Istog dana kada smo u Zagrebu prvi put razgovarali s novom slovenskom veleposlanicom u Hrvatskoj Smiljanom Knez, a bilo je to prekjučer, u petak, Slovenija je arbitražnom sudu poslala svoj odgovor na prosinački zahtjev arbitražnog suda za dodatnim gradivom u vezi s hrvatskim istupanjem iz arbitražnog procesa, dok se Hrvatska, u skladu sa svojom neopozivom odlukom o povlačenju iz arbitraže, u potpunosti oglušila na taj zahtjev. Za Zagreb, naime, arbitražni sud više ne postoji. 

Upravo taj detalj možda ponajbolje oslikava dubinu rascjepa koji danas zjapi između dviju strana kada je riječ o rješavanju graničnog pitanja, koje je u protekla dva i pol desetljeća presudno utjecalo i na rješavanje svih ostalih otvorenih pitanja između Hrvatske i Slovenije, kao i cjelokupne odnose između dviju zemalja. Dok je Zagreb nepovratno okrenuo leđa arbitražnom sudu, Slovenija pak očekuje da taj sud nastavi s radom i da još ove godine donese konačnu odluku, koju onda Hrvatska, ako se arbitražni sud doista upusti u takvu avanturu, neće priznati, a međunarodno pravo ne poznaje mehanizme kojima bi takvu presudu nametnulo Hrvatskoj.

Kompleksni odnosi

No veleposlanica Knez ipak nije pesimistična. Štoviše, ohrabrena prvim kontaktima s hrvatskim dužnosnicima, vjeruje da je moguće postići napredak na tom i ostalim područjima. U Zagreb je stigla prije nekoliko dana i zna da ju očekuje velik posao. Dan ranije, u četvrtak, predala je vjerodajnice hrvatskoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, čime je i formalno stupila na dužnost. Kaže nam da se osobito veseli posjetu Rijeci i slovenskom kulturno prosvjetnom društvu »Bazovica«, za koji će sigurno naći vremena, a sigurno neće zaobići ni Matjaža Keka, trenera Rijeke, omiljenog riječkog Slovenca.

Odlazeći s ove dužnosti vaš prethodnik Vojko Volk pesimistično je ustvrdio da Slovenija i Hrvatska nisu više primjer dobrosusjedskih odnosa te da će posljedice spora oko arbitraže biti puno gore nego što se to u prvom trenutku moglo zamisliti, i to ne samo za odnose naših dviju zemalja nego i za cijelo balkansko susjedstvo. Od te izjave prošlo je pola godine. Je li se što promijenilo?

– Držim kako je ocjena mog prethodnika, kojeg inače izuzetno cijenim, bila sasvim ispravna. Ako se ne varam, u toj se izjavi prije svega naglašava problem nepovjerenja između država i problem prisluškivanja. Često zaboravljamo kako su države, nastale na području bivše Jugoslavije, prošle teška vremena te kolikim su otvorenim pitanjima opterećeni njihovi odnosi. Stoga naši susjedi, a ne samo oni, pozorno prate naše odnose i našu spremnost rješavanja otvorenih pitanja na konstruktivan način te u duhu međusobnog povjerenja i poštovanja.

Kakvi su vaši dojmovi nakon prvih susreta s hrvatskim dužnosnicima? 

– Jučer sam predala vjerodajnice predsjednici Kolindi Grabar Kitarović, a s drugim predstavnicima hrvatskog političkog života započet ću susrete tek sada, s iznimkom ministra vanjskih poslova Mira Kovača s kojim sam se susrela na diplomatskom prijemu te predsjednika vlade Tihomira Oreškovića s kojim sam se također već na kratko susrela. Ali već sada mogu ocijeniti kako su prvi signali o želji za poboljšanjem odnosa sa susjedima, dakle i sa Slovenijom, ohrabrujući. Posebno me raduju znakovi bolje suradnje na području migracija.

Izgubljeno povjerenje

Čini se da su odnosi između Hrvatske i Slovenije na najnižoj razini od slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora 2009. godine. Slažete li se s tom ocjenom? 

– Ne mogu se složiti s ocjenom da su odnosi loši. Činjenica je kako su odnosi između država iznimno kompleksni. Želim naglasiti odličnu gospodarsku suradnju, iznimno bogate kulturne kontakte, brojne kontakte između ljudi. Povezuje nas zajednička povijest, koja nas doduše u nekim segmentima i razdvaja, a raspad zajedničke države donio je također neke probleme, koje, nažalost, još nismo uspjeli riješiti. Uvijek ima dovoljno prostora za poboljšanje suradnje.

Zašto slovenska strana odbija ponudu nove hrvatske vlade da se granični problem, nakon arbitražnog skandala, riješi bilateralno ili pred međunarodnim sudom? 

– Još jednom želim naglasiti da su države dvadeset godina bilateralno rješavale problem granice. Želim podsjetiti kako smo sporazumom Drnovšek – Račan iz 2001. godine, koji je bio uzgred budi rečeno dosta bolan kompromis za Sloveniju, bili blizu rješenja, ali taj sporazum nije bio potvrđen u hrvatskom Saboru. Odluka o arbitražnom sudu bila je logična i bila je to najbolja odluka prihvaćena u obliku bilateralnog sporazuma. Dakle, i u slučaju arbitražnog sporazuma radilo se o bilateralnom rješavanju pitanja. 

