Otkuda otpor?

‘Nisam ja antivakserica, ali…’: Medicinska sestra iz Rijeke pokušava objasniti zašto je među onima koji se ne žele cijepiti

P. N.

Ilustracija Vedran Karuza (ne prikazuje osobe koje su sugovornici u tekstu)

Ilustracija Vedran Karuza (ne prikazuje osobe koje su sugovornici u tekstu)

Od medicinskih sestara bih očekivala viši stupanj povjerenja u znanost, Dagmar Radin, istraživačica javnih zdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu



Što stoji iza činjenice da se gotovo polovina pomoćnog medicinskog kadra u javnom zdravstvu odbija cijepiti protiv koronavirusa? Prema zadnjim istraživanjima, među medicinskim sestrama i tehničarima takvih je gotovo 43 posto.


“Neki se mogu čuditi što se ne želim cijepiti, a medicinska sam sestra, pa bih valjda trebala lakše prihvatiti takvu potrebu. Ali možda se ne želim cijepiti baš zato što sam sestra. Možda bolje od drugih razumijem neke detalje o cjepivu”, rekla je za DW Ivana, medicinska sestra koja radi u jednoj zagrebačkoj bolnici, a u zdravstvenom sustavu je preko 20 godina.


Tvrdi da nije antivakserica, iako ju svrstavaju među njih.




“Samo se ne želim izlagati ovakvom eksperimentalnom cjepivu. Nuspojave su, prema mojim saznanjima, česte, nerijetko ekstremno teške, a nisu još sve ni poznate. Ta i kad se testira neki novi lijek, plaća se onima na kojima se testira. Osim toga, moram podizati dvoje djece, i ne mogu si priuštiti teže nuspojave koje znaju potrajati danima”, dodaje i navodi kako nijedno mRNA cjepivo nije prošlo pretklinička istraživanja, čime su ona onda, uvjerena je, automatski diskutabilna.


Navodi kako cjepiva za sve druge bolesti prihvaća, jer su provjerena i pouzdana, ali u slučaju koronavirusa namjerava čekati na “pravo.”


DW je razgovarao i s Majom, medicinskom sestrom iz jedne riječke zdravstvene ustanove.


“Ne znači da se na nas koji smo protivni neće u budućnosti vršiti znatno veći pritisak, primjerice od strane države. Osupnuta sam već i sadašnjom kampanjom, javnim prozivanjem i ocrnjivanjem. A sumnjičava sam prema cjepivima jer znam da su dobila dozvole samo zato što je zaraza natjerala svijet da požuri postupak. Još se ne zna puno toga o bolesti ni o cjepivima, uči se u hodu i još je puno nejasnoća”, navodi Maja za DW, iako ne nudi dokaz ni za jednu od svojih tvrdnji.


“Sad se još ne zna dovoljno ni o sojevima pa bih radije čekala dok ne bude pouzdano. U međuvremenu se držim pojačane brige o maskama, osnovne higijene i sličnog. Mi sestre smo u središtu zbivanja, stalno s pacijentima, pa valjda nešto i znamo. Lako uočavamo razne kontradikcije u vezi s koronavirusom i cjepivima. A i razne nesistematičnosti”, dodaje Maja, koja vlastima zamjera nedosljednosti koje izazivaju dodatni otpor prema cjepivima.


“Nejednak tretman je veliki problem. Živim u gradiću pored Rijeke i, dok sam bila u izolaciji, ophodnja je svaki dan tražila da im se pokazujem na balkonu. Ljudima u Rijeci nije bilo tako. I onda se čude što im ljudi ne vjeruju. Da ne pričam o interesima u pozadini, o tome da je farmacija jedan od najvećih biznisa”, dodala je.


Ovu situaciju prokomentirala je i Dagmar Radin, istraživačica javnih zdravstvenih politika na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu.


“Generalno, ako su nam ciljevi održiv i funkcionalan zdravstveni sustav, treba nam i procijepljeno osoblje. No ako relativiziramo znanost i sve što znamo o virusu Covid-19“, doći ćemo do toga da je upitno baš sve. Istina je da se žurilo s cjepivima, jer drugog izbora faktično nije bilo, ali treba reći i da je današnja tehnologija daleko naprednija od one koja je stvorila druga cjepiva kojima se cijepimo desetljećima. Na koncu, od medicinskih sestara bih očekivala viši stupanj povjerenja u znanost”, naglasila je Radin, dodajući kako medicina nije sasvim egzaktna znanost jer se ishodi ne mogu predvidjeti sa 100-postotnom sigurnošću.


“No mislim da je neprihvatljivo, s pozicija javnih zdravstvenih politika, da neki zdravstveni djelatnici postupaju u suprotnosti s općom sigurnošću, a možemo je nazvati i nacionalnom. Ako hoćete i filozofski, vaša individualna sloboda može ići do točke gdje ne ugrožava zajednicu. Pogotovo ako kao sestra radite s npr. onkološkim pacijentima koji ne mogu primiti cjepivo. Zato bih se zalagala za obavezu cijepljenja među zdravstvenim i još nekim radnicima, a drugo je pitanje koliko je to politički provedivo“, zaključila je Dagmar Radin za DW.