednim okolnostima, a za izvanredne okolnosti važno je i kvalitetno krizno komuniciranje i odlučivanje. Ono koje će djeci, roditeljima, pa i učiteljima, osigurati sve važne informacije, ulijevati povjerenje i umiriti ih. Dosad ga u resoru obrazovanja, nažalost, nismo imali prilike vidjeti.