Što je, po vašem mišljenju, trenutačno najveći problem u odnosima između dviju država?

– Izgubljeno povjerenje. Stoga ćemo morati u narednim mjesecima nastojati ponovno uspostaviti međusobno povjerenje. Ali kao što sam već rekla, prvi signali nove hrvatske vlade su pozitivni.

Nismo blokirali Hrvatsku

Jesu li slovenske blokade hrvatskog ulaska u EU bile pogreška? Hrvatska je danas članica EU, a Slovenija, unatoč blokadama, nije dobila ni rješenje granice po svojoj volji, a niti povoljno rješenje za Ljubljansku banku.

– Slovenija nije blokirala Hrvatsku. Proširenje EU na države jugoistočne Europe bilo je i ostaje strateški interes Slovenije. S obzirom na korelaciju vašeg ulaska Hrvatske u EU i rješavanja pograničnog pitanja, naglasila bih kako je Slovenija svoje obveze iz arbitražnog sporazuma ispunila i isto očekuje i od Hrvatske. Rješenje graničnog pitanja, Ljubljanske banke i drugih otvorenih pitanja nedvojbeno je u interesu obiju država.

No ovdje se postavlja i pitanje racionalnosti. Nije li, primjerice, Sloveniji bilo jeftinije odmah isplatiti dug štedišama, budući da je ukupna materijalna i nematerijalna šteta što ju je Slovenija dugoročno pretrpjela zbog odbijanja obveza prema štedišama neusporediva viša od cijene tog duga? A na kraju će taj dug, zahvaljujući presudi Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, ipak morati isplatiti. 

– Treba naglasiti kako odluka suda u Strasbourgu proizlazi iz činjenice da se zemlje nasljednice nisu uspjele dogovoriti o podjeli duga devizne štednje SFRJ. Sud za ljudska prava zaključio je da štediše ne mogu biti žrtve izostanka dogovora država i jednostavno je donio odluku kako je najbolje da Slovenija, u čijoj je vlasništvu bila Ljubljanska banka, isplati dug štedišama. Ali to nije kraj priče. Zemlje nasljednice bivše Jugoslavije sklopile su Ugovor o sukcesiji iz 2004. godine, koji jasno definira da to pitanje valja riješiti pregovorima i ravnopravno podijeliti dug. Slovenija će nastaviti poticati razgovore svih nasljednica po tom pitanju i nadamo se da će na isti način postupiti i nova hrvatska vlada. Za dobrosusjedske odnose treba nam cjelovito rješenje kojim nitko neće biti izigran. 

Kako riješiti problem sporova što se pred hrvatskim sudovima vode zbog prenesene štednje Ljubljanske banke?

– Slovenski je stav o tome jasan. Potrebno je pronaći rješenje u okviru sukcesije, budući da ovu problematiku izričito ističe Prilog C Sporazuma o sukcesiji. Podsjetila bih također na Memorandum o suglasnosti potpisan 2013. godine u Mokricama, a njime su države potvrdile kako je to pitanje potrebno riješiti u okviru sukcesije. Također je potrebno istaknuti nenaplaćene kredite zagrebačke podružnice Ljubljanske banke hrvatskim poduzećima čiji je ukupni iznos poprilično visok. U hrvatskoj novoj vladi želimo naći sugovornika otvorenog za rješavanje ove problematike.

Žilet žica

U Hrvatskoj su mnogi bili začuđeni kada je Slovenija stavila prigovor na zaštitu slavonskog kulena. Radi li se o osveti za hrvatsko istupanje iz arbitraže?

– Kao što je poznato modeli zaštite proizvoda u okviru Europske unije imaju svoje zakonitosti. U Sloveniji smo bili zatečeni činjenicom koliki je interes Hrvatske za kranjsku kobasicu. Priča sa slavonskim kulenom vrlo je slična. Radi se jednostavno o zaštiti slovenskih proizvođača ovog proizvoda.

Kad će Slovenija ukloniti žilet žicu s granice s Hrvatskom?

– Posve iskreno rečeno, tehničke prepreke između susjednih država nikog ne mogu usrećiti. Svjesni smo problema koje ove tehničke prepreke uzrokuju stanovnicima s obje strane granice. Ali istodobno moramo biti svjesni sigurnosnih vidika, jer se suočavamo s izazovima prelaska zelene granice od strane ilegalnih migranata. Ne znamo što će donijeti proljeće i ne znamo u kojoj će mjeri Europska unija biti učinkovita u svojim naporima za usklađeno djelovanje. Pozitivno je da je suradnja između odgovornih na tzv. balkanskoj ruti sada bolja i nadamo se da će se još produbiti i poboljšati. Obje države, kako Slovenija tako i Hrvatska, usmjeravaju napore u traženje rješenja na razini EU i rješavanje problema na izvoru, dakle u državama konflikta. Razmišljanje o mogućem uklanjanju tehničkih prepreka pratit će prilike na terenu.

U Sloveniji sve više vjeruju da su slovenski arbitar i slovenska agentica bile žrtve prisluškivanja hrvatskih tajnih službi. Bojite li se djelovanja hrvatskih obavještajaca? Bojite li se prisluškivanja?

– Želim da me se ne prisluškuje, ali se toga ne bojim.