Uhićenje Milana Bandića svakako je najdramatičniji događaj na političkoj sceni Hrvatske od čuvenog 1. srpnja 2009. godine, kad je trenutni Bandićev kolega po boravištu, Ivo Sanader, najavio kako je »njegova dionica gotova«. Ne radi se tu o spektaklu s kamerama, dovođenjima u Gajevu, osmijesima osumnjičenog gradonačelnika iza rešetaka policijskog vozila, ni cijeloj strci koju je izazvalo Bandićevo izmještanje u Remetinec.

  Ne radi se ni o činjenici da je Bandić uhićen dok je bio i dalje u punoj političkoj snazi (za razliku od Sanadera i dosta kolega iz njegove stranke na koje su se istražitelji »nalijepili« nakon odlaska s pozicije moći). Politička dramatika Bandićevog (privremenog?) pada je u posljedicama, političkim posljedicama koje ovaj događaj može imati na balans moći među političkim snagama u Hrvatskoj.

 Trpki Orah i »zamrznuta« kandidatkinja

Stvari u globalnom odnosu snaga trenutno stoje ovako: anketna prednost HDZ-ove koalicije je vrlo solidna, kad ju se uspoređuje s brojkama Milanovićeve Kukuriku kombinacije. Kako vrijeme prolazi, mogla bi uskoro podsjećati na onu koju je sada vladajuća koalicija imala u mjesecima pred posljednje parlamentarne izbore ispred HDZ-a Jadranke Kosor. Ta jednadžba je, međutim, prilično nepotpuna. Jer 2010. i 2011. godine u Hrvatskoj nije postojala desna stranka koja se vrtila između 15 i 20 posto (anketnih) glasova i za koju se znalo da neće surađivati s ljevicom. Danas imamo ORaH, čiji rejting sigurno ne prija pretjerano SDP-u, ali podočnjake na oči ipak prije svega tjera HDZ-u, koji ni s megakoalicijom od osam stranaka i Vladom ukopanom u glibu recesije ni izbliza nije siguran u dolazak na vlast.

  Da stvari za Karamarka i družinu izgledaju još manje optimistično, prilično je izgledno da njihovu kandidatkinju čeka poraz na predsjedničkim izborima, koji će prekinuti (pomalo isforsiranu) priču o pobjedničkom maršu HDZ-a kroz izbore – dva puta su, naime, dobili najviše glasova na izborima za Europski parlament, ostvarili su solidan rezultat na lokalnim izborima (na kojima je riječ »pobjeda« uvijek vrlo relativan pojam), a uspjeli su pobijediti i na ponovljenim izborima u prebivalištima »palih« SDP-ovih lokalnih šerifa (Vukovar i Sisak). Poraz u utrci za Pantovčak, koji je sve izgledniji sa svakom novom anketom, a i sa svakim novim danom, jer se kampanja Kolinde Grabar Kitarović naočigled raspada u nedosljednostima »zamrznute« kandidatkinje, značit će za HDZ definitivan kraj priče o »pobjedničkom hodu«. Koliko su toga svjesni u stranci, pokazuje i teatar na Savskoj 66, kao i podmukla tutnjava koja se kroz medijske priloge osjeti pred Dan sjećanja u Vukovaru. No, moglo bi se lako pokazati da militarizacija političke scene ne samo da neće spasiti HDZ u bitci za Pantovčak, već bi mogla rezultirati hitrim poboljšanjem ne pretjerano visokog rejtinga Zorana Milanovića u domaćoj javnosti, a da čovjek, zapravo, nije morao ni mrdnuti malim prstom.

  Nakon Pantovčaka, međutim, na politički meni bi mogao stići i najbogatiji lokalni zalogaj – Zagreb. A ta neočekivana priča bi mogla imati i presudnog učinka na političku sudbinu zemlje i dvojice trenutno glavnih političkih aktera u njoj.

 

 Uspavanka za Tomislava K.

