Tržište cvate

‘Naplata dugova postaje vodeći biznis’: Banke bi agencijama mogle prodati još pet milijardi kuna kredita

Aneli Dragojević Mijatović

Foto Emica Elvedji/PIXSELL

Foto Emica Elvedji/PIXSELL

Hrvatska se sada pokazuje kao tržište iznimno izdašno za ovu vrstu biznisa: nenaplativog duga sve je više, siromašnih je sve više. Građani nisu zaštićeni



RIJEKA – Oko 50 milijardi kuna kredita građana je pod moratorijima koji polako istječu, a prema prvim informacijama iz banaka, od 10 do čak 20 posto tih kredita neće se moći naplatiti. Ono što plaši dužnike, a očito i državu, koja je stoga krenula s nekim preventivnim koracima, je da će banke te dugove opet masovno prodavati agencijama na naplatu potraživanja. Te su agencije u naplati, a potom i slanju ovrha upornije od banaka, a problem je i što građani, kada im dug bude prodan, često ne znaju ni koliko točno duguju, ni kako je njihov dug »putovao«, ni kako se nanovo formirao.


Drugim riječima, ne posjeduju uvid ni otplatni plan, a navodno se zna dogoditi da, iako je dio duga banci već otplaćen, agencija opet kreće od stopostotnog iznosa. Agencija za naplatu potraživanja sve je više. Lani su ukupno zaradile 113 milijuna kuna. One posluju legalno, imaju i svoju udrugu, međutim, iako posluju s financijskim potraživanjima, odnosno posluju de facto u sektoru financija, nisu pod nadzorom središnje banke, odnosno financijskog regulatora. Rade tako što, ili dug za klijenta naplaćuju uz proviziju, ili pak otkupe dug od prvotnog vjerovnika, banke, teleoperatera i slično, uz značajan popust, a onda ga dalje naplaćuju. Tržište duga u Hrvatskoj trenutačno se procjenjuje na oko 40 milijardi kuna. Treba reći da su banke ipak većinom prodavale dugove tvrtki, a manje građana.


Sada, kako ističu moratoriji, ta bi se brojka mogla uvećati za dodatnih 5 do 10 milijardi. Jasno je da se dugovi trebaju vraćati, pa tako i iz udruga blokiranih apeliraju na dužnike da se jave agencijama i pokušaju dogovoriti.




Profesionalne agencije za naplatu dugova prisutne su naime svugdje u EU-u, one su karika sustava koji dopušta preprodaju dugova, te u tome vide svoj interes. No, Hrvatska se sada pokazuje kao tržište iznimno izdašno za ovu vrstu biznisa: nenaplativog duga sve je više, siromašnih je sve više. Građani nisu zaštićeni.


Nezaštićeni potrošači


S druge pak strane, ne možeš kupiti ono što netko ne želi prodati, a tu se opet vraćamo na banke koje umjesto da se bave svojim problematičnim plasmanima, jednostavno ih preprodaju, a zovu to »čišćenjem bilanci«. Sada, u ovoj gospodarskoj situaciji, sveopćoj krizi, to je poprimilo ogromne razmjere. Ministarstvo financija pribojava se tako velike nove preprodaje bankarskog, pa je izradilo prijedlog (ne)oporezivanja dobiti koji bi banke poticao da dugove ne prodaju, nego ih samostalno naplaćuju ili na koncu otpisuju. No, poznavatelji situacije su skeptični.


Bivši ministar financija Boris Lalovac, koji je ostao upamćen po potezima koji su uvelike pomogli dužnicima, primjerice i onima u švicarskim francima, kaže da ne vjeruje da će izmjene zakona poreza na dobit koje sada pokušava provesti Ministarstvo financija uroditi plodom jer, veli, i prije su postojale stanovite olakšice za banke da ne prodaju dugove, a one su to ipak činile. Tako da, veli Lalovac, sada prijeti scenarij po kojem će se agencijama prodati još pet milijardi kuna novih dugova građana koji ih nisu u mogućnosti otplaćivati bankama. To će, kaže, većinom biti gotovinski nenamjenski krediti koji su prije krize snažno rasli. Oni će se samo pridodati na onih 40 milijardi kuna otprije, a riječ je o tržištu duga koje trenutno ne regulira niti jedna financijska institucija u zemlji, odnosno ni HNB ni Hanfa.


