Nemoguća misija

O ovome se puno priča, ali malo radi. Stvarnost pokazuje da Hrvatska ne želi strane studente

Ingrid Šestan Kučić

Foto: S. DRECHSLER

Foto: S. DRECHSLER

Za nostrifikaciju stranih svjedodžbi i dolazak studenta u Hrvatsku treba godinu dana, te se svjedodžbe još uvijek šalju poštom... A kad se napokon taj strani student dovede u Hrvatsku, problemi ne prestaju, već za studenta tek počinju 



RIJEKA – O internacionalizaciji studija puno se priča, a malo ili ništa radi. Priča se o otvaranju hrvatskih fakulteta prema svijetu, o dolasku stranih studenata od kojih fakulteti mogu financijski profitirati, ali kada se samo malo uđe u tu priču, shvati se da je dovođenje stranih studenata gotovo nemoguća misija i da hrvatska administracija radi sve kako bi tim istim studentima poslala poruku da ih ne želi.


U to se zorno uvjerio i riječki Ekonomski fakultet čiji su predstavnici krenuli put Indije kako bi svoju kvotu studija na engleskom jeziku koji već godinama provode otvorili prema indijskim studentima, a onda su shvatili da za nostrifikaciju stranih svjedodžbi i dolazak studenta u Hrvatsku treba godinu dana, kao i da se te svjedodžbe u današnjem digitalnom svijetu još uvijek šalju poštom u kuverti s markicom pa dokumenti beskonačno putuju na relaciji Hrvatska – Indija, a kad se napokon taj strani student dovede u Hrvatsku, problemi ne prestaju, već za studenta tek počinju.


U Hrvatskoj taj student zapravo nema nikakva prava. Ne smije raditi, nema prava na subvencionirani smještaj, kao ni na stipendiju, na studentski dom ne smije ni pomisliti, a o subvencioniranju prehrane nema govora. No, ni tu nije kraj problema tog istog studenta, jer nakon što diplomira, odmah mora napustiti hrvatski teritorij i to istog dana kad stekne diplomu, jer tog mu dana studentska viza istječe i u Hrvatskoj nema što tražiti.


Garantno pismo




– Nisu to jedini problemi. Od nas su tražili da izdamo garantno pismo za svakog studenta, no kako mi kao ustanova možemo preuzeti takvu odgovornost za studente o kojima ništa ne znamo. Problemi oko stranih studenata su veliki. Ono što se primjerice u Sloveniji riješi u roku od 15 dana, kod nas se rješava duplo više. Pored toga ništa nije prilagođeno strancima. Kada strani student ode prijaviti boravište, dobije obrazac na hrvatskom jeziku. Događa se da student ne želi potpisati dokument za koji ne zna što je. Sve aplikacije vezane za upis studijskih programa su na hrvatskom jeziku i nemaju englesku verziju. Tako stranica za upis studija Postani student ne postoji u engleskoj verziji. Mi smo je sami prevodili za naše interne potrebe, priča dekan Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Alen Host.



Alen Host


Alen Host



Ujedno dodaje kako je nevjerojatno da Hrvatska uvozi stranu radnu snagu, a istovremno inozemnim studentima ne dopušta rad. Taj je problem tim izraženiji što ti studenti zbog nemogućnosti ostvarivanja prava na studentske subvencije imaju daleko veće troškove od ostalih studenata. Nije samo riječ o troškovima života, nemogućnosti dobivanja domskog smještaja, već i o troškovima školarine, jer kao non-EU studenti trošak školovanja snose u cijelosti.


– Oni moraju plaćati puni iznos obroka u studentskom restoranu, dok ostali studenti plaćaju trećinu cijene, jer ostalo pokriva Ministarstvo. Stranog studenta tako trošak prehrane dnevno dođe 80 kuna, a na mjesečnoj razini to je popriličan izdatak, kaže dekan.


Pomaka nema


Prodekanica tog fakulteta izv. prof. dr. Danijela Sokolić u društvu prorektorice za studije i studente riječkog Sveučilišta prof. dr. Sanje Barić boravila je u Indiji na sajmu s ciljem promocije riječkog sveučilišta i Hrvatske. Interes indijskih budućih studenata, kaže prof. dr. Barić, bio je velik, ali cijela je promocija posrnula na hrvatskoj administraciji. Na tu tromu i kompliciranu administraciju, kaže prorektorica, Sveučilište konstantno upozorava, a iako nailazi na razumijevanje odgovornih, pomaka nema.