Tri su moguće opcije raspleta situacije s Milanom Bandićem. Samo jedna od njih ne podrazumijeva temeljiti politički potres koji bi mogao imati utjecaja i na ishod parlamentarnih izbora. A to je da Bandić ostane u pritvoru sve do srpnja naredne godine i da pritom ne podnese ostavku. U tom slučaju njegova zamjenica, Sandra Švaljek, ukoliko uspije održati većinu u skupštini, vodi grad do kraja mandata, do daleke 2017. godine. Skupštinska većina nije prečvrsta, no ne bi trebalo sumnjati u to da će HDZ »pružiti ruku« u slučaju da se dogodi rasipanje dijela vijećnika i tako pokušati izbjeći izlazak na birališta u gradu u kojem 17 godina nisu ostvarili ne dobar, nego niti pristojan rezultat. Ukoliko to bude dovoljno, dakle, drame neće biti.

  Ukoliko, pak, optužbe padnu, a Bandić ove ili naredne godine slavodobitno napusti cimere i docimere s najpoznatije adrese jedne hrvatske penalne ustanove, samo mu je nebo granica. Sa stigmom osobe koju se pokušali spriječiti zatvorom, Bandićeva lista bi s lakoćom prošla izborni prag na parlamentarnim izborima krajem naredne godine i najvjerojatnije uzela sasvim dovoljno mandata da odlučuje o tome tko će biti na vlasti. A koga bi odabrao, nema nikakve sumnje – sigurno je da bi se Karamarko, nakon sna s ovakvim raspletom, probudio duboko razočaran: jer se to (još) nije stvarno dogodilo.

Tko bi izgubio?

U najvećem gradu u Hrvatskoj bi u tom slučaju imali izvanredne izbore. Sam Bog zna tko bi na njima naposlijetku, mogao pobijediti. U ovom trenutku je to jedna od najnezahvalnijih mogućih prognoza. Može li to, ipak, Bernardić? Možda neki nestranački kandidat ljevice? Neki Bandićev ađutant koji je ostao na slobodi? Ima li Mirela Holy takvu ambiciju (ako ima, bila bi vrlo ozbiljan kandidat za pobjedu). No, za ovu priču i za eventualni utjecaj zagrebačkih zbivanja na parlamentarne izbore, dakle, vlast u Hrvatskoj do kraja desetljeća, nije ni izbliza najbitniji odgovor na zakučasto pitanje o tome tko bi na tim izborima pobijedio.

  Nego trivijalno jednostavni odgovor na pitanje tko bi na izvanrednim zagrebačkim izborima – izgubio. To je, naime, HDZ. Teško je i u najfantastičnijem scenariju zamisliti pobjedu HDZ-ovog kandidata u glavnom gradu Hrvatske. Njihova lista se, lani, kupala od sreće zbog dobrog rezultata na lokalnim izborima. Osvojili su 14,72 posto glasova. Kandidatkinja HDZ-a za gradonačelnicu, Margareta Mađerić, dobila je ponižavajućih 5,41 posto.

  Prilično je, dakle, izvjesno, da bi HDZ na izborima u Zagrebu doživio poraz. Koji bi bio prenošen na razini medijskog spektakla – mnogo većeg od onog za vrijeme redovnih lokalnih izbora. Ovaj put ne bi bilo ni rezultata iz ostalih gradova, ni županija i općina, ničeg čime bi se rezultat dao relativizirati. A mediji bi izvanredne izbore u glavnom gradu, pa još nekoliko mjeseci pred parlametarne, pratili poput prvorazrednog spektakla. Dakle, HDZ-u vrlo realno prijeti, u finišu razdoblja u kojem su samo zbrajali pobjede, uvjerljiv (i izgledan) poraz u borbi za mjesto predsjednika države, te debakl u Zagrebu. Broadcasted live.

  Stoga je Tomislavu Karamarku itekako u interesu da Milan Bandić – izdrži.