Prije tri dana na vijestima jedne od gledanijih televizija objavljena je informacija da u obrazovnom sustavu nedostaju profesori matematike pa se razmišlja o pozivanju umirovljenih profesora da se vrate u škole.

Naime, mladi ne žele upisati težak studij da bi radili posao koji nije adekvatno plaćen niti cijenjen pa se radije odlučuju za istraživački smjer studija matematike koji će im omogućiti posao za koji očekuju barem tri puta veću plaću i sigurnost da će njihovo znanje biti traženo na tržištu rada. Po raznim istraživanjima više od polovine zanimanja koja će se u budućnosti tražiti danas nam još uvijek nisu poznata, ali možemo biti sigurni da se radi o zanimanjima koja će tražiti kombinaciju znanja iz raznih područja kao što su matematika, ekonomija, informatika, tehnika itd., odnosno da će se raditi o znanjima koja su interdisciplinarna. Europska komisija je upozorila da »Europa treba veći broj visokoobrazovanih, kvalificiranih i motiviranih pojedinaca koje će potaknuti tehnološki razvoj, a time i gospodarski razvoj te stvaranje novih radnih mjesta«. Poslodavci poručuju vladama da je nužno povećati interes mladih za matematiku, znanost i tehnologiju kako bi se riješio problem nestašice kvalificirane radne snage naročito inženjera. Ono što se, između ostalog, očekuje od poslova u budućnosti, a u razvijenim zemljama je već sadašnjost, može se svesti na sposobnost rješavanja problema optimizacije poslovanja, odnosno traženja najboljih rješenja uz zadana ograničenja.

Načelo optimalnog djelovanja možemo primijeniti bez obzira na to radi li se o uvođenju novih tehnologija ili proizvoda, ulaganjima u različite projekte, marketingu, pružanju medicinskih usluga, sportu itd. Ne postoji područje ljudske djelatnosti u kojem nije moguće primijeniti neku od matematičkih metoda kako bi mogli donositi optimalne odluke. Zato je nužno obrazovati mlade ljude na način da budu kreativni, inovativni i motivirani. Takav »projektni« model obrazovanja razvijeni obrazovni sustavi provode već u osnovnoj školi stalnim ulaganjima u razvoj nastavnika i naprednih tehnologija. To znači veći angažman i učenika i nastavnika koji bi trebali biti adekvatno nagrađeni za svoj rad i cijenjeni zbog činjenice da prenose znanje svojim učenicima.

A znanje je temelj razvoja i uspjeha. Zanimljivo je da se u Japanu učenici prije početka nastave poklone svojim nastavnicima u znak zahvale za njihov trud, zajedno ručaju, a čišćenje školskih prostorija obavljaju bez pogovora. Tako se stvaraju zajedništvo i međusobna potpora kao i radne navike i odgovornost, a bez tih vrijednosti nije moguće graditi uspješno i napredno društvo. To je naročito izraženo u današnjem vremenu kada smo svi suočeni s problemima na globalnom području od klimatskih promjena, siromaštva i pandemije. Jedini način da se uspješno nosimo s tim je ulaganje u znanost i tehnologiju, ali i u razvoj socijalne odgovornosti i ljudskih vrlina. Možda to zvuči utopijski, ali što nam znači razvijena tehnologija ako se neće koristiti samo u pozitivne svrhe? Što nam može donijeti znanost ako ljudi u nju nemaju povjerenja?

Povjerenje se stječe kvalitetnim obrazovanjem i rezultatima koji donose korist svima. I zato uhvatimo vlak koji kraj nas već juri da ne ostanemo na marginama unatoč prilici koja nam se pruža i kroz fondove EU-a. Inače će poduzetnici i inovatori kao Rimac biti samo iznimka koja potvrđuje pravilo da bez većeg ulaganja u obrazovanje i podizanja razine matematičkih znanja kao i napornog rada nije moguće postići veću kvalitetu života. Pred svima nama je prilika koju ne smijemo propustiti ne samo zbog nas koji smo ovdje nego i zbog mladih ljudi koji su otišli u potrazi za boljim životom. »Na mladima svijet ostaje« i dalje vrijedi, a danas bismo mogli reći: »Na mladima i obrazovanima svijet ostaje!«