– To su financijska potraživanja koja su bila po nadzorom HNB-a, a kada ih banke prodaju više nisu ni pod čijim nadzorom, a i dalje su financijska potraživanja. Te agencije posluju kao bilo koja druga firma, no trebalo bi ih u sektoru financija dodatno regulirati. Hoće li to biti HNB, Hanfa, Državni inspektorat… U svakom slučaju dugove koji se preprodaju treba nastaviti pratiti na isti način, da bi se omogućilo da se između dužnika i vjerovnika urede isti odnosi kakvi su vrijedili i dok je dug bio u banci, odnosno pod nadzorom središnje banke. Potrebno je dakle da se osigura ista procedura naplate, uvid u otplatni plan, uredi cijeli ugovorni odnos, od koliko se počinje naplaćivati, po kojoj kamati, kako će naplata teći, zaštita potrošača, ali i regulacija kapitala koji tako u Hrvatsku ulazi, tumači Lalovac. Inače, od 2015. do kraja lipnja ove godine prodana su potraživanja iznosila 27 milijardi kuna, a prodana su za samo 10 milijardi kuna.


HNB: EU priprema regulativu

U okviru »Poslovanje investitora koji kupuju neprihodnosne kredite (NPL investitora)«, u zadnjem broju publikacije Financijska stabilnost, Hrvatska narodna banka navodi da su NPL investitori posljednjih godina postali sve prisutniji u Hrvatskoj, ali i EU-u. Vezano za regulaciju tog tržišta, spominje se Akcijski plan Europske komisije, te EBA, koja je finalizirala smjernice o odobravanju i praćenju kredita, a u pripremi su, kažu u HNB-u, i direktive koje se odnose na sekundarno tržište, servisere i kupce kredita, te za ubrzanu izvansudsku ovrhu.


Prema podacima HNB-a, od 2011. do kraja ožujka 2020. banke u Hrvatskoj prodale su oko 35 milijardi kuna neprihodonosnih kredita. Pritom je oko 16 milijardi kuna prodano financijskim institucijama, 13 milijardi kuna profesionalnim NPL investitorima koji posluju u Hrvatskoj, a oko 6 milijardi kuna osobama (fizičkim ili pravnim) kojima primarno poslovanje nije otkup potraživanja (npr. odvjetnički uredi, poduzeća iz realnog sektora, fizičke osobe). HNB u svojoj analizi pritom obrađuje samo podatke profesionalnih NPL investitora, registriranih u Hrvatskoj.


Može se tako saznati da oni najčešće kupuju NPL-ove ugovorom o ustupanju potraživanja – cesiji, te da su registrirani kao društva s ograničenom odgovornošću, pri čemu su ona najveća u stranom vlasništvu.

Struktura ekonomije


I dužnicima bi se stoga trebalo omogućiti pravo prvokupa da svoj dug, ako to mogu, također otkupe uz diskont, prije nego se on ponudi trećim osobama. Druga je stvar, veli Lalovac, što ovakav porast ovog biznisa naplate potraživanja, a rekao je da je to »biznis broj 1« trenutno u Hrvatskoj, pokazuje nažalost kakva je struktura naše ekonomije.


– Investitori u ovu djelatnost u zadnjih par godina su u Hrvatskoj uložili 2 milijarde kuna kapitala. Pa toliko se nije uložilo u bilo koju greenfield investiciju! Znači, Hrvatska je postala atraktivna za ulaganje nekog kapitala koji nije za industriju, nije za stvaranje dodane vrijednosti, otvaranje radnih mjesta, nego za firme koje se bave preprodajom dugova. Kakva je to ekonomija koja ništa ne stvara, nego je privlačna samo za one koji će trgovati jadom naših građana, pita se Lalovac. No, možemo ovdje dodati da i kada se općenito gleda struktura stranih ulaganja u Hrvatskoj, oduvijek su to primarno bile financije, banke, telekomunikacije, trgovina, a manje ili gotovo nikako industrija i proizvodnja. Također, češće su u pitanju preuzimanja nego startupovi. Dolazak ovih agencija logični je nastavak takvog slijeda.