– Kao Sveučilište, malo toga možemo napraviti. Možemo olakšati interne procese što i radimo u slučaju upisa stranih studenata na diplomske studije, jer tada oni dolaze s diplomama preddiplomskih studija za čije priznavanje smo mi nadležni i tu je procedura ubrzana, ubrzano je i interno kolanje papira te upute. Međutim u usporedbi s upisom preddiplomske razine, to je manji problem.


U dolazak stranih studenata uključena su razna ministarstva, od vanjskih i unutarnjih poslova do znanosti i obrazovanja, a u pitanje njihove nemogućnosti rada u Hrvatskoj i Ministarstvo rada. Onda je tu još čitav niz obrazovnih agencija. Simptomatično je to da u razgovoru s čelnim ljudima ili zaposlenicima svih tih ustanova svi oni vrlo dobro razumiju problem, ali sve to nešto što je problem nije u njihovoj nadležnosti i moći. Ukupno četiri ministarstva i jednako toliko agencija trebalo bi sjesti i riješiti problem. Naš problem nije da oni to ne razumiju, nego to što je svatko od njih jedan kotačić u cijeloj toj priči koji mora nešto promijeniti. Općenito je problem u našoj državi da se stvarima ne pristupa sustavno, a to je ono što ovdje treba učiniti, napominje prof. dr. Barić.


Interesa ima


Interesa, kaže, za studijem u Hrvatskoj ima. U Indiji se pokazalo da se Rijeka i Hrvatska, za koju većina zna zbog nogometa, percipiraju kao ugodno i sigurno mjesto koje je i relativno jeftino za život i studij u usporedbi s nekim drugim europskih sveučilišnim centrima poput Engleske, Nizozemske ili Austrije. I nije da se ne može, jer kako navodi prof. dr. Barić, susjedna je Slovenija otišla toliko daleko da strancima otvara mogućnost i besplatnih doktorskih studija, a kod nas zapinje već i prije nego što se nogom stupi na hrvatsko tlo.


– Kao što se u današnje vrijeme nostrifikacija diplome ne rješava digitalno, već se poštom dokumenti šalju u Indiju, tako se ne dopušta ni digitalno rješavanje odobrenja prebivališta. Nakon odobrenja vize zahtijeva se da student fizički bude prisutan za rješavanje pitanja prebivališta. To je proces koji traje, a sve bi se bez problema moglo riješiti on-line putem, navodi prof. dr. Barić.


Bez ikakvih prava na pomoć u smještaju, prehrani, bez prava na rad i s nizom administrativnih prepreka jasno je da internacionalizacija studija u pravom smislu neće zaživjeti, a trenutačno egzistira tek u malim postocima dolazaka europskih studenata i studenata na razmjeni.


Sanja Barić


Sanja Barić



Rokovi za priznavanje stranih svjedodžbi


U cijelom nizu institucija koje sudjeluju u odobravanju stranim studentima dolazak u Hrvatsku je i Agencija za odgoj i obrazovanje koja je zadužena za priznavanje stranih svjedodžbi, a na pitanje zbog čega taj postupak traje duže nego u drugim zemljama, dobili smo odgovor da su rokovi za donošenje rješenja regulirani Zakonom o općem upravnom postupku i oni mogu biti najkasnije 30 dana, računajući od dana predaje urednog zahtjeva koji sadrži svu potrebnu dokumentaciju za njegovo rješavanje ili pak 60 dana, računajući od dana predaje urednog zahtjeva u slučajevima vođenja ispitnog postupka, dok u slučaju kada je potrebno izvršiti provjeru vjerodostojnosti inozemne obrazovne kvalifikacije čije se priznavanje traži, rok za izdavanje rješenja prestaje teći, a nastavlja se danom zaprimanja očitovanja nadležnih tijela.


Manjak kompetentnosti i društvene odgovornosti


Dodajući kako je internacionalizacija studija još uvijek samo priča na koju nitko ne gleda kako je zaista u praksi provesti, prorektorica kaže da je cijela situacija oko stranih studenata u Hrvatskoj odraz manjka inteligencije i društvene odgovornosti.


– Ne mislim da nema političke volje. Radi se o manjku kompetentnosti i osobne odgovornosti, bez da mislim ikoga uvrijediti. Sveučilište u Rijeci otišlo je toliko daleko da smo sami sastavili hodogram, korak po korak, što točno sve treba učiniti kako bi se olakšao dolazak stranih studenata. Sami smo preveli web stranicu Postani student, naglašava prorektorica.