ZAGREB U sklopu promjena u mirovinskom sustavu, koje će se pripremati cijelu ovu godinu, Vlada se osim odluke što s drugim i trećim stupom, iz kojih bi budući umirovljenici za tridesetak godina, trebali dobivati najveći dio svoje penzije, planira pozabaviti i institutom najniže mirovine. Te svoje planove najavila je u Pretpristupnom ekonomskom programu (PEP) kojeg je uputila Europskoj komisiji i u kojem obećava da će »preispitati sustav najniže mirovine i njezina financiranja«. 

    Riječ je o pravu umirovljenika da dobiju zakonom propisanu najnižu mirovinu bez obzira na to bi li njihova »zarađena« mirovina trebala biti niža od toga. Zakonom je određeno da se visina najniže mirovine računa tako da se za svaku godina staža dobije 0,825 posto prosječne bruto plaće svih zaposlenih u Hrvatskoj u 1998. godini. Tako je trenutno vrijednost najniže mirovine za 15 godina staža oko 850 kuna, za 20 godina staža nešto je veća od 1.130 kuna, a za 40 godina staža oko 2.270 kuna. Prema tome pravo na mirovinu od 2.270 kuna imaju svi koji su otišli u starosnu mirovinu i odradili su 40 godina staža, bez obzira što bi prema uplatama doprinosa njihova mirovina bila niža. »Podebljanje« mirovine, odnosno mirovinu veću od one na koju bi dobili na osnovu svoje plaće, u Hrvatskoj ima oko 170 tisuća umirovljenika. 

    Vlada sada najavljuje da će pronaći način da pravo na mirovinu veću od one koja nekome pripada prema doprinosima koje je uplaćivao poveže s imovinskim ili dohodovnim cenzusom.   

 Luksuz za proračun

    – Sada imamo situaciju da netko prima najnižu mirovinu odnosno da od države mjesečno dobiva i po 500 kuna više nego što je zaradio i da to nije ničim uvjetovano, nije bitno ima li milijunski vrijednu mirovinu ili drugi član njegova kućanstva ima primanja od primjerice deset tisuća kuna ili mjesečno od od iznajmljivanja svojih apartmana zaradi pet najnižih mirovina. Za proračun je to luksuz, a nije pošteno ni prema onima koji su uplaćivali veće doprinose i na kraju imaju istu mirovinu, kaže naš sugovornik iz Vlade. Dodaje da država mora pomoći ljudima koji žive samo od mirovine i od nje ne mogu preživjeti, ali ističe da je apsurd da država povećava mirovinu onome tko za 15 godina staža treba dobiti, primjerice, 600 kuna iako nije egzistencijalno ugrožen, a da se ne pokušava pomoći onome tko je radio isti broj godina i nema ništa osim mirovine od primjerice 900 kuna, iako taj drugi ne može preživjeti. To je razlog, kažu naši sugovornici iz Vlade, zbog kojeg se to pitanje mora urediti i sve što se dobiva mimo zarađene mirovine mora biti vezano uz nečiju imovinu ili drugi dohodak. Najniža mirovina nije zarađeno pravo, vjeruje naš sugovornik, nego je pomoć države i onda je kao pomoć i treba tretirati, odnosno na nju bi pravo trebali imati oni koji su doista socijalno ugroženi. S obzirom na činjenicu da OIB još u potpunosti ne funkcionira svjesni su u Vladi toga da u ovoj godini mogu samo analizirati i predlagati što učiniti s najnižim mirovinama, ali da će biti gotovo nemoguće provesti rješenje do kojeg dođu nakon te analize.   

 Stvarni teret

    Najniža mirovina zamišljena je kao redistribucija od osiguranika s višim prihodima prema osiguranicima s nižim prihodima, a pravo na najnižu mirovinu imaju oni koji mirovinu primaju od 1. siječnja 1999. godine. Uvjet je da su u svom radnom vijeku primali plaću manju od 75 posto prosječne plaće, budući da je u tom slučaju mirovina i s dodatkom od 27 posto manja od najniže mirovine. Otprilike 25 posto novih umirovljenika prima takvu mirovinu i zahvaljujući tome njihova je mirovina veća za petstotinjak kuna od one koju bi dobivali da im se računa samo uplata doprinosa. 

    Kako bi se vidjelo koliki je stvarni teret fonda generacijske solidarnosti plan je i raščlaniti povlaštene mirovine na onaj dio koji umirovljenicima pripada na osnovu rada, te onaj dio koji dobivaju zahvaljujući povlastici koju im je država omogućila zakonom smještajući ih u jednu od 13 povlaštenih kategorija. 

    – Nije svih 35 milijardi kuna koliki je trošak mirovina obaveza Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, jer u svakoj povlaštenoj mirovini je dio koji je umirovljenik zaradio uplaćujući doprinose, a dio je povlastica koju mu je država dala. Treba se jasno reći što je od toga obveza fonda generacijske solidarnosti a što državnog proračuna, bilo da je riječ o braniteljima, pripadnicima bivše JNA, akademicima ili zastupnicima, kažu naši izvori u Vladi. 

    Povlaštenu mirovinu u Hrvatskoj prima oko 180 tisuća ljudi i ukupan godišnji trošak isplate tih mirovina je oko sedam milijardi kuna, a plan Vlade je očito raščlaniti što je od tih sedam milijardi kuna obveza HZMO-a na osnovu nečijih uplata, a što je dodatna povlastica koju je nekome dala država posebnim zakonima.