Nikola Milina nastavlja tradiciju ravnatelja iz splitskoga kraja / Foto PIXSELL
Iako je budućnost šengenskog sustava nakon kolapsa pod imigrantskim valom posljednjih godina pod znakom pitanja, jedna od glavnih hrvatskih težnji i dalje je službeni prijem u taj sustav. Kako je Milina u tome sudjelovao već godinama, politički upravljači će zasigurno od njega imati velika očekivanja
ZAGREB – Brze izmjene na mjestu glavnog ravnatelja policije su se nastavile, pa je tako sada na to mjesto imenovan Nikola Milina, čovjek koji je u policijskom sustavu preko 25 godina, a gotovo 20 godina se bavi pitanjima granične policije. Na mjesto ravnatelja policije stigao je s policijske akademije, gdje je radio kao predavač, uglavnom u sferi predmeta koji se tiču granica i njihovog nadzora. Do sada nikad nije bio blizu najviših pozicija u Ministarstvu unutarnjih poslova, a mjesto operativnog broja jedan u policiji preuzeo je nakon natječaja u kojem je sudjelovalo ukupno devet kandidata. Zanimljivo je kako je, još jednom, izvisio Dražen Vitez, koji je do ovog imenovanja bio vršitelj dužnosti ravnatelja i koji je, sad već duži niz godina, zamjenik ravnatelja. Koliko je poznato, i on se bio javio za ovo stalno mjesto ravnatelja.
Milina bi sada pet godina trebao biti ravnatelj policije, no iskustvo govori kako imenovanje na pet godina ne znači da će toliko i odraditi. Čak i da ne bude prijevremenih izbora, što je s ovakvom mekanom koalicijom uvijek moguća opcija, redovni izbori su 2020. godine. A dosadašnja iskustva govore kako nove političke opcije uvijek vole promijeniti prvog čovjeka policije, koliko god se svi kleli u depolitiziranost operativnog dijela MUP-a.
Druga prilika
Uostalom, sam prijašnji ravnatelj Marko Srdarević otišao je samo zato jer ga se doživljavalo prebliskim Mostu. Jasno, politički establišment je uspio postići da se govori o ostavci na vlastiti zahtjev, ali bi, da je bilo potrebno, Srdarević otišao i bez vlastitog traženja. Dapače, sam Milina mogao bi se računati kadrom koji je u političkim križaljkama bio izvisio. Naime, 2013. godine, u eri vladavine Kukuriku koalicije poslan je za predavača na policijsku akademiju, iako je i u tom trenutku bio jedan od najcjenjenih stručnjaka za pitanje sigurnosti granica. Policijska akademija već se godinama, još od sredine prošlog desetljeća, u internim pošalicama naziva »grobljem slonova«, mjestom gdje se šalje one koji u tom trenutku nisu politički moćni, a najčešća sljedeća »funkcija« nakon akademije je – mirovina.
No, čini se da je Milina uspio dobiti drugu priliku i zapravo izuzetno zahtjevno mjesto u ovom trenutku. Jer, potreba većeg restrukturiranja policije skoro pa je nužnost, koju su dosadašnje političke strukture uspješno izbjegavale kako ne bi uznemiravale jake policijske i službeničke sindikate. Nije neka velika tajna ni kako je hrvatski policijski sustav u postocima prema broju stanovnika među najglomaznijima u Europi. Sva ta interna pitanja čekat će Milinu, a jedina velika prednost može mu biti da je dio policijskih sindikata blizak HDZ-u pa ne bi trebao raditi probleme koje radi kad su druge političke opcije na vlasti.
Terenski rad
Uz interna i organizacijska pitanja Milinu čeka i veliki terenski rad, dapače, možda i najbitniji u njegovom području djelovanja. Iako je budućnost šengenskog sustava nakon kolapsa pod imigrantskim valom posljednjih godina pod znakom pitanja, jedna od glavnih hrvatskih težnji i dalje je službeni prijem u taj sustav. Kako je Milina u tome sudjelovao već godinama, politički upravljači će zasigurno od njega imati velika očekivanja. Kakav god šengenski sustav trenutno bio, dosta dobar marketinški potez bio bi primanje u taj još uvijek izdvojen dio europskog sigurnosnog sustava. Zbog svega toga Milini ovaj posao zasigurno neće biti šetnja.
A tko je uopće Nikola Milina? Rođeni Splićanin, koji tako nastavlja sad već tradiciju glavnih ravnatelja iz tih krajeva, iako se on sam nakon Domovinskog rata odselio iz Dalmacije. Roditelj je troje djece, a u policiji je od 1991. godine, kada se zaposlio u Policijskoj postaji Solin. U početku Domovinskog rada sudjeluje u radu Specijalne policije, a nakon toga je redom u »klasičnoj« policiji bio pozornik, operativni dežurni službenik, voditelj sektora, šef smjene te pomoćnik načelnika za poslove temeljne policije. Jedno vrijeme bio je i kriminalistički službenik za krvne delikte kriminalističke policije PU splitsko-dalmatinske.
Od 1996. Do 1998. godine je operativno sudjelovao u reintegraciji Podunavlja, gdje je obavljao poslove načelnika policijske postaje Mirkovci, a potom i kao časnik za vezu s UNTAES-om. Reintegraciju je završio kao voditelj operativnog dežurstva prijelaznih policijskih snaga. Od 1998. godine se bavi pitanjima granične policije, a jedno je vrijeme bio i časnik za vezu u FRONTEX-